HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – RASPETOGA SPASITELJA I OTKUPITELJA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Petak je, spomen na Gospodinovu muku i smrt, na njegov križni put, razapinjanje i umiranje. Evo drvo križa, na kome je Spas svijeta visio! – uzvik je koji trokratno slušamo na Veliki petak.
Po križu smo spašeni i otkupljeni, križ znamen sramote, najsramotnije smrti, – kako je rekao njihov veliki filozof, govornik, pisac i državnik Ciceron – neka spomen križa bude daleko od svih čestitih Rimljana i rimskih građana! Isus je upravo to na sebe uzeo, tu sramotu križa da bi svijet spasio, da bi svijetu ponudio nešto novo. Slušali smo jučer o njegovu jarmu koji je sladak i bremenu koje je lako.
E upravo je on na to mislio. Biti zajedno s njime, on kao naš pomoćnik, on koji je zajedno s nama i vuče u istome jarmu.
Zahvalimo za ovo jutro, već je toplo vani, nema daška vjetra. Stavimo sve u Gospodinove ruke. A oni koji se spremaju na godišnji, želimo sretan dolazak na odredišno mjesto. Kristova je poruka bila za Židove njegova doba gotovo skandal. Za sebe je tvrdio da je Bog, i to je bilo ravno bogohuljenju što je po sebi kažnjivo smrću. On je činio mnoge stvari koje su kršile njihove običaje i zakone. Više je puta kršio židovsku subotu.
Slušat ćemo o tome i danas. Družio se s poganima, poreznicima, grješnicima i gubavcima. Vjerske je vođe nazvao “okrečenim grobovima” i optužio ih da Zakon koriste za financijsku dobit. Rekao je da su Zakon nepotrebno otežali, namećući trivijalnosti i detalje, a pritom im nedostaje suosjećanja za čovjeka i istinske ljubavi prema Bogu.
Isusov jaram – alternativa Mojsijevu Zakonu
Isus nam, čuli smo jučer, nudi alternativu kršćanstva. On ne zahtijeva poštivanje židovske subote, obrezanje, hramsku žrtvu, propise o hrani ili bilo koje od tereta Mojsijeva Zakona. Naravno, temelji ostaju – ne ubij, ne kradi, ne čini preljuba, klanjaj se jedinom istinskom Bogu.
To je sažeto u njegovu tumačenju pravog značenja Zakona: “Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom pameti svojom; i bližnjega svoga kao samoga sebe.” Teret-jaram Zakona bio je toliko težak da je vrlo malo, čak i najreligioznijih Židova, moglo održavati i slijediti sve propise, više od šest stotina zapovijedi i zabrana.
Foto: Unsplash
Bilo pojedinačno ili kao narod, stalno su kršili Zakon i zato su se u Hramu neprestano žrtvovale žrtve za grijehe. Isus je na sebe preuzeo križ kao kaznu za sve grijehe koji su ikada bili ili će ikada biti počinjeni kroz vrijeme na zemlji. Iz tog razloga mogao je reći da se Mojsijev zakon više ne odnosi na kršćane. Jaram je nešto čime se kontroliraju tegleće životinje – volovi i slično. Jaram židovskog Zakona bio je težak.
Isusov jaram je lagan. Dođite k meni! Dođite! Kad čitamo Katekizam Katoličke Crkve, možemo se osjećati pomalo ograničenima ovim jarmom. Također je znao da ćemo posrtati i padati. Zna da koliko god se trudili, nismo ništa više sposobni bolje održavati njegovo učenje i riječi nego što su to bili Židovi pod Zakonom. Ali za nas je žrtva već prinesena njegovim razapinjanjem i križem.
Sve što trebamo učiniti jest priznati svoje grijehe svećenicima, i izraziti kajanje zbog svojih grijeha, odlučujući popraviti svoje živote najbolje što možemo. Isus, preko svojih svećenika, daje nam odrješenje jer je već pretrpio kaznu za nas. Kroz sakrament pomirenja, katolik može istinski sudjelovati u žrtvenoj smrti Kristovoj i shvatiti da je Njegov jaram zaista lagan. Naši su grijesi teški.
Zamjena jednog za drugo nevjerojatna je radost i olakšanje! Toliko puta osjetim to kod pokornika u ispovjedaonici. Hvala Gospodinu za taj divni dar.
Peter Kreeft – bračni savjet nakon 63 godine
Htio bih podijeliti s vama nešto što me se dojmilo ovih dana. Pročitah da je preminula supruga možda najvećega katoličkog mislioca i filozofa u Americi – Petera Kreefta, nakon 63 godine sretna braka.
On već ulazi u devedesetu, ali je još uvijek aktivan. Vrijedi pročitati njegovo svjedočanstvo koje je dao u jednom razgovoru, a sažeo u nekoliko rečenica. Zacijelo najpoznatiji i najpriznatiji katolički filozof u SAD-u je Peter Kreeft, obraćenik s kalvinizma. Potomak nizozemskih doseljenika u SAD bio je profesorom filozofije, izdao stotinjak knjiga koje se bave filozofijom, kuša na krajnje pristupačan način učiniti kršćansku vjeru razložnom u današnjem vremenu.
Izgubio je suprugu u svibnju ove godine. On dijeli ‘duboko dirljiv’ bračni savjet nakon smrti supruge s kojom je bio u braku 63 godine. Tugujući zbog gubitka supruge s kojom je bio u braku 63 godine, ilustrirao je duhovnu ljubav braka, rekavši kako se, čak i gledajući njezino tijelo nakon smrti, ponovno zaljubio. Otvoreno je govorio o ljubavi i braku tijekom nedavnog intervjua.
U epizodi emisije pod nazivom “Ljubav, gubitak i značenje patnje” 89-godišnji Kreeft odgovorio je na pitanje o savjetima za mladence ili one koji se pripremaju za brak u kontekstu smrti svoje supruge Marije Antoinette Kreeft. Tijekom intervjua Kreeft je bio pitan, kakav bi savjet dao nekomu tko se tek oženio ili će se uskoro oženiti.
“Najvažnija knjiga moga života” – brak kao poziv i trijumf
Kreeft je odgovorio: „Misliš li da ćeš je i dalje voljeti i smatrati lijepom kada budete ti i ona jako stari, ružni, naborani, debeli i ne baš pametni ili čak zločesti? Ako je tako, oženi je”, savjetovao je profesor filozofije. „Posljednji put kad sam vidio svoju ženu u domu za starije i nemoćne, otprilike sat vremena nakon što je umrla, ponovno sam se zaljubio u nju.
Evo iscrpljena, mršava, naborana tijela koje je patilo. Lijepo je poput raspela, jer to tijelo neće trajati, ali duša hoće. Dakle, ako ne volite njezinu dušu, nego samo njezino tijelo, nemojte se ženiti”, naglasio je. U cijeloj epizodi, Kreeft je opisao svoj brak kao „poput svakog braka, mješavinu radosti i tuga”. Ipak, nakon što je napisao više od 100 knjiga, dugogodišnji profesor na Boston Collegeu povukao je analogiju, rekavši: „Najvažnija knjiga koju sam ikada napisao bio je moj brak.
Foto: Screenshot/ Youtube
To je bio moj primarni poziv. Ona je bila najbolja stvar u mom životu, najvažnija stvar u mom životu. I završili smo knjigu. I bila je uspješna i blagoslovljena.” „Sreli smo se i vjenčali. I premda smo imali puno uspona i padova, završili smo na visokoj ljestvici. I knjiga je otišla doma u tiskaru”, rekao je.
Ilustrirajući ovu točku dalje, Kreeft se prisjetio svoje vožnje kući iz staračkog doma nakon Marijine smrti, rekavši: „Naravno, plakao sam. I odjednom me Bog podsjetio da je ovo trijumf. Ovo nije bio poraz. I rekao sam sebi: ‘Hej, dečko, uspjeli smo.’ I suze su se pretvorile u divlji smijeh.” „To je trijumf”, ponovno je naglasio.
„Naravno, smrt je tragedija, i ništa ne može biti tragičnije od smrti supružnika. To je druga polovica. Ipak, bio je to ogroman uspjeh, predivan uspjeh.” Kreeft se pridružio fakultetu Boston College kao profesor filozofije 1965. godine, gdje je i danas plodan autor, uključujući i radove u dodatnim područjima teologije i apologetike.
Obratio se na katoličanstvo kao mladić, a budući da je Maria bila jedina katolkinja koju je poznavao kada je kršten u dobi od 21. godine, zamolio ju je da mu bude kuma. Objasnio je kako mu je kasnije, uz posebno dopuštenje pape, bilo dopušteno da se oženi svojom kumom, Marijom Antoinette Massi, u Bronxu u New Yorku, 1962. godine. Prema Marijinoj osmrtnici, par je blagoslovljen s četvero djece, petero unučadi i četvero praunučadi.
Marija se ukazala papi usred noći – tako je nastao jedan cijeli red
Neplodni brakovi dobili su djecu na zagovor sveca kojeg častimo danas
Nitko, pa ni on sam, nije mislio da će ovaj čovjek postati svetac
