Godina 2024. ostat će zabilježena kao godina prekretnica u životu Crkve u Hrvatskoj, a i mnogo više od toga.
Za očekivati je da će događaji koji su obilježili 2024. u našoj Crkvi svoj epilog imati u obliku velikih zbivanja poput legendarnog Nacionalnog euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici 1984. godine.
Taj je događaj bio kruna dugogodišnjeg rada niza hrvatskih biskupa, svećenika i laika, a ponajviše dvojice hrvatskih duhovnih velikana, kardinala Kuharića i don Živka Kustića koji su strpljivo pripremali Crkvu i narod za promjene koje su uslijedile devedesetih godina prošlog stoljeća.
Pravu prirodu i važnost tog događaja možda je najbolje oslikala izjava bivšeg udbaša i političkog obraćenika Željka Kekića koji je u podcastu Velebit rekao da je njemu i njegovim ondašnjim kolegama iz obavještajnih službi bivše države, kad su vidjeli tu silu od 400 tisuća ljudi u Mariji Bistrici, bilo jasno da se jugoslovenski komunistički poredak neumitno ruši.
Bitka za hrvatsku samostalnost dobivena je najprije u duhovnom prostoru. Krunica oko vrata hrvatskih branitelja bila je vanjski vidljivi i završni znak te velike pobjede.
A povijest se ponavlja, i slični se događaji nižu u cikličkom redu da bi se uvijek iznova kao na nekakvoj historijskoj spirali pojavljivali u sve većem obujmu, u sve dramatičnijim okolnostima.
Ono čemu smo svjedočili u godini na izmaku slično je svemu što je prethodilo 1984. I tada je trebalo puno hrabrosti i razboritosti, trebalo je plivati protiv struje, a biti mudar, trebalo je odrediti pravu mjeru i više od svega, trebalo je – Božjeg Duha.
Period uoči Nacionalnog euharistijskog kongresa, događaja koji je u mnogome odredio nacionalnu i potvrdio duhovnu povijest našeg naroda, trajao je devet godina, a sasvim je izvjesno da će period novog velikog duhovnog buđenja Hrvata trajati kraće, sukladno sveprisutnom osjećaju (i ne samo osjećaju) da se vrijeme ubrzava.
Godine 1975. donesena je odluka da Crkva u Hrvatskoj kreće u organizaciju Nacionalnog euharistijskog kongresa, 2024. bit će jednako važna.
S pravom možemo reći da se u duhovnom boju za našu mjesnu Crkvu odigrala presudna bitka u kojoj je vrata “stvarnosti suvremenog svijeta nisu nadvladala”, a mnoge velike bitke još slijede.
No krenimo redom.
Prodor rodne ideologije i LGBT+ hereze u sve kršćanske Crkve i zajednice
Koliko god u ovom trenutku nekome možda izgleda pretjerano izreći da smo svjedoci presudne bitke za Crkvu, na žalost to ipak nije pretjerivanje. Dovoljno je pogledati službene web stranice Katoličke Crkve u Njemačkoj ovdje , u Austriji ovdje, ili u Švicarskoj ovdje.
Crkva se u svojoj povijesti još od samih početaka borila s duhovnim napadima na Kristov nauk, to jest s krivovjerjima ili herezama. Popis hereza od nastanka Crkve pa sve do prošlog stoljeća može se vidjeti na linku ovdje.
Međutim, u popisu svih tih hereza nedostaje ova posljednja, krivovjerje 21. stoljeća koje je nastalo na temeljima modernizma. Vjerovanje kako je homoseksualni odnos ipak prihvatljiv (usprkos svetopisamskim tekstovima) te kako čovjek sam, a ne Bog odlučuje o svome rodu koji se više ne mora podudarati sa spolom, hereza je koja prijeti Crkvi 21. stoljeća.
Prodor rodne ideologije i LGBTeologije u sve kršćanske Crkve i zajednice jedan je od najozbiljnijih duhovnih projekata Neprijatelja, Oca laži, koji je u njega upregnuo najrazličitije sile i snage ne bi li za sobom odveo najveći mogući broj duša.
Nakon što su poznati glumci, pjevači, pa mediji kao najeksponiraniji zagovornici ideja “ovoga svijeta” promovirali tu iskrivljenu seksualnu orijentaciju i nakon što su je političari uveli u obrazovne institucije i zakonodavstvo na red je došla Crkva, kao Sotonin konačni cilj. Prodor je otišao tako daleko da postoje organizacije koje mjere indeks inkluzivnosti LGBT+ osoba u pojedinim kršćanskim crkvama i zajednicama.
“Europski forum LGBTI+ kršćanskih grupa” jedna je od takvih organizacija, a za sebe kažu da su ekumenska udruga LGBTI+ kršćanskih grupa u Europi i da im je cilj postići jednakost i uključenost LGBTI+ osoba unutar i kroz kršćanske crkve i druga vjerska tijela i multilateralne organizacije.
Na njihovim stranicama može se pogledati inkluzivnost LGBT+, a u stvari otpad od Kristova nauka, svake pojedine kršćanske Crkve i zajednice pa tako i Katoličkih Crkava u pojedinim zemljama.
Najviše plasirana od svih Katoličkih Crkava u Europi jest ona u Njemačkoj, slijede Malta, Francuska, Italija, Švicarska i tako redom. Posljednje mjesto od svih i katoličkih i ostalih Crkava i zajednica zauzima Katolička Crkva u Poljskoj, a otpornije od Hrvatske pokazale su se još samo Katoličke Crkve u Bjelorusiji, Slovačkoj i Španjolskoj.
Crkva u Hrvatskoj meta napada
Hrvatska Katolička Crkva tako zauzima 37. mjesto od 48 kršćanskih crkvi i zajednica.
Činjenica da je Katolička Crkva u Hrvatskoj jedna od najvjernijih Kristovu nauku sasvim sigurno ju je učinilo metom.
Isto tako, činjenica da se unutar hrvatskog katoličkog korpusa odvija jedno od najintenzivnijih duhovnih gibanja u Europi koje rezultira s više od milijun i pol podijeljenih pričesti godišnje, velikim brojem obraćenja i jednako toliko ozdravljenja, a radi se dakako o Međugorskom fenomenu, stavlja Crkvu u Hrvatskoj visoko na ljestvici prioriteta duhovnih, a i svih drugih neprijatelja sveopće Katoličke Crkve.
Pa što je to tako važno označilo 2024. u Crkvi u Hrvata?
Kao prvo i najvažnije možemo reći da je Crkva u Hrvatskoj, nepune dvije godine otkako je mons. Kutleša zasjeo na stolicu zagrebačkog nadbiskupa, dobila neupitnu potvrdu da opet ima velikog sina vjere na svome čelu. Nakon kardinala Kuharića Katoličku Crkvu u Hrvatskoj iznova vodi osoba koja čvrsto slijedi Stepinčev put.
U vrijeme kad Vatikan objavljuje “Fiducia Supplicans” dokument koji, između ostalog, govori o blagoslovu istospolnih parova koji ostavlja mnoge dvojbe, kad je za kardinala izabran Timothy Radcliffe koji se otvoreno zauzima za “zrele gey katolike u stabilnim vezama o čemu se više može pročitati u tekstu subverzivno teološkog portala Točkazarez ovdje i kada je na vlasti u Hrvatskoj već treći mandat za redom HDZ, navodno demokršćanska, a u stvari postkomunistička politička organizacija koja drži na snazi zakon o pobačaju još od svoje prethodnice Saveza komunista Hrvatske, a onda još dodatno uvodi Istanbulsku konvenciju u zakonodavstvo i pokušava uvesti Rodne studije u obrazovni sustav, uistinu treba mnogo hrabrosti i razboritosti za suprotstavljanje “stvarnostima suvremenog svijeta”.
Odlučnost da svojim potezima oponira i suvremenim kretanjima u Crkvi i nekim nastojanjima stranke na vlasti koja su sukladna i nastojanjima većeg dijela opozicije (izuzev nekoliko razjedinjenih desnih stranaka) potvrđuje da je opet Duh Sveti bio na djelu kad se birao čovjek koji će voditi Crkvu u Hrvatskoj u dramatičnim vremenima koja slijede.
Intervju kojeg je mons. Kutleša dao Večernjem listu uoči blagdana Vele Gospe kao i nedavni intervju u Dnevniku javne televizije jasno i nedvojbeno ukazuju da je odbijen prvi veliki napad na naše razumijevanje Kristova nauka kojeg apologeti LGBTeologije vide kao glavnu branu njihovom poimanju osuvremenjenja Crkve. Isto tako Komisija HBK Iustitia et pax objavila je priopćenje u kojem je ukazala na neprihvatljivost rodne ideologije iz perspektive kršćanskog nauka.
Osim riječima, svoje je pravovjerje Zagrebački nadbiskup vrlo konkretno potkrijepio i djelima. Najjasnije ga je očitovao smjenom dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof.dr.sc. Josipa Šimunovića koji je u više tijela Sveučilišta u Zagrebu glasao za uvođenje Rodnih studija o čemu smo u više navrata pisali na našem portalu, a što se može vidjeti u tekstovima: Najveća afera Katoličke Crkve u Hrvatskoj, Rekonstrukcija najveće afere Katoličke Crkve u Hrvatskoj i
Rodna afera izazvala podjelu u Crkvi: Skupini od petero katoličkih profesora priključio se i jedan biskup.
Na prozivke da se miješa u neovisnost obrazovnih institucija nadbiskup Kutleša objasnio je da je na izabranim predstavnicima Crkve u tijelima obrazovnih institucija da glasuju sukladno Kristovom nauku, a na obrazovnim institucijama je da donesu odluku.
Na žalost, nisu svi odgovorni visokorangirani svećenici ispravno razlučili duhove i slijedili zagrebačkog nadbiskupa. Pater Sebastian Šujević, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove nije našao za shodno da smijeni prof. dr. sc. Ivana Šestaka s mjesta dekana Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu iako je ovaj u dva različita tijela Sveučilišta u Zagrebu glasao za uvođenje Rodnih studija.
Upravo ta činjenica pokazuje koliko je važan bio odabir mons. Kutleše na mjesto zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika HBK.
Odbijen program Vijeća HBK za laike kojeg vodi nadbiskup Uzinić
Još jednu veliku pobjedu nad “stvarnostima suvremenoga svijeta” Crkva u Hrvatskoj odnijela je odbijajući program kojeg je kao predsjednik Vijeća HBK za laike predlagao njegov predsjednik riječki nadbiskup, mons. Mate Uzinić.
“Hrvatska biskupska konferencija na našem posljednjem zasjedanju, prije mjesec dana, nije podržala moju viziju rada tog Vijeća i planove i programe koje smo kao Vijeće usvojili i planirali u idućem razdoblju“, kazao je nadbiskup Uzinić i dodao da mu je nakon neiskazane podrške ostanak na službi „postao besmislen“.
Uzinić je kazao i kako je u njegovoj viziji valjalo ojačati treću skupinu „kojoj su okosnica laici teolozi, a koja je svjesna svojih karizmi i darova.
O kakvom je profilu laika riječ, kakve karizme i darove imaju te za što se zalažu pisali smo u tekstu Anketa ukazala na veliki potop LGBTIQA subverzivne teologije nadbiskupa Uzinića i suradnika.
Na žalost, kod riječkog je nadbiskupa očito ponestalo poniznosti da bi prihvatio bratske savjete svojih kolega iz biskupskog zbora i program prilagodio izvornom Kristovom nauku.
Ubrzo nakon što je pokazao da neće biti nijemi promatrač urušavanja Kristova nauka u mjesnoj Crkvi kojoj je na čelu, nadbiskup Kutleša postao je metom medijskih napada koji su valjda imali zadaću obeshrabriti ga u njegovom naumu i diskreditirati ga kod vjernika. O tim medijskim napadima također smo pisali u tekstu Iz kojeg smjera dolazi najveći udar na nadbiskupa Kutlešu i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj?
Pastirsko pismo “Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu crkve, hodočasnici nade” – povijesni dokument
Nakon što se othrvao suvremenoj herezi i medijskim napadima, nadbiskup Kutleša s drugim biskupima i svojim suradnicima objavio je na prvu nedjelju došašća pastirsko pismo Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH pod nazivom: “Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu crkve, hodočasnici nade” i tako definitivno potvrdio da je 2024. godina prekretnica u životu Crkve u Hrvatskoj, a i puno više od toga.
Nevjerojatno je činjenica da je ovaj dokument prošao potpuno ispod radara. Značajniju mu pažnju nisu poklonili ni crkveni mediji, a o onim srednjostrujaškim ne treba ni govoriti. Bez obzira na tu činjenicu značaj dokumenta postajat će sve jasniji kako vrijeme bude odmicalo. Da bismo shvatili o čemu je riječ toplo preporučujemo svim vjernicima da ga svakako pročitaju, a može se pronaći na stranicama HBK ovdje.
Ovo pastirsko pismo dokument je koji određuje budućnost Crkve u Hrvatskoj, a time i hrvatskog naroda te navješćuje povijesnu ulogu koju Hrvati i njihova crkva imaju u zajednici europskih naroda.
Hrabro, precizno i vrlo konkretno hrvatski su biskupi dali povijesni presjek o nedjeljivosti katoličke crkve i hrvatskog naroda i dali jasne smjernice kojim će pravcem voditi povjereno im stado.
Unatoč svim nastojanjima Zloga kršćanski se nauk u okrilju Crkve u Hrvatskoj neće mijenjati baš kao ni njegovo shvaćanje.
“Pobačaj i eutanazija, materijalizam i pozitivizam, nihilističko beznađe, diktatura relativizma, rodna ideologija i druge opasne zablude o Bogu, čovjeku i svijetu koje se suptilno promiču pa čak i nameću” jasno su navedeni u ovom dokumentu kao “zla koja ako su nametnuta posredstvom raznih ideologija rezultiraju razdorom među ljudima od raspada obitelji do međunarodnih ratnih sukoba.”
Potpuno zrelo i bez uvijanja pastiri nas zovu da svoju vjeru živimo aktivno, da je obnavljamo, produbljujemo i hrabro svjedočimo u svom svakodnevnom životu. Mnoge skupine iskrenih vjernika poput molitelja na trgovima svoju vjeru prakticiraju upravo tako. Možda ćemo uskoro svjedočiti otvorenoj biskupskoj podršci moliteljima na trgovima, osobito nakon još jednog napada prosvjednika na mirne molitelje u Zagrebu. Ovaj dokument svakako otvara vrata i takvom činu.
Hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim
Pastirsko pismo najavljuje i hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim koje će se upriličiti od 5. do 12. listopada 2025. Pastiri ističu da će to biti prigoda da i Hrvati, poput milijuna drugih hodočasnika koji će doći u Vječni Grad, pohode Bazilike apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla i druga sveta mjesta te još jedanput obnove svoju vjernost Katoličkoj crkvi, Kristovu namjesniku i Petrovu nasljedniku. Nacionalno hodočašće u Rim u jubilejskoj godini simbolična je potvrda Kristove pobjede u hrvatskom narodu i Crkvi!
Posveta Presvetom Srcu Isusovu
I konačno, dokument, s ciljem da sadašnji naraštaji ne iznevjere polog vjere i istinsku ljubav prema katoličkoj crkvi, naznačuje da su naši pastiri odlučili sve nas i našu domovinu posvetiti Presvetomu Srcu Isusovu pa tako pišu:” Pozivamo, dakle, sav Božji narod i njegove pastire, sve prezbitere i đakone, redovnike i redovnice, sve Bogu posvećene osobe, svakoga vjernika i vjernicu da na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 27. lipnja Jubilejske 2025. godine, budemo dionici posvete našega naroda i domovine Presvetomu Srcu Krista Gospodina.”
U pismu se ne navodi precizno kako će izgledati sam čin posvete kao ni hoće li se ona upriličiti tijekom zajedničkog bogoslužja hrvatskih biskupa na nekoj određenoj lokaciji ili će se posveta moliti u crkvama posvećenim Presvetom Srcu Isusovom. Uvjereni smo da bi takav događaj posvete koji bi okupio biskupe iz Hrvatske i BiH pobudio ogroman interes vjernika i da bi i on bio poruka poput one koju je odaslao Nacionalni euharistijski kongres.
Poučeni iskustvom biskupa iz Portugala koji su potaknuti porukama iz Fatime svoj narod i domovinu pred nekoliko stotina tisuća ljudi u Fatimi 1931. posvetili Bezgrješnom Srcu Marijinu te da je Portugal nakon toga ostao pošteđen tragičnih događaja Drugog svjetskog rata sugerira kako ne bi bilo zgoreg posvetu Presvetom srcu Isusovom nadopuniti posvetom Bezgrješnom Srcu Marijinu.
A, drugi jednako veliki događaj zbog kojeg će 2024. ostati zauvijek u sjećanju svih vjernika katolika, ne samo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, je status “nihil obstat” kojeg je dobilo svetište Kraljice Mira u Međugorju. Iako ne možemo govoriti o konačnom priznanju Međugorja svakako se radi o velikom koraku naprijed prema potvrdi svega što o Međugorskim ukazanjima hrvatski vjernički puk već desetljećima osjeća u svojim srcima.
Ne možemo ni zamisliti kako bi izgledao zajednički susret svih biskupa iz Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine s vjerničkim pukom u svetištu Kraljice Mira, ali pojedinosti i izvedbu čina posvete prepustit ćemo našim pastirima i Duhu Svetom koji ih nesumnjivo vodi.
Duhovno buđenje hrvatskog naroda
Prošlu ćemo godinu pamtiti i po laičkim inicijativama među kojima se ističu podcast Evanđelje dana iz Međugorja, koji je u kratko vrijeme okupio desetine tisuća ljudi koji zajednički poste i mole pa zatim Biblijska škola Danijela Čovića kojeg također na dnevnoj bazi prate tisuće ljudi.
Molitvene zajednice Nanovo rođeni sa svojim videozapisima predavanja, svjedočanstava i produkcijom odličnih dokumentaraca, podcast BP kojeg rade vrijedni članovi Božje pobjede, zajednice koja već godinama duhovni prostor obogaćuju svojim videima slavljeničkih pjesama s milijunima pregleda na YouTube-u, najveći događaj duhovne glazbe Progledaj srcem kojeg svake godine pohode desetine tisuća vjernika, inicijative kao što su javna molitva krunice na trgovima, 40 dana za život i mnoge druge, garancija su da se naš narod odlučuje za Krista i da vremena koja su pred nama ne treba čekati sa zebnjom jer duhovno vodstvo uobličeno u liku nadbiskupa Kutleše i njegovih suradnika sasvim će sigurno potaknut duhovno buđenje hrvatskog naroda za koje se usuđujemo reći da je već počelo.
To će buđenje u konačnici zahvatiti sve segmente društva pa tako i onaj politički koji će iznjedriti lidere koji će razumjeti tekst Konstantina Porfirogeneta, bizantskog cara koji je pisao o Hrvatima, a kojeg naši pastiri također navode u svome pismu;
Ovi kršteni Hrvati neće ratovati protiv tuđih zemalja, izvan granica svoje zemlje, jer su primili neku vrstu proročanskog odgovora i zapovijedi od rimskoga Pape, koji je u vrijeme Heraklija, cara Bizantinaca, poslao svećenike i njih pokrstio. To je zato što su poslije krštenja Hrvati napravili jedan ugovor, potvrđen njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem, i jamstvom u ime svetoga Petra apostola, da oni nikada neće poći protiv neke strane zemlje i s njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i oni su od istog rimskog pape primili blagoslov za taj čin, a to je (poruka) ako bi bilo koji stranci pošli u rat protiv zemlje ovih istih Hrvata i nametnuli im rat, tad će moćni Bog ratovati za Hrvate i zaštititi ih, a Petar, Kristov učenik, dat će im pobjedu.”
Podržavaš neovisno novinarstvo? Doniraj za Dijalog.hr!
LGBTeologija: Vukovarska žrtva kao poprište duhovnog boja za čistoću Katoličke Crkve u Hrvata
