U jeku svih uspjeha i čuda koje postižu ljudi što u sportu, što na nekom drugom području izazivaju reakcije divljenja svijeta. Malo medija piše uopće o vjeri, a još manje o Isusu. Takvi tekstovi, naslov i divljenja stavljaju Onog koji je te ljude stvorio u drugi plan. Postavlja se pitanje, divimo li se Isusu koji je radio čuda dok je hodao svijetom, pa i danas kada je živ i među nama. Jedno takvo čudo opisano je u Markovom Evanđelju, gdje Isus šalje i poruku i pouku.
Evanđelje
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena”. I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina”? A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: “Tko me se to dotaknu”? A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla”, (MK 5, 25-34).
Isusova pouka
Pouka jest da je ta žena dala sve puste novce, sve što je imala doktorima koji joj nisu mogli pomoći. Žena je uložila sav trud koji je imala i nadu u svijet i doktore da će joj pomoći, međutim nije se sjetila Boga. Vjerovala je svima, osim Njemu. Tu ženu danas možemo usporediti s racionalizmom današnjeg vremena koji će sve svoje znanje, moć, pouzdanje dati u nešto, a neće se sjetiti molitve. Moć molitve mnogima je nepoznata.
Što se promijenilo kada je čula za Isusa? Njena vjera. Isus na kraju njoj kaže: “Kćeri, vjera te tvoja spasila”. Čim je čula za Isusa krenula je tamo. Nije propitkivala zašto, kako ću doći, gdje je? Samo je krenula, jer je sve povjerenje koje je tada imala u svijet okrenula na Isusu. Čitamo u Evanđelju kako se probijala kroz mnoštvo ljudi. Bila je spremna sve proći samo kako bi Njega dotaknula. Primjećujemo da je njena vjera, bila vjera srcem. Ona je uistinu vjerovala da će se čudo dogoditi. Isus nije čak morao ništa niti napraviti, bilo je dovoljna njena vjera da ju spasi. Stoga glavna pouka ovdje jest, prvo otiđimo k Isusu i dajmo Njemu šansu, pa onda pođimo doktorima. Jer Bog nas i preko liječnika ozdravlja, ali ne zaboravimo na Isusa Liječnika.
Isusova poruka
Poruka koju Isus šalje jest da ga zaboravljamo.
“Ljudi zaboravljaju da sam i ja liječnik. Koliko sam samo djela učinio i činim. Sotona je uspješno to zamaglio. Sjesti se samo situacija kada neki sportaš obori rekord, osvoji nagradu, kolika su to divljenja. A ja sam ljude iz grobova dizao. Danas nažalost toga se nitko ne sjeća. Koliko dobrog propuštaju. Ja sam živ i danas i činim ta djela. Kada bi mene tako veličali kao svoje idole koliko bi svijet bio ljepši”.
Pripazimo za što molimo
Ne smijemo zaboraviti zašto je Isus prvobitno došao. Došao je da nas spasi, ali ne od svjetovnog kraljevstva kako su vjerovali Židovi, već od duhovnog i da nam pruži vječni spas. Stoga ne budimo licemjerni i da hodimo Isusu da nas fizički ozdravi i potom nastavimo svojim putom bez Njega. Isus to vidi. Stoga hodimo prvo da nas Isus duhovno ozdravi, da naše srce pripadne Njemu, da se zaljubimo u Njega. Kada se to desi, neće nam biti važno jesmo li zdravi fizički, već hoćemo li stići Isusu u život vječni. Kada izgubimo želju za samo fizičkim ozdravljenjem i doista zavolimo Isusa, onda će se desiti čuda koja nismo niti znali da smo tražili, jer bili su duboko u našem srcu. A tko zna bolje naše srce nego li Isus.
Sličan jedan primjer imamo i u Bibliji:
Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće. Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao. Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka. Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju. Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: “Mladiću, oprošteni su ti grijesi”. Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili: “Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga”? A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: “Zašto tako razmišljate? Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’? Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe: Tebi govorim—rekao je uzetome—ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!” Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: “Ovako nešto još nikad nismo vidjeli”! (Mk 2,1-12)
Zašto je baš taj primjer iz Biblije? Možemo vidjeti kod ozdravljenja da Isus prvo oprašta grijehe tom čovjeku, a zatim nepokretnom kaže: “Tebi govorim—rekao je uzetome—ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući”. Dakle, Isus mu je prvo ozdravio srce, oprostivši mu njegove grijehe. Jer grijesi nas udaljavaju od Boga i čine naše srce hladnije. Potom ga ozdravlja fizički, jer čovjeka kojeg su donijeli prijatelji Isusu bio je nepokretan. Kako je mogao uzeti postelju i poći? Tako što kada mu je to bilo zadnje na pameti Isus ga ozdravi. Važno je istaknuti i vjeru njega i prijatelja bez kojih on ne bi ozdravio kao ni žena iz prvog Evanđeoskog teksta.
Molitva za ozdravljenje na sv. Misi
Kad kod pretvorbe svećenik digne sveto tijelo, treba u sebi reći: Isuse, molim te da ovo presveto tijelo bude u mojim žilama tvoja predragocjena krv! Da mi bude duhovna zaštita i izlječenje mome tijelu (reci u sebi mjesto bolesti i bolova). Tada onaj koji čvrsto vjeruje sa svete mise odlazi duhovno i tjelesno ojačan i ozdravljen! Taj dan sigurno to čudo dobiva ona/onaj koji prima sveto tijelo Isusovo isključivo klečajući i na usta! Nikako na ruku, jer ne dobiva ništa! (Iz knjižice “Žrtve duše” Maria Valtorta)
Isus: Tko jede moje tijelo, taj ima moj život u sebi! Njega moraju blagovati jaki da ne oslabe – slabi da ojačaju!
Bolesni da ozdrave, zdravi da ne obole!
Slijepi duhovno da progledaju, koji vide da ne oslijepe!
Koji su u svjetlu, da ih tama ne obuzme.
Koji su u tami da ih svjetlo obasja.
Koji su zalutali, da nađu pravi put.
Koji su na pravom putu da ne zalutaju.
I tebi želim svjetlo i milost Duha Svetoga da svoju snagu i zaštitu pronađeš u sv. pričesti i snazi Kristove krvi. Amen
Italija: Na pogansko-kršćanskoj manifestaciji mjesni ordinarij blagoslovio gay par
2024. – godina prekretnica u životu Crkve i naroda u Hrvatskoj!
