HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – RASPETA I PROSLAVLJENA. MIR VAM I DOBRO!
Put križa i svjetlo Tabora
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Petak je, spomen na Gospodinovu žrtvu na križu na njegovo suđenje, bičevanje, križni put, na trnovu krunu koju je nosio na glavi. I na sva poniženja koja je morao iskusiti on koji ni mrava nije zgazio. Pravedan za nepravedne, bezgrješni za grješnike, kako bi nam pokazao put u život.
O tome smo razmatrali i jučer za preobraženja, za Bogojavljenja na Taboru gdje su Mojsije i Ilija razgovarali s njime o njegovu ‘izlasku’, egzodusu u Jeruzalemu, a pod tim se misli u konačnici proslava na križu.
Zahvalimo za ovo jutro, već je sada toplo, temperatura je iznad dvadeset stupnjeva. Gospodina molimo da nas očisti od zla i grijeha, izmolimo svoje uobičajene molitve. Odreknuća od Zla i grijeha te molitve vjeroispovijedi. A najkraća je znak križa kojim prizivamo na sebe i svoje blagoslov Presvetoga Trojstva koje se objavilo i na Taboru.
Teologija Preobraženja: Božja slava u ljudskom tijelu
Ono što se dogodilo na vrhu Tabora jedan je od najdubljih teoloških trenutaka u cijelom Evanđelju i najveće od svih bogojavljenja, teofanija, čak veće i od gorućeg grma na Sinaju.
Za svakoga tko je nov u vjeri ili nije upoznat s time što teofanija zapravo jest, ona jednostavno znači trenutak kada se Bog objavljuje, čini vidljivim – ne kroz simbole ili znakove, nego kroz izravno očitovanje, manifestaciju svoje prisutnosti i slave.
U kršćanskoj teologiji, posebno katoličkoj i istočnoj tradiciji, u našemu Nicejskom vjerovanju ispovijedamo: “Boga od Boga” “Svjetlo od svjetla” „pravoga Boga od pravoga Boga“. Presveto Trojstvo ima jednu božansku narav; kada Krist sja, Bog sja. Crkveni oci nazivali su to „nestvorenim svjetlom“, čistom energijom, sjajem i prisutnošću samoga Boga: ne sunčevom svjetlošću, ognjem, simbolom, anđelom i ne stvorenim sjajem poput gorućeg grma.
To je Božja vlastita slava, vidljiva. Na gori Taboru, Bog se pojavljuje na Kristovu licu, glasom Oca i u oblaku Duha. To je jedini trenutak u Svetom pismu gdje se sve tri Osobe istodobno očituju, objavljuju. Jedna od velikih zabluda je mišljenje da je Isus na gori postao nešto drugo. Nije. Preobraženje nije dodalo ništa Kristovoj slavi. Preobraženje je samo objavilo slavu koju je posjedovao od vječnosti.
Na kratak trenutak, veo koji je zastirao, prekrivao njegovu božansku narav bio je odgrnut. Apostoli su ugledali tko je zbilja i uistinu Isus, Bog Sin, zaodjeven u ljudsko tijelo. Čudo nije bilo u tome što je Isus zablistao. Čudo je bilo u tome što je apostolima bilo dopušteno vidjeti ono što je Isus oduvijek bio.
Mojsije i Ilija nisu tu slučajno. – Mojsije predstavlja Zakon; Ilija predstavlja Proroke. Zajedno simboliziraju cijeli Stari zavjet. Njihova pojava je Božji način da nam jasno kaže, kako je sve u Zakonu i Prorocima cijelo vrijeme smjeralo, ukazivalo na Isusa. Upamtimo još nešto: Otac ne govori apostolima da slušaju Mojsija ili Iliju. On kaže: “Slušajte Sina moga Isusa”. Njega slušajte!
Stari zavjet doseže svoje ispunjenje u Kristu. Slava na Taboru ne može se odvojiti od patnje i križa Golgote; to je jedini put do slave. Također je važno napomenuti da kao što je Mojsije vodio Izrael kroz Izlazak iz ropstva, Isus će voditi čovječanstvo kroz novi Izlazak preko grijeha – od grijeha, smrti i moći Sotone. Novi izlazak u novi život.
Od gore slave do gore patnje
Isus ih na kraju vodi natrag niz goru. Zašto? Jer biti učenik nije bijeg od svijeta, nego unošenje Kristova svjetla u svijet. Samo tri puta u Svetom pismu čujemo Oca kako izravno govori o Isusu. Pri njegovu krštenju, preobraženju i neposredno prije Muke u Ivanovu Evanđelju.
Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti! Krštenjem Isus započinje svoje javno djelovanje. Kod preobraženja, apostoli su ojačani uoči Isusove muke koja predstoji. Otac ih priprema za ono što ih čeka. Uskoro će gledati Isusa bičevana, ismijana i razapeta. Bog im daje uvid u Uskrs prije Velikog petka.
Još nešto o čemu treba razmisliti: Petar, Jakov i Ivan doživjeli su izvanredno iskustvo Preobraženja. Oni su također tri apostola koja su pratila Isusa u Getsemanski vrt. Na jednoj gori vide njegovu slavu, na drugoj će uskoro vidjeti njegovu agoniju. Isti Isus koji sja jače od sunca jest Onaj koji se također znoji krvlju u Getsemaniju i na Kalvariji.
Slava i patnja nisu suprotnosti. Za kršćanina, vjerno podnesena patnja postaje put do slave. Svaka euharistija je susret s proslavljenim Kristom. Zatim se vraćamo u svoje domove, na radna mjesta, u susjedstva i u svoj nerijetko teški svagdan i borbe; Smisao gledanja Kristove slave i patnje nije samo divljenje. Svrha je preobraziti nas. Preobraženje nije samo u onome što se dogodilo Isusu. To je također obećanje onoga što Bog namjerava postići u svakom vjernom kršćaninu.
Jednog dana, svi mi koji budemo jedno i sjedinjeni s Kristom, bit ćemo dionici njegove slave. Gora Tabor nije bila samo objava, već pogled unaprijed, pokazujući sudbinu koja čeka sve koji vjerno slijede Očev glas. Oca koji nam je zapovjedio da čujemo i prihvatimo: „Ovo je Sin moj ljubljeni… Njega slušajte.“
Svjedočanstvo krvi: Papa Siksto i sveti Lovro
Crkva se danas sjeća slavnih mućenika pape Siksta i četvorice njegovih đakona koji su ubijeni za progona Crkve za Valerijana g. 258. O tome piše iz Kartage sveti biskup Ciprijan koji će također te iste godine podnijeti mučeništvo u rujnu – za 40 dana.
Čak i dok je oluja progona koju je car Valerijan naredio bjesnila protiv Crkve, papinsko prijestolje nije bilo upražnjeno. Siksto, Grk, izabran je za nasljednika pape Stjepana.
Carevi dekreti naređivali su kršćanima da sudjeluju u državnim vjerskim obredima i zabranjivali im okupljanje na grobljima. Skoro godinu dana Siksto je uspijevao izbjeći uhićenju prije nego što je slavno mučen.
Valerijan je naime izdao svoj drugi edikt kojim se naređuje pogubljenje kršćanskih biskupa, svećenika i đakona. Siksto je počeo održavati službe na privatnom groblju jer ga vlasti nisu tako pomno nadzirale kao Kalistovo groblje, odnosno katakombe.
Ali početkom kolovoza 258., dok je Siksto sjedio na svojoj biskupskoj stolici i okružen braćom, vojnici su provalili i uhitili Siksta i četiri đakona koji su bili prisutni. Nakon formalne presude, Siksto je vraćen na samo mjesto gdje je uhićen, kako bi se suočio s pogubljenjem.
Njegov glavni đakon Lovro, čuvši vijest, požurio je k njemu, želeći umrijeti sa svojim biskupom. Siksto je utješio svog đakona rekavši mu da će za tri dana doći k njemu s još većom slavom. Vojnici su zatim stavili Siksta na njegovu stolicu i brzo mu odrubili glavu. Vjeran riječima velikog pape, Lovro je uhićen tri dana kasnije i pogubljen istog dana kad je i uhićen. Ispečen na ražnju. Dolje imate preslik “Put svjetla” iz Barnabine poslanice. Vrijedi pročitati taj ‘put svjetla’ za sve vjernike!
Međugorje i tišina svijeta
Blagoslovljen vam ovaj dan. Ovdje ne prestaju dolaziti hodočasnici, pored crkve mnogo svećenika još uvijek ispovijeda, a na završnoj misi za Mladifest bilo je oko 700 svećenika i desetorica biskupa.
U nas se sve to gura pod tepih, nema velikih vijesti u medijima ni na portalima. Kao da je negdje drugdje, a ne na tlu gdje žive Hrvati. Do kada će vladati taj embargo nad Međugorjem, pa i nakon onoga vatikanskoga Nihil obastat? Gospodin nas sve prosvijetlio!
Više od istog autora:
Svjetlost koja pobjeđuje tamu: Od Tabora do Hirošime
Gospa Snježna i Dan pobjede: Zahvalnost Nebu za dar slobode
Poziv na svetost: Lekcije iz života svetog Ivana Marije Vianneya
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
