HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – PREOBRAŽENOGA I PROSLAVLJENA. MIR VAM I DOBRO!
Tabor naših susreta: Od Mladifesta do Božje slave
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Četvrtak je, spomen na Posljednju večeru i Tajnu euharistije, tajnu oltara. Slavimo blagdan Gospodnjega preobraženja na gori Taboru pred trojicom biranih učenika, gdje se Isus očitovao u svoj svojoj nebeskoj slavi koja je bila za zemaljskog života zastrta njegovim ljudskim tijelom.
Upravo kao što je i njegova slava zastrta na oltaru pod prilikama kruha i vina, a ondje je pravo Tijelo i Krv Gospodina Isusa Krista. I dok ovo pišem – događa se finale Mladifesta za ovu godinu na Križevcu gdje je počela sveta Misa u pet sati. Mnogi su gore prenoćili, mnogi su se jutros penjali, ali to je za nas naš Tabor – Krist raspeti i proslavljeni.
Zahvalimo iz dubine srca za minule dane od subote, zapravo od početka mjeseca do danas – šest punih dana slavlja, pjesme, klanjanja, susreta, poznanstava. To može samo vjera, to može učiniti samo Krist – spojiti sav svijet i okupiti svijet oko sebe kao žarišne točke povijesti i čovječanstva.
I molimo da mladi ponesu sa sobom to iskustvo vjere i zajedništva. U raj ne ćemo kao pojedinci, nego u zajednici svetih. A to se i danas očituje na Taboru – gdje je Krist s Mojsijem i Ilijom, a dolje su učenici, u ekstazi, a veli se Petar nije znao što govori… Toliko su bili izvan sebe.
Povijesna činjenica, a ne mit
Vrijedi osvrnuti se na ono što veli sveti Petar u svojoj Drugoj poslanici, svojoj drugoj papinskoj enciklici;
„Nismo se povodili za vješto smišljenim mitovima ii bajkama kada smo vam navijestili moć i dolazak Gospodina našega Isusa Krista, nego smo bili očevidci njegova veličanstva. Jer on je primio čast i slavu od Boga Oca kada mu je od veličanstvene slave došla ova jedinstvena objava: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koji mi je omilio, koji je po mojoj volji.’ I mi smo čuli taj glas s neba dok smo bili s njim na svetoj gori“ (2. Petrova 1,16–18).
Neki teolozi tvrde da je izvještaj o Preobraženju bila legenda, basna, simbolika, vizija ili san, ne činjenica nego bajka, mit. Ali Petar, koji je bio tamo, izričito kaže suprotno: „Nismo se povodili za vješto smišljenim bajkama ili mitovima“, nego „bili smo očevidci“.
Dakle, to je ili ono što je Petar rekao da jest, izvještaj očevidca, ili je to namjerna laž. Jedno što ne može biti jest mit, jer ako je ono što Petar kaže istina, onda to nije mit nego činjenica, a ako ono što kaže nije istina, onda to nije mit nego laž. Dakle, apostoli bi lagali. – Evanđelja su takva. Napisali su ih ili očevidci ili prevaranti, ali sigurno ne autori ili tvorci mitova.
Svjedočanstvo očevidaca
Dvojica pisaca Evanđelja bili su apostoli i očevici iz prve ruke: Matej i Ivan. Marko i Luka poznavali su apostole i ponovili su njihova svjedočanstva. Ako je ova priča o čudu doista bila samo mit, a ne doslovni izvještaj očevidaca, onda je Petar namjerno lagao tvrdeći da to nije mit već opis očevidca.
Kada trogodišnjak pita mamu ili tatu je li Djed Božićnjak stvaran ili je to samo priča, dijete je logičnije od skeptičnog biblijskog stručnjaka koji Evanđelja svodi na mit. A ako je roditeljski odgovor da je Djed Mraz stvaran, onda priča o Djedu Mrazu ne postaje mit već namjerna laž. Po istom principu, reći da su priče o čudesima poput ove mitovi znači reći da su namjerne laži, jer one same kažu da nisu mitovi.
Otvorene oči za božansku stvarnost
Dakle, što se zapravo događalo na gori Preobraženja, Taboru? Luka nam kaže: „Vidjeli su njegovu slavu.“ Vidjeli su ono što je stvarno bilo i dogodilo se. To nije bila unutarnja vizija ili san – to je bila činjenica; to je ono što je stvarno bilo tamo. Isus nije dodao novu slavu u ovom pojavljivanju svojim apostolima; samo im je skinuo zastore i mrene s očiju kako bi ga vidjeli kakav je on stvarno, u stvarnosti, božanskoj.
U Starom zavjetu postoji slična priča o proroku Elizeju. Sirijski, odnosno aramejski kralj poslao je vojsku konja i bojnih kola da uhvati i ubije Elizeja, a oni su opkolili grad Dotan gdje je bio Elizej.
„‘Jao!’ reče sluga Elizeju. ‘Što ćemo učiniti, gospodaru moj?’ Elizej odgovori: ‘Ne boj se! Naša strana brojčano nadmašuje njihovu.’ Tada se pomoli: ‘O Gospodine, otvori oči momu slugi da vidi.’ I Gospodin otvori oči sluge te vidje da je gora puna ognjenih kola i konja oko Elizeja“ (2. Kraljevima 6,15–17).
Dakle, Bog nije stavio u mladićev um ili oči ovu viziju anđeoske vojske ognjenih konja i kola; on mu je jednostavno otvorio oči da vidi ono što je već bilo tamo čak i kad ih nije vidio.
To je, usput rečeno, istina za anđele: oni su posvuda, obavljaju svoj posao vođenja i čuvanja, ali mi ih ne možemo vidjeti. Isto vrijedi i za Isusovo preobraženje: Isus je zaista božanski i slavni, ali naše oči moraju biti otvorene prije nego što možemo vidjeti tu božansku slavu.
To je ono što je Bog učinio na gori Preobraženja: otvorio je oči Petru, Jakovu i Ivanu kako bi mogli vidjeti Isusovu nebesku slavu. Uvijek je bila prisutna, ali je bila skrivena. Ista stvar se događa u euharistiji: Krist je stvarno prisutan, ali ga ne vidimo jer je skriven. – Koji je naš odgovor na ovaj događaj preobraženja: GLAS S NEBA PORUČI: OVO JE SIN MOJ – NJEGA SLUŠAJTE! Dakle, slušati i slijediti Gospodina jer je u njemu slava Božja!
Preobraženje, Euharistija i put prema nebu
Blagdan Preobraženja Gospodinova: Dan koji omogućuje da nadnaravno, božansko svjetlo zasja na Isusovu licu i njegovoj osobi, a istovremeno nas podsjeća na Gospodinovu skrivenost, zastrtost.
Proslava Preobraženja Kristova na gori Taboru neraskidivo je povezana s blagdanom Uzvišenja Svetog Križa, koji slavimo četrdeset dana kasnije, sredinom rujna. Patnjom i križem Krist je Gospodin postigao slavu Uskrsnuća. Učenici, koje je Isus poveo sa sobom na goru Tabor kako bi sudjelovali u milosti nestvorenoga, nebeskoga svjetla, prvi su svjedoci te slave, predznak Uskrsnuća.
Na Taboru se apostolima otkriva poslanje Crkve, dok se nebo i zemlja dodiruju i očituje se Božja slava (usp. 11,14). Na Preobraženju, zajedništvo svetih postaje opipljivo kroz Mojsija i Iliju. Nedokučiva tajna Trojstva nagovještava se kroz glas Oca, koji svjedoči o Isusovu božanstvu, i kroz Duha Svetoga, koji sve kupa u blistavoj svjetlosti. Učenici su u zanosu, ekstazi – gotovo paralizirani – dok se moraju spustiti iz slave u stvarnost.
Upravo to imamo privilegiju iskusiti kada s učenicima naziremo i vidimo nešto od Gospodinova sjaja i slave: susrećemo Krista u njegovim sakramentima i doživljavamo nešto od nebeske slave, izvan vremena i prostora. Ali istovremeno živimo sa sigurnošću da smo još uvijek na putu, poput učenika, koji još uvijek moraju (na)učiti biti Kristovi svjedoci.
Blagdan Preobraženja Gospodinova također je neraskidivo povezan s blagdanom Marijina Uznesenja, koji slavimo devet dana kasnije.
Danas započinje i Devetnica Mariji na nebo uznesenoj. To je njegov blistavi pandan, jer su se Kristova obećanja prvo i čudesno ispunila u Djevici Mariji. Majka Božja je naš uzor u vjeri, koju možemo nasljedovati kako bismo i mi mogli vidjeti slavu Božju i pronaći se kao ljubljena djeca Oca u neizmjernom svjetlu njegove ljubavi.
Svjetlost grijeha i svjetlost milosti
I jedno tragično sjećanje. Na današnji dan bačena je prva atomska bomba na Hirošimu, a nakon tri dana i na Nagasaki.
Projekt planiranja i izvedbe atomske bombe zvao se Trinity, a bomba je imala ime Baby. Očita parodija i ironiziranje kršćanske vjere – Trojstvo i Dječak. Kao da se Pakao htio narugati Bogu – jer kad su obavljeni prvi pokusi u Nevadi, tvorac bombe Oppenheimer vidio je svjetlost dalako snažniju od sunčeve… I rekao: Od danas čovječanstvo zna što je GRIJEH.
A mi kažemo – u Isusu Kristu svi mi znamo što je milost, što je oprost, što je otkupljenje i spasenje. Zadnju riječ nema Pakao ni Sotona, nego naš Bog.
Više od istog autora:
Gospa Snježna i Dan pobjede: Zahvalnost Nebu za dar slobode
Poziv na svetost: Lekcije iz života svetog Ivana Marije Vianneya
