HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – USKRSLA I PROSLAVLJENA. MIR VAM I DOBRO! BLAGOSLOVLJEN I RADOSTAN POČETAK NOVOGA DANA – PRVOGA U TJEDNU – KAD JE GOSPODIN ISUS KRIST USKRSNUO OD MRTVIH.
Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, deveti dan u mjesecu kolovozu, u Devetnici Velikoj Gospi. Danas se Crkva sjeća svete Terezije Benedikte od Križa, odnosno Edith Stein, židovske obraćenice i mučenice koja je skončala svoj život u koncentracijskom logoru u Auschwitzu kao i drugi svetac koga slavimo ovih dana – sveti Maksimilijan Marija Kolbe (slavit ćemo ga u petak).
Prije nekoliko dana bio je blagdan svete Brigite Švedske i sjećali smo se njezina izvanrednog proročkog glasa dok se suočavala s korupcijom unutar Crkve. Mnogi čitatelji znaju da je sveti Ivan Pavao II. izabrao tri svetice za suzaštitnice Europe: svetu Katarinu Sijensku, svetu Brigitu Švedsku i Edith Stein, koja je postala karmelićanka sveta Terezija Benedikta od Križa.
Imate danas u Službi čitanja kratki odlomak iz spisa svete Katarine Sijenske, koja bijaše dominikanska trećoredica i časna sestra. Sve tri žene istaknule su se u svome pisanom djelu.
Svjedočanstvo Edith Stein: Od filozofije do križa
Edith Stein rođena je u Breslauu u Njemačkoj (danas Wrocław u Poljskoj) 1891. godine, kao najmlađe dijete pobožne židovske obitelji. Iznimno inteligentna i krajnje neovisna, postala je agnostik kao tinejdžerica i posvetila se proučavanju filozofije.
Djelo koje joj je prvo učvrstilo reputaciju među profesionalnim filozofima bilo je njezino proučavanje empatije – naše tajanstvene sposobnosti da prepoznamo i maštovito uđemo u iskustvo druge osobe.
Kao studentica na Sveučilištu u Göttingenu, bila je fascinirana fenomenologijom, ističući se kao štićenica i učenica Edmunda Husserla, jednog od vodećih fenomenologa. Edith je 1916. godine stekla doktorat iz filozofije.
Nastavila je raditi kao sveučilišna profesorica do 1922. godine kada se preselila u dominikansku školu u Speyeru; njezino imenovanje predavačicom na Pedagoškom institutu u Münchenu završilo je pod pritiskom nacista.
Istina i ljubav: Jedinstvo koje mijenja život
Njezino obraćenje sa židovskog agnosticizma na kršćanstvo dogodilo se 1921. godine, kada je pronašla autobiografiju svete Terezije Avilske. Progutala je u jednoj noći knjigu. Kad ju je završila, jednostavno ju je zatvorila i rekla: “Ovo je istina.”
Krštena je u Katoličkoj crkvi 1. siječnja 1922. Sljedećeg desetljeća predavala je filozofiju, sve se više okrećući svetom Tomi Akvinskom i katoličkoj teologiji.
Kad su nacistički rasni zakoni iz 1933. spriječili Židove da obavljaju profesionalne dužnosti, ušla je u karmelićanski samostan u Kölnu uzevši ime Terezija Benedikta od Križa – Terezija, Blagoslovljena Križem.
Kasnije je poslana u Karmel u Echtu u Nizozemskoj. Ali kada su nizozemski biskupi javno osudili nacističku deportaciju Židova, nacisti su uzvratili uhićenjem židovskih obraćenika na katoličanstvo. Edith Stein i njezina sestra Rosa bile su među onima koji su uhićeni i poslani u koncentracijske logore.
Sveti Ivan Pavao II. sažeo je njezin život u jednoj veličanstvenoj rečenici: “Ne prihvaćajte ništa kao istinu ako nema ljubavi. I ne prihvaćajte ništa kao ljubav ako nema istine.” Ako ljubav nije u istini.
U svojoj propovijedi proglašavajući je suzaštitnicom Europe, sveti je Ivan Pavao II. rekao: „Draga braćo i sestre, Kristova ljubav bila je vatra koja je rasplamsala život Terezije Benedikte od Križa. Mnogo prije nego što je to shvatila, bila je zahvaćena tom vatrom.”
U početku se posvetila potrazi za istinom. Dugo vremena ta je potraga bila čisto ljudska. Njezin se um nikada nije umorio od traženja, dok je njezino srce uvijek ostalo nemirno.
Putovala je putem filozofije sa žarkim entuzijazmom. Na kraju je bila nagrađena: pronašla je istinu. Još bolje, bila je obuzeta njome.
Tada je otkrila da Istina ima ime: Isus Krist. Od tog trenutka nadalje Utjelovljena Riječ bila je njezina jedina briga.“ Razmišljajući o tom razdoblju svog života, Edith je sama napisala: “Tko god traži istinu, traži Boga, bilo svjesno ili nesvjesno.”
Papa Ivan Pavao II. podsjetio nas je koliko je važno (o)držati istinu i ljubav zajedno. U naše vrijeme istina se često zamijeni za mišljenje većine. Još gore, rašireno je uvjerenje da se istina može koristiti protiv ljubavi ili ljubav protiv istine.
Pa ipak, istina i ljubav trebaju jedna drugu. Slavimo Tereziju Benediktu jer je svjedočila o tom jedinstvu. Napisala je: „Nijedno duhovno djelo ne dolazi na svijet bez velike patnje. Ono uvijek izaziva cijelu osobu.“
Zato se ona zalaže za načelo: “Ne prihvaćajte ništa kao istinu ako nema ljubavi. I ne prihvaćajte ništa kao ljubav ako nema istine.” U svojoj oporuci, od 9. lipnja 1939., Edith Stein je napisala: „Molim Gospodina da primi moj život i moju smrt… za židovski narod, da Gospodin bude primljen od svojih i da Njegovo Kraljevstvo dođe u slavi; za spasenje Njemačke i mir svijeta…“
Godine 1942. ukrcana je i strpana u stočni vagon sa stotinama drugih Židova i preko Westerborka prevezena u Auschwitz, gdje je ubijena u plinskim komorama. Velika žena jednoga stoljeća – obraćenica, karmelićanka, mučenica!
Sveti Dominik: Propovijedanje životom i autentičnošću
Spomenuli smo gore drugu veliku ženu Katarinu Sijensku – suzaštitnicu Europe, dominikanku. Jučer smo slavili svetoga Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca. Vrijedi reći o njemu još koju riječ.
On je ne samo osnivač Reda propovjednika, niti jednostavno jedan od velikih svetaca srednjeg vijeka, već je on osoba i čovjek koji je shvatio da se istina Evanđelja nikada ne brani silom, niti samo pametnim argumentima, nego životom suobličenim Kristu.
Njegov je život spajao molitvu s propovijedanjem, kontemplaciju sa studijem, siromaštvo s intelektualnom izvrsnošću, poniznost s hrabrošću. U njemu vidimo da poslanje Crkve nije samo čuvati istinu, nego je proglašavati s takvim uvjerenjem, suosjećanjem i svetošću da srca spontano privlače Kristu.
Pavao podsjeća svoje vjernike: „Odlučio sam da među vama ne znam ništa osim Isusa Krista, i to Raspetoga.“ Na prvi pogled te riječi zvuče gotovo iznenađujuće.
Pavao je bio visoko obrazovan čovjek. Poznavao je filozofiju, retoriku, židovsku teologiju i grčku kulturu. Ipak, namjerno je odbio učiniti ljudsku mudrost temeljem vjere.
Evanđelje nikada nije moglo postati samo još jedna filozofija među drugima. Njegovo središte je uvijek Raspeti Gospodin. To je jednako vrijedilo i za svetoga Dominika, a poglavito za svetoga Franju. Krist Raspeti!
Povijest ga pamti kao velikog propovjednika protiv hereze albigenza, ali bilo bi pogrešno misliti da je njegov uspjeh ležao samo u nadmoći u teološkim argumentima. Dominik se zasigurno pažljivo pripremao za rasprave.
Duboko je vjerovao da vjera i razum idu zajedno, da se istina nema čega bojati od iskrenog istraživanja. Pa ipak, prije nego što je otvorio usta da propovijeda, već je propovijedao svojim životom.
Albigenzi su odbacivali dobrotu materijalnog svijeta. Prezirali su tijelo, brak i velik dio običnog ljudskog postojanja. Dominik je shvatio da se takve pogreške ne mogu jednostavno osuditi iz daljine.
On i biskup Diego odabrali su drugi put. Dok su mnogi crkveni predstavnici putovali s priličnom raskoši, Dominik je prigrlio radikalno siromaštvo. Hodao je od sela do sela.
Oslanjao se na milosrđe. Postio je, molio i živio. Time je pokazao da ga je Evanđelje koje je propovijedao već preobrazilo.
Suvremeni izazovi i snaga Duha
Ljudi su slušali jer su vidjeli autentičnost. To ostaje jedan od najvećih izazova Crkve danas. Suvremenom svijetu ne nedostaje pameti i mišljenja.
Svaki dan donosi nove argumente, beskrajne komentare i bezbrojne glasove koji tvrde da imaju autoritet. Ono što ljudi žele nije drugo mišljenje, već svjedočanstvo.
Traže živote koji čine Evanđelje vjerodostojnim. Sveti Pavao kaže da njegovo propovijedanje nije počivalo „na uvjerljivim riječima mudrosti, nego na dokazivanju Duha i moći.“
Moć o kojoj govori nije politički utjecaj, niti svjetovni uspjeh, niti popularnost. To je tihi autoritet svetosti.
Ovih dana govorili smo o Preobraženju Gospodinovu, o osobama koje su imale teofanije, govorili smo nešto o Elizeju, zatim danas imamo u prvom čitanju Ilijino iskustvo teofanije – Bogojavljenja na Horebu…
Govorili smo o ruskom svecu svetome Serafimu Sarovskom koji je istinski bio duhonosac, pneumatofor. Pun Duha Svetoga te kako je onaj veleposjednik Nikolaj Motovilov imao to iskustvo te zabilježio svoja iskustva sa svetim Serafimom.
Imate dolje njegov zapis – i pisani u PDF, a i zvučni zapis – koji prenosi to iskustvo. Tko ima vremena, neka pročita, isplati se kao dobro duhovno štivo! Svima blagoslovljena sveta Nedjelja!
Više od istog autora:
Svjedoci Božje prisutnosti: sveti Serafim iz Sarova i sveti Dominik
Od Tabora do Kalvarije i mučeništva pape Siksta: Neraskidiva veza slave i patnje
Svjetlost koja pobjeđuje tamu: Od Tabora do Hirošime
Gospa Snježna i Dan pobjede: Zahvalnost Nebu za dar slobode
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
