Općinski građanski sud u Zagrebu odbio je tužbu protiv Udruge Vigilare kao nakladnika portala vigilare.info na kojem je u prosincu 2023. objavljen članak „Sablazan u Španskom: Obrt za čuvanje djece vode dvije lezbijke“.
Tužbu je podigao lezbijski par (koji podiže i maloljetno dijete!) iz zagrebačkog naselja Špansko tražeći 5000 eura za naknadu štete, kao i parnične troškove te uklanjanje članka s portala. No s obzirom na presudu, tužitelj mora Udruzi Vigilare isplatiti parnični trošak u iznosu 1000 eura, sa zakonskom zateznom kamatom.
Ispostavilo se da tužiteljice nisu pretrpjele nikakvu materijalnu ni poslovnu štetu, štoviše u međuvremenu su počele primati i sredstva iz Gradskog proračuna.
Na sudu je Vigilare iskazao stav da se u svojem djelovanju vodi katoličkim naukom te da svako sodomitstvo za tu udrugu predstavlja sablazan.
Sud je uzeo u obzir da je vrijednosni sud Udruge Vigilare iznesen iz perspektive organizacije koja djeluje „u skladu s naukom i poslanjem Katoličke crkve, čija se vjerska doktrina protivi istospolnom činu, zajednicama i roditeljstvu, kao i cijeloj LGBT ideologiji”.
U svojoj obrani Vigilare je, među ostalim, naveo i da je jedna od tužiteljica sklona iznošenju diskriminatornih, uvredljivih i štetnih komentara kao što je to učinjeno prema Udruzi Vigilare, za što su dokaze i priložili u sudski spis.
Konkretno, 2017. Vigilare je na svojoj Facebook stranici objavio kritički komentar na stav tada novog ustavnog suca Gorana Selanca (da je pitanje vremena kada će u Hrvatskoj biti uvedena sodomitska zajednica kao brak), a na što je tužiteljica uputila komentar koji bi se prema njezinim mjerilima, mogao okarakterizirati kao „govor mržnje”.
Komentar je glasio: „Vigilare, poštovani članovi, malo jače natežite majmuna ne bi li vam se pamet prosvijetlila kad već „onaj“ odozgo nije bio široke ruke… koji idioti“.
Vigilare je izrazio zabrinutost što s djecom radi netko tko se tako izražava.
Sud je zaključio da je članak koji je Vigilare objavio „doprinio raspravi u javnom interesu budući da je iznio vrijednosni sud s pozicije Katoličke Crkve, o čuvanju vrtićke djece, koja djelatnost je od posebnog društvenog interesa i pod posebnom brigom i nadzorom države i izrekao kritički sud vezano uz obavljanje te djelatnosti od strane osoba u istospolnoj zajednici te problematizirao moguću izloženost djece koja pohađaju taj vrtić LGBT ideologiji, zaključivši da je to sukus prijepornog članka, a ne osoba tužiteljice, njezin čast i ugled, kao i stručne kvalifikacije za obavljanje poslova odgajatelja djece predškolskog uzrasta”.
Pri tome se istaknula i činjenica da je „tužiteljica, obavljajući djelatnost čuvanja djece, postala javna osoba budući da se bavi javnom djelatnošću čuvanja vrtićke djece, te da javnost ima pravo znati informacije glede osoba koje obavljaju tu djelatnost, a koje one i same ističu i ne problematiziraju”.
Nije sporno, sud je ustvrdio, i da tužiteljica svoj obrt „promovira putem interneta i Facebook stranice, na kojoj je prethodno stajao logo u duginim bojama kao zaštitni znak LGBT pokreta, što je legitimno i na što ona ima pravo, ali isto tako i udruge koje pripadaju oprečnom spektru, kao što je tuženik, imaju pravo iznijeti svoj vrijednosni sud o tome”.
Utvrđeno je također da „objavljene informacije iz prijepornih članaka… ne predstavljaju uznemiravanje odnosno diskriminaciju jer je ista tema i u drugim zemljama zapadne civilizacije predmetom javnih rasprava”.
U zaključku se navodi da je u ovom slučaju „prevagnulo pravo na slobodu izražavanja, u odnosu na pravo na čast i ugled tužiteljice te da zadiranje u slobodu izražavanja tuženika nije nužno jer bi u suprotnom dovelo do zabrane izražavanja mišljenja pojedinaca o pitanjima od javnog interesa povezanih s funkcioniranjem djelatnosti čuvanja djece ili do zabrane bilo kakvog kritiziranja uobličenih u vrijednosne sudove…”.
Stoga je sud odlučio da „tuženik nije povrijedio dostojanstvo, čast i ugled tužiteljice, niti je objavom prijepornih članaka diskriminirao tužiteljicu kao pripadnicu istospolne zajednice”.
