Nadbiskup John Aloysius Murphy (1905.–1995.), čiji je život, obuhvatio veći dio stoljeća u kojemu je živio i činio velika djela, objavio je NCregister.
Tijekom svojega mandata nadbiskupa Cardiffa u Walesu, od 1961. do 1983., s pravom je postao poznat kao „graditelj“. Kada je stigao u Cardiff, u cijelom južnom Walesu postojale su samo dvije katoličke srednje škole.
Prije kraja desetljeća, nadbiskupija je osnovala 14 srednjoškolskih ustanova kako bi zadovoljila potrebe tisuća katoličke djece u regiji. Između 1960. i 1980. nadbiskup je Murphy nadzorom pratio izgradnju 39 crkava, 14 novih srednjih škola i 33 nove osnovne škole. Njegovo postignuće bilo je jedinstveno i povijesno. Međutim, biskupovo sudjelovanje u njegovu građevinskom programu za Crkvu nije ga spriječilo da pruži značajan doprinos Drugom vatikanskom koncilu.
Bio je dobro poznat u cijeloj svojoj biskupiji ne samo po posjetima župama nego i po pastoralnim pismima koja su pokazivala da ima dar za pisanje. Izjavio je da bi, da nije postao svećenik, uživao u novinarskoj karijeri.
Nisu sve njegove riječi pale u zaborav. Budući da je bio osjetljiv na duh vremena, predvidio je da će „u nekoj sekularnoj humanističkoj budućnosti, kada će jedini grijeh biti bol, a jedino zlo loše zdravlje; kada će se na djecu gledati kao na bolest, a terminalne bolesti neće se tolerirati; kada će možda slobodnim ljudskim bićima biti zabranjeno imati dijete; … u toj hladnoj, kliničkoj budućnosti, uzalud ćete tražiti pobunjenike izvan redova Katoličke crkve.“
Ako nadbiskupove riječi i nisu bile proroštvo, svakako su bile upozorenje. Bio je proročan u predviđanju epidemije pobačaja i širenja eutanazije. No vidio je tendencije svojstvene bezbožnomu sekularnom svijetu koji je nesposoban za samoispravljanje. Samo bi Katolička crkva preostala kao spasiteljica svijeta. Samo katoliči koji su bili spremni biti „buntovnici“ mogli bi usmjeriti svijet natrag na pravi put.
Kad bi katoliči u današnjem svijetu ozbiljno shvatili upozorenje nadbiskupa Murphyja, pobunili bi se protiv svijeta koji od utjehe čini boga i smatra bol poroda te usamljenost starijih osoba nepodnošljivima.
Stepinac između ustaškog pritiska i komunističkog progona: Svetost nasuprot totalitarizmu
