(Pripremio: David Pölhe)
Nedavno je poštovani domaći grkokatolički biskup u homiliji (između ostalog) rekao: „Ova župna crkva zrači božanskom energijom…“
Takve i slične izjave nerijetko kod mnogih vjernika na zapadu znaju izazivati neugodne reakcije zbog jedne riječi u istima. Primijetio sam u posljednjih nekoliko godina da zapadni kršćani u neznanju čestozaziru od riječi „energija“ i nikako ne mogu prihvatiti njeno korištenje u ikakvoj formi unutar kršćanstva, povezujući je s new age i lažnim duhovnostima – koje su je, istina, prisvojile.
Neki znaju biti ili neugodno iznenađeni ili zbunjeni kada čuju neke (uglavnom istočno-obredne) kršćane, bilo svećenike, bilo laike, kako koriste tu riječ i izraze poput „energije Duha Svetog“, „energija zlih duhova“ ili kada općenito ljudi jednostavno kažu kako osjećaju „negativnu/zlu energiju“ i slično, odmah skačući s upozorenjima i nekad pomalo neurotično reagirajući jer osjećaju negativne emocije, što onda nezrelo pripisuju Duhu Svetom koji ih kao upozorava.
Potom ozbiljnih lica dijele lekcije kako ta riječ nije kršćanska/katolička i da je moramo izbjegavati – što je najprije apsurd i nezrelo razlučivanje (primijetio sam da je tako i s nekim drugim stvarima, ali to spada u zasebnu temu) – a potom i ogromno neznanje:
Mnogi su iznenađeni kada otkriju da je ta riječ kršćanska da ne može biti kršćanskija: nalazimo je u Bibliji, kod Crkvenih otaca i na Crkvenim saborima te među brojnim svecima.
Riječ energija (grč. ἐνέργεıα: djelujuća sila) u Novom zavjetu je pavlovska ekspresija, on ju koristi na više mjesta:
„… bili pokopani s Njim (Kristom) u krštenju, u kojem ste i uskrsnuli s Njim po vjeri u (nadnaravno) djelovanje (energeia) Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih“ (Kološanima 2,12).
U Filipljanima 3,21 kaže da će naš Gospodin Isus Krist:
„… preobraziti tijelo našeg skromnog stanja u skladu s tijelom Njegove slave, (nadnaravnim) naporom (energeia) moći koju On ima čak da sve podloži Sebi.“
Efežanima 1,19:
„… i kakva je nevjerojatna veličina Njegove moći prema nama koji vjerujemo. To je u skladu s djelovanjem snage Njegove moći.“
U ovom kontekstu energeia ovdje govori o iznesenoj energiji ili djelotvornoj Božjoj moći 1 koja je bila aktivna u Kristovom uskrsnuću. Ima još na par mjesta, da ne navodim sada navoditi sve, ali akademici kažu da Pavao 30-ak puta upotrebljava riječ „energija“, samo je to kod nas drukčije prevedeno: „Engleski jezik je posudio riječ „energija“ iz grčkog jezika. Ne postoji ekvivalent u latinskom.
Zapadna kršćanska teologija je izgrađena na temelju Biblije u latinskom prijevodu, ovo je bila riječ koja nije postojala. Preveli su je izrazima (lat. opero, operare) operacija, rad, djelovanje, aktivnost – umjesto energije. Sveti Pavao je uvijek iznova govorio stvari kao što su „radite na svom spasenju sa strahom i drhtanjem jer Bog daje energiju u vama i
za volju i za energiju, za Njegovo dobro zadovoljstvo.“
U istočnoj duhovnosti poznat je nauk o božanskim energijama odnosno o distinkciji Božje biti (esencije) i Njegovih energija. Dati ću samo par izvadaka, no ima ih puno više:
1 Pogledamo li značenja riječi energija (npr. „sposobnost da se radi ili djeluje“), možemo vidjeti kako biblijski tekst, osim što je vezuje uz božansko djelovanje, ne pridaje toj riječi nikakvo značenje kakvo ona sama inače ne bi imala.
HJP: https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search.
Sv. Bazilije Veliki, Crkveni naučitelj u 4. st. piše: „Mi percipiramo djelovanje (energeia) Oca, Sina i Duha Svetoga kao jedno te isto, ni u kojem pogledu ne pokazujući razlike ili varijacije: iz ove istovjetnosti djelovanja nužno zaključujemo o jedinstvu prirode.“
„Nije li smiješno reći da je stvaralačka snaga bit, i slično, da je providnost bit, i predznanje, jednostavno uzimajući svaku energiju kao bit?” – sv. Bazilije Veliki (Protiv Eunomija/Contra Eunomius).
Sv. Maksim Ispovijedalac (6. st.) također Crkveni naučitelj 2 , govori o energijama:
„(…) Ali ta takozvana moć zapravo je naše zanemarivanje prirodnih energija intelekta. Jer oni koji njeguju ove energije uvijek čine dobro, nikad zlo.“
„(…) On je razapet za one koji čine prve korake u asketskom životu i njihove strastvene energije pribija na križ s božanskim strahom.“
„(…) jer je Logos poznat iz Njegovih energija samo do ograničenog stupnja, dok je znanje o Njemu kakav On jest u biti (esenciji) i osobi potpuno nedostupno svim anđelima i ljudima podjednako.“
Sv. Ivan Damašćanski kojeg je 1890. papa Lav XIII. proglasio Crkvenim Ocem u Rimskoj Crkvi je o tome
govorio:
„(…) I ne znamo ništa osim da je Božja Riječ istinita i da daje energiju i da je svemoćna.“ „Kao što je Bog stvorio sve što je napravio energijom Duha Svetoga, tako energija Duha izvodi one stvari koje su nadnaravne.“
Sv. Grgur iz Nise:
„Jer Bog, koji je po prirodi izvan našeg vidokruga, vidljiv je u Svojim energijama (aktivnostima), opaža se u karakteristikama koje Sa okružuju.”
Sv. Ćiril Jeruzalemski:
„Duh je jedan i nepodijeljen, ali su Njegove energije (djelovanja) različite.” Šesti ekumenski sabor dogmatski je naučavao da u Kristu postoje samo dvije energije (ili zapadnim
jezikom „djelovanja/volje“), to jest božanska i ljudska.
Sveti papa Agaton je pisao 6. koncilu u vezi s dvjema energijama u Kristu (na temelju Trojstvenih energija kao što se tvrdi u Raspravi sv. Maksima Ispovjedaoca s Pirom koja se temelji na razlici između esencije/biti i energije):
„(…) Jer kada ispovijedamo dvije naravi i dvije prirodne volje, i dva prirodna djelovanja (grč. energije) u našem jednom Gospodinu Isusu Kristu, ne tvrdimo da su one suprotne ili suprotstavljene jedna drugoj.“
„(…) ali mi kažemo da kao što isti naš Gospodin Isus Krist ima dvije prirode, tako ima i dvije prirodne volje i djelovanja (grč. energije) naime, božansku i ljudsku.
(…) Ovo je apostolska i evanđeoska tradicija, koju drži duhovna majka vašeg najsretnijeg carstva, Kristova apostolska Crkva.“
Mogao bih dati još 10-ak primjera od različitih otaca ali mislim da je bit jasna. Kada su zapadni naučitelji (poput Tome Akvinskog, ali i raznih teologa do dana današnjeg) stoljećima kasnije raspravljali o istočnoj teologiji, o Božjoj prirodi i Njegovoj biti i energijama, nitko od njih nije imao problema s izvornikom koji koristi riječ energija pa isto tako ne bismo trebali ni mi.
Godine 2007. papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici Spe Salvi nazvao je Maksima Ispovjedaoca “velikim grčkim
naučiteljem Crkve”, iako Kongregacija za kauze svetaca ovu izjavu smatra neformalnom.
Izvor:https://en.wikipedia.org/wiki/Doctor_of_the_Church#cite_note-24
Energija je normalna kršćanska riječ: biblijska, otačka i svetačka i možemo je slobodno koristiti bez uzbuđivanja i, shodno tome, bez popratnih besmislica koje potom nerijetko slijede.
Hvaljen Isus i Marija, slava Isusu Kristu!
Autor teksta: Petar Salečić, izdavačka kuća Kyrios
