HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – SKRIVEN I NAZOČAN U EUHARISTIJI! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Četvrtak je – spomen na Posljednju večeru te Isusa koji nam je ostavio sama sebe pod prilikama kruha i vina – kao znak njegove trajne prisutnosti u Crkvi i novoga Saveza u njegovoj Krvi.
Zahvalimo Gospodinu za još jedno – ovdje toplo – jutro, za novi dan, za svaki udisaj i izdisaj, za svaki otkucaj srca. Zahvalimo za dar života i svih onih s kojima živimo i koji su nam povjereni. Gospodinu se izručimo i neka on ravna našim mislima, riječima, djelima, našim nakanama. Danas je ujedno i spomen Gospe od Karmela – glavne svetkovine karmelskoga reda, karmelićana i karmelićanki.
Danas je ujedno i spomen Gospe od Škapulara, a škapular je dio odjeće kod redovnika i redovnica, znak trajnoga Saveza između Krista i čovjeka. Sve ovo što kušamo ovim putem učiniti smjera prema našoj povezanosti s Gospodinom i njegovom Majkom, smjera prema svjesnomu kršćanskom životu u svagdanu. Svetost nije samo za izabrane, svi smo pozvani na svetost, a ona se ne očituje samo jednom u tjednu, nedjeljom, nego u svagdanu.
Sve naše treba biti usmjereno prema Isusu – upravo kao što je i Benedikt u svome pravilu istaknuo – Ništa Kristu ne pretpostaviti jer on nije ništa nama pretpostavio. On se za nas predao i žrtvovao te od nas traži nasljedovanje, učeništvo.
Gospodin nas poziva da na svoje svakodnevne zadatke – čak i one skrivene i neprivlačne – gledamo kao na način da se približimo Isusu, posebno u Njegovoj patnji i žrtvi.
Uči nas Gospodin osobno, na primjeru Nazareta, da rad nije samo sredstvo za postizanje cilja, već sveta prilika da se sjedinimo s Kristovom vlastitom žrtvom na križu. U našoj žurbi, frustracijama i tihim žrtvama krije se blago: svaka dužnost, ako se prihvati s ljubavlju, može postati čin molitve i predanja.
Raditi znači moliti – svetost u svagdanom životu
Zamislite da započinjete svoj dan jednostavnim prinošenjem svog truda Isusu – bilo da je riječ o kućanstvu, o uredu, bolnici, pelenama, podučavanju ili fizičkom radu. Odjednom, vaša svakodnevna rutina više nije besmislena.Preobražava se. Svaki umoran trenutak za vašim stolom, svaki čin strpljenja s kolegom ili djetetom, postaje način da “nosite svoj križ” uz Krista.
Raditi znači moliti. Samo ta misao može nas protresti od toga da posao doživljavamo kao svakodnevni. Kada svjesno pozovemo Boga u svoje zadatke, pretvaramo pritužbe u zahvalnost, a terete u darove.
Neuspjeh i frustracija, ujedinjeni s Isusovom žrtvom, postaju vrata milosti. Ovo sjedinjenje ne samo da daje smisao radu – ono donosi otkupljenje u svijet, jedan mali čin u isto vrijeme. U danima kada radno mjesto ili umor prijete progutati vašu radost, sjetite se da niste sami: Kristovo Srce kuca s vama, posvećujući upravo posao koji povjeravate u njegove ruke. Dakle, živjeti svetost u svakom običnom danu.
Foto: Screenshot
Svaki zadatak, bez obzira koliko običan bio, može postati živa molitva. Put do svetosti nije rezerviran za odabrane ili vidljivo herojske osobe. Naprotiv, on je označen u svakodnevnim trenutcima: pranje i slaganje rublja, pisanje e-pošte, briga za djecu, služenje na poslu ili jednostavno prinošenje teškog dana s vjerom i povjerenjem u Božji plan. Svetost nije daleki ideal.
To je poziv da unesemo Krista u svoje svakodnevne rutine, predajući svaki mali napor kao čin ljubavi. Primjerice, Majka Tereza uči nas ne samo da ustrajemo u svom svakodnevnom radu, već da ga pretvorimo u nešto lijepo za Boga.
S Marijom i svetcima koji za nas posreduju, te Kristom prisutnim u našim borbama i radostima, svaki trenutak postaje prilika da se približimo Isusu. Prizivajmo Boga, iznova i iznova, i neka naši životi svjedoče o nadi i radosti Evanđelja.
Gospa od Karmela – povijest i sveti Simon Stock
Danas je spomendan Gospe od Karmela. Sveto pismo slavilo je ljepotu Karmela gdje je prorok Ilija branio čistoću Izraelove vjere u živoga Boga. U dvanaestom stoljeću pustinjaci su se povukli na tu goru i kasnije osnovali karmelićanski red posvećen kontemplativnom životu pod zaštitom Marije, svete Majke Božje.
Zalaganjem križara Bertholda, skupina pustinjaka koji su živjeli na Karmelu organizirana je u Red po tradicionalnom zapadnom tipu oko 1150. godine. Ugnjetavani od strane Saracena, redovnici su polako emigrirali u Europu.
Tijekom noći prije 16. srpnja 1225., kaže se da je Blažena Djevica naredila papi Honoriju III. da odobri osnivanje reda. Budući da su karmelićani i dalje bili pod stalnim uznemiravanjem, šesti general Reda, sveti Simon Stock, zamolio je Blaženu Djevicu za neki poseban znak njezine zaštite.
Dana 16. srpnja 1251. odredila je škapular kao poseban znak svoje majčinske ljubavi. Zato je današnji blagdan poznat i kao blagdan Škapulara. Škapular, kao dio habita, uobičajen je za mnoge redovničke redove, ali je posebna značajka karmelićana.
Manji oblik škapulara daje se laicima kako bi mogli sudjelovati u velikim milostima koje su s njim povezane. Pobožnost prema Gospi Karmelskoj obavlja se diljem svijeta, a većina katolika upoznata je sa Škapularom Gospe Karmelske, poznatim i kao Smeđi Škapular.
Blagdan Gospe Karmelske ustanovljen je za karmelićane 1332. godine, a Benedikt XIII. proširio ga je na cijelu Crkvu 1726. g. Nošenje smeđeg škapulara nije automatsko jamstvo spasenja. Nije čarobni talisman, niti je izgovor za život suprotan učenju Crkve.
Škapular – znak saveza i uzajamnog zajedništva s Marijom
To je sakramental koji Crkva odobrava već više od sedam stoljeća i znak je nečije odluke da slijedimo Isusa kao što je to činila Marija, savršeni uzor svih Kristovih učenika.
Osim što je uvod u Karmelsku obitelj, smeđi škapular je izraz našeg vjerovanja da ćemo susresti Boga u vječnom životu, uz pomoć Marijina zagovora i molitve. Dok nas sakramentali pripremaju za primanje milosti ako smo u pravom raspoloženju, Crkva naglašava da samo sakramenti mogu podariti posvetnu milost.
Stoga znak Škapulara evocira dvije istine: s jedne strane, stalnu zaštitu Blažene Djevice, ne samo na životnom putu, već i u trenutku prelaska u puninu vječne slave; s druge strane, svijest da se pobožnost prema njoj ne može ograničiti na molitve i počasti u njezinu čast u određenim prilikama, već mora postati “navika”, odnosno trajna usmjerenost vlastitog kršćanskog ponašanja, isprepletena molitvom i unutarnjim životom, kroz često primanje sakramenata i konkretnu praksu duhovnih i tjelesnih djela milosrđa.
Na taj način Škapular postaje znak “saveza” i uzajamnog zajedništva između Marije i vjernika: doista, on konkretno prevodi dar svoje Majke, koji je Isus dao na križu Ivanu i, po njemu, svima nama, te povjerenje ljubljenog apostola i nas njoj, koja je postala naša duhovna Majka.
Neplodni brakovi dobili su djecu na zagovor sveca kojeg častimo danas
Nitko, pa ni on sam, nije mislio da će ovaj čovjek postati svetac
Od Sare do Ultre: dvije slike praznine koje Sveto pismo i danas objašnjava
