HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KOJI I U VJEČNOSTI NOSI RANE RAZAPINJANJA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je – dan posvećen svetomu Josipu, zaštitniku Svete obitelji, cijele Crkve, našega naroda, naših obitelji te sretne smrti. Utječimo se Josipu. Ono se veli u Starom zavjetu, kad je cijeli Egipat bio u krizi zbog hrane, da su govorili: Idite Josipu! On ima rješenje!
Tako i mi imamo u svetom Josipu, novozavjetnom, rješenja za mnoge svoje nevolje i muke. Utječimo mu se! Napose u obiteljskim problemima kojih danas ima napretek. A najviše zbog osamljenosti i otuđenosti u obiteljima, brakovima, od čega najviše štete trpe djeca. I zbog nesloge u obitelji odgajaju se i rastu u nezdravim okolnostima. I jasno – nose sa sobom rane i ogrebotine obiteljskoga nezdrava života.
Molimo za zdrave, normalne, vjerničke obitelji. Zahvalimo za ovo jutro, vedro, svježe. Ovdje je jučer puhala jaka bura, temperatura je pala, ali svejedno, mnogo je svećenika vani ispovijedalo, a više od stotinu bilo je uvečer na oltaru. Čudo koje se događa iz dana u dan. Zahvalimo za tu milost – da vjernici iz cijeloga svijeta i svih boja mogu upoznati ovaj narod, hrvatski, katolički, vjernički. Izmolimo svoje uobičajene molitve i posvetimo se Gospodinu te molimo za njegovu pomoć i zaštitu.
Sveti Padre Pio – prvi stigmatizirani svećenik
Crkva se danas sjeća svetoga Padra Pija, franjevca, kapucina, prvoga katoličkog svećenika koji je nosio na sebi Kristove rane – stigme. Uz malu Tereziju od Djeteta Isusa i Božjega lica Padre Pio je zacijelo najpopularniji svetac prošloga stoljeća, a proglašen je svetim 2002. uz milijunsko nazočno mnoštvo na Trgu Svetoga Petra u Rimu.
Sveti Padre Pio Svećenik, redovnik, mistik rođen je 1887. u Pietrelcini blizu Beneventa, Italija a umro 1968. u San Giovanni Rotondu blizu Foggie, Italija. Francesco Forgione rođen je u poljoprivrednoj obitelji. Jeo je manje od druge djece i vrlo malo spavao, čudom preživjevši teške napade vrućice. Sa 16 godina ušao je u kapucinski samostan u svom rodnom gradu kao novak i dobio redovničko ime Pio.
Unatoč teškoćama svog krhkog zdravlja – bolovao je od tuberkuloze – ustrajao je u asketskom životu, završio teološki studij i zaređen je za svećenika 1910. u katedrali u Beneventu. Do 1915. služio je kao pomoćnik župnika u svom rodnom gradu Pietrelcini, a od 1916. kao redovnik u kapucinskom samostanu San Giovanni Rotondo.
Godine 1918. pet Kristovih stigmi iznenada se pojavilo na njegovom tijelu, čineći ga prvim stigmatiziranim svećenikom u povijesti Katoličke crkve, a ostale su vidljive do njegove smrti. Padre Pio je jako patio, ne samo od boli već i od kleveta koja je ubrzo počela, jer su ljudi hrlili u samostan da ga vide. Njegovi nadređeni privremeno su mu zabranili da se pojavljuje u javnosti, a čak je i Vatikan u početku bio vrlo skeptičan. Pavao VI. ga je prvi pozitivno vrjednovao i priznao.
Padre Pio i budući papa Ivan Pavao II.
Hodočasnici koji su dolazili u samostan Padre Pija u San Giovanni Rotondu doživljavali su ga tijekom njegovih misa nerijetko u zanosu. Postao je poznat kao apostol ispovjedaonice, a njegovi proročki darovi bili su naširoko hvaljeni.
Imao je dar bilokacije – mogao se pojaviti na drugom mjestu. Ljudi su vjerovali Padre Piju; od 1940. nadalje, počeo je ublažavati ili čak liječiti patnje hodočasnika polaganjem ruku ili riječima. Vidio je sliku Kristovu u siromašnima, patnicima i bolesnima, a njegovo djelo milosrđa bilo je posebno usmjereno prema njima. Znao je da ne može izliječiti sve bolesne – nije to učinio ni sam Isus – pa je doniranim sredstvima, Padre Pio 1956. godine dao izgraditi jednu od najsuvremenijih bolnica u južnoj Italiji, Casa del Sollievo della Sofferenza (Kuću utjehe za patnike) u San Giovanni Rotondu.
Foto: Hina
Tijekom posjeta 1947. godine, navodno je predvidio i izbor mladog poljskog svećenika Karola Wojtyłe, budućeg pape Ivana Pavla II., za poglavara Katoličke crkve i pokušaj atentata 1981. godine. Kao pomoćni biskup Krakowa, Karol Wojtyla pisao je Padre Piju tražeći njegov poseban zagovor za majku i liječnicu iz njegove biskupije koja je bolovala od raka, te za sina odvjetnika.
Kardinal Wojtyla pisao mu je daljnja pisma tijekom svog boravka na Drugom vatikanskom koncilu. Kad je preminuo Ivan Pavao I., te kad je u podne objavio Vatikan vijest da je Papa preminuo, kardinal Wojtyla bio je upravo za ručkom. Čuvši vijest, pao mu je pribor iz ruku te je samo uzdahnuo: Dakle, sad je na meni red! I bio je biran u konklavi u listopadu 1978. Čak i kao papa, često je izražavao svoje poštovanje prema Padre Piju.
San Giovanni Rotondo – najposjećenije hodočasničko mjesto
Danas u Italiji postoji preko 2300 molitvenih skupina koje slijede duhovnost Padre Pija, uz još 400 skupina diljem svijeta. San Giovanni Rotondo sada je najposjećenije hodočasničko mjesto za one koji traže pomoć iz cijelog svijeta: 7 milijuna posjetitelja dolazi svake godine, gotovo dvostruko više nego u svetište Bernadette Soubirous u Lourdesu.
Velika crkva izgrađena je ovdje 2004. godine prema nacrtima arhitekta Renza Piana. Padre Pio je daleko najpopularniji svetac u Italiji, a televizijski filmovi o njemu postigli su rekordnu gledanost.
U anketi iz 2008. godine, talijanski katolici izrazili su svoju sklonost prema Padre Piju kao svom primarnom izvoru vodstva u pitanjima vjere. Početkom ožujka 2008. godine otvoren je i javno izložen sarkofag s posmrtnim ostacima Padre Pija. Padre Pija je proglasio blaženim papa Ivan Pavao II. 1999. godine, a kanonizirao ga je isti papa g. 2002.
Ukazanje anđela koje je ranilo Padre Pijevu dušu
Niz mističnih događaja koji su se zbili u kolovozu i rujnu 1918. oblikovao je ostatak života Padre Pija. 5. kolovoza ukazao mu se anđeo poput onog koji je pogodio srce Tereze Ávilske i ranio mu dušu.
Kasnije je svom duhovnom voditelju opisao što se dogodilo: „Bio sam ispunjen krajnjim užasom pri pogledu na nebesko Biće koje se pojavilo pred mojim duhovnim okom. U ruci je držao neku vrstu oružja, poput duge, oštre čelične oštrice, koja kao da je izbacivala vatru. Svom snagom bacio je to oružje u moju dušu. Samo sam s mukom uspio ne kriknuti. Mislio sam da umirem… Ova agonija trajala je do jutra 7. kolovoza…
Čak su mi i unutarnji organi bili rastrgani tim oružjem. Od tog dana smrtno sam ranjen. Uvijek osjećam u dubini svoje duše ranu koja je uvijek otvorena i koja mi uzrokuje stalnu agoniju.“
Nakon što je 18. rujna služio misu, dok je sjedio u samostanskom koru pred drevnim raspelom, Padre Pio je primio stigme. Kaže da je utonuo u duboki, mirni spokoj, a pred njim se ukazao anđeo s krvlju koja mu je curila iz ruku, nogu i boka. „Osjećao sam se kao da umirem“, rekao je, „i umro bih da Gospodin nije intervenirao i ojačao moje srce, koje je bilo spremno iskočiti iz mojih grudi.
Kad je tajanstveno stvorenje otišlo, otkrio sam da su mi ruke, noge i bok probodeni i da krvare… Rana u mom srcu neprestano krvari, posebno od četvrtka navečer do subote. Bojim se da ću nasmrt iskrvariti ako Gospodin ne čuje moje uzdahe i ne uzme ove rane od mene.
Može čak i ostaviti tjeskobu i bol, ali neka uzme ove vidljive znakove koji su za mene izvor srama i neopisivog i nepodnošljivog poniženja.“ Iz svojih razloga Gospodin je rekao ne molitvi Padra Pija. Ali njegovo NE bilo je DA mnogima čiji su životi bili dotaknuti čudima koja su proizašla iz ranjenih ruku Padra Pija tijekom sljedećeg pola stoljeća.
Čudesa Padra Pija i njegova poruka za naše doba
Čuda su se događala svaki dan za života Padre Pija. Pio je slobodno protuslovio svim nepovredivim zakonima prirode. Pojavljivao se na dva mjesta istovremeno kako bi pomogao ljudima u nevolji. Čitao je misli ljudi i koristio to posebno znanje da se s njima šali.
Zapanjivao je ljude u ispovjedaonici detaljno opisujući njihove grijehe. Točno je predvidio buduće događaje, uključujući i vlastitu smrt. Liječio je ljude od gluhoće, sljepoće i neizlječivih bolesti. I pedeset godina nosio je Kristove rane na svom tijelu i zbog njih je enormno patio. Kako razumijemo pojavu takva „srednjovjekovnoga“ lika i pojave u našem suvremenom svijetu?
Možda nas ne bi trebalo iznenaditi što Bog djeluje dramatično kako bi privukao našu pozornost kada izgubimo iz zrenika duhovne stvarnosti. Bog nam je poslao Padra Pija kao svjetlo da zasja u tami sredine dvadesetog stoljeća i ponudi nadu svijetu koji muče depresija i rat.
Padre Pio je prihvatio vlastitu veliku patnju kao svoj osobni udio u Kristovoj patnji. Ali nije mogao podnijeti patnju drugih. Stotine su dolazile Gospi od Milosti nadajući se ozdravljenju, a znao je da će samo neki od njih dobiti čudesno izlječenje.
Njegova suosjećajnost prema mnogima koji neće biti ozdravljeni navela ga je da radi na osnivanju vrhunske bolnice u San Giovanni Rotondo koja bi služila siromašnima. Od samog početka planirao ju je nazvati “Kuća za ublažavanje patnje”.
Padre Pio je radio protiv svake nade kako bi postigao svoj cilj stvaranja medicinskog centra. Suočio se s preprekama koje bi umanjile entuzijazam običnih ljudi. Kako redovnik koji se zavjetovao na siromaštvo može izgraditi bolnicu bez ikakvog novca u siromašnom gradu smještenom na nepristupačnoj planini? Padre Pio je to učinio vjerom i s malom vojskom prijatelja. Njegovi suradnici pomogli su mu prikupiti novac, projektirati i izgraditi zgrade te okupiti vrhunsko medicinsko osoblje.
Mala sjemenka koja je postala moćni hrast
Kada je Kuća za ublažavanje patnje otvorena 1956. godine, mnogi promatrači vjerovali su da ne može opstati zbog svog položaja na pustoj planini. Međutim, Padre Pio je vjerovao drugačije. Kada je otvorio prvu zgradu, rekao je: „Sada je Kuća za ublažavanje patnje mala sjemenka, ali postat će moćni hrast, bolnica koja je mali grad i centar za kliničke studije od međunarodnog značaja.“
To se proročanstvo ostvarilo. Danas je bolnica uspješan centar čiji rastući kompleks nalikuje malom gradu. Praktična suosjećajnost Padra Pija i poduzetnički genij prkose onima koji bi mogli biti u iskušenju odbaciti ga kao srednjovjekovnog čudaka.
Umjesto toga, on predstavlja modernu ikonu Božje neiscrpne ljubavi prema ljudskim bićima i njegove odlučnosti da nas spasi pod svaku cijenu. Mnogi mu se utječu u nevoljama, mnogi su iskusili njegov zagovor te Božju milost na zagovor ovoga jedinstvenoga svetca. Gospodin u svakome vremenu podiže likove i svetce da posvjedoči svoju prisutnost u svijetu.
Nevjernik, časnik, razvratnik – danas svetac kojeg slijede zajednice diljem svijeta
Svaki dan na Misi, a iz usta ne mogu izbaciti psovku, čemu to?
