HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – KRALJA APOSTOLA I EVANGELISTA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga radnoga tjedna. Ponedjeljak je. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, ovdje svježe i vedro. Jučer bijaše zbilja blagoslovljeni dan ovdje u Međugorju. Tisuće i tisuće, sa svih strana svijeta, bile su ovdje na svetim bogoslužjima, stotine na oltaru, mnogi oko crkve kao ispovjednici – kao mostovi između Neba i Zemlje, u Isusovo Ime, u Ime Presvetoga Trojstva mirili su ljude s Bogom.
Nikada ne bismo smjeli smetnuti s uma činjenicu te raspoloženje s kojim pojedinac pristupa ispovijedi. Govori: Ispovijedam se BOGU SVEMOGUĆEMU! Mi smo samo posrednici ili lijevak one Božje milosti koja se snagom Duha izlijeva na pokornika. Mnogi još uvijek – pa i pod stare dane – imaju strah od svećenika i njegove osude. Njegovo nije osuditi, kao što ni Isus nije to činio. On je samo rekao: Idi, ne griješi više! Tako i ovdje.
Blagoslivljajte, ne psujte niti proklinjite
Ali se ne mogu načuditi kod nekih ‘vrlih’ vjernika koji su svakodnevno na svetoj Misi, na sakramentima, a da ne mogu istjerati iz svojih usta bludnu psovku. Pa čemu to prljanje usta, srca, savjesti? Što si postigao time što rabiš bludnu psovku u svojoj obitelji, pred svojom djecom?
Samo njihovu dušu onečišćuješ, okoliš zagađuješ, a vidimo koliko nemira zbog otpada … A upravo ta psovka spada u otpad. Dolazi iz nečista srca. Isus je govorio da usta govore čega je srce prepuno. Pa Apostol veli: BLAGOSLIVLJAJTE, NE PSUJTE NITI PROKLINJITE. NIKAKVA RUŽNA RIJEČ NEKA SE NE PREVALI PREKO VAŠIH USTA! Pa uzmite samo Poslanicu Kološanima i konkretne savjete u trećem i četvrtom poglavlju!
To su prave smjernice za svet i pobožan život. Namjesto bilo kakve ružne riječi – koja na kraju NIŠTA ne postiže – zašto ne bismo blagoslivljali? Pa, Bog te blagoslovio! Šaljimo iz usta blagoslove – ne psovke, pa ni one, tzv. bezazlene. Nema bezazlene! Sve vrijeđa Božje uši! S blagoslovom ispratite svoje u školu, na posao! I s molitvom!
Sveti Matej – od carinika do apostola
Crkva se danas sjeća svetoga Mateja apostola i evanđelista. U trenutku kada ga je Isus pozvao da ga slijedi, Matej je bio carinik, odnosno poreznik u carskoj službi, za Rimljane. Njegovo zanimanje bilo je Židovima neprihvatljivo, odurno, jer ih je podsjećalo na njihovu porobljenost, podložnost rimskoj vlasti; također su farizeji carinika smatrali tipičnim grješnikom.
Sveti Matej nam je poznat uglavnom kao evanđelist. Nitko nije bio više izbjegavan od Židova kao carinik, Židov koji je radio za rimskog neprijatelja, pljačkajući vlastiti narod i ostvarujući veliku osobnu dobit. Bili su lihvari i reketari. Carinicima nije bilo dopušteno trgovati, jesti, pa čak ni moliti s drugim Židovima. Jednog dana, dok je sjedio za svojim stolom s računima i novcem, Isus je pogledao Mateja i rekao dvije riječi: “Slijedi me.”
Samo dvije riječi preokrenule su njegov život! To je bilo sve što je bilo potrebno da Matej ustane, ostavivši svoje srebrnjake kako bi slijedio Krista. Njegovo izvorno ime, “Levi”, na hebrejskom znači “Odanost, privrženost”, dok njegovo novo ime u Kristu, Matej, znači “Božji dar”.
Jedini drugi izvanredni spomen Mateja u Evanđeljima jest velika gozba za Krista i njegove učenike na koju je pozvao i svoje kolege poreznike. Židovi su bili iznenađeni kad su vidjeli Isusa s carinikom, ali Isus je objasnio da je došao “ne zvati pravednike, nego grešnike”.
Matejevo Evanđelje – Novi Mojsije i pet velikih govora
Sveti Matej poznat nam je prvenstveno kao evanđelist, a njegovo Evanđelje je prvo takvo u Novom zavjetu. Njegovo Evanđelje je napisano kako bi uvjerilo Židove da je njihov očekivani Mesija došao u osobi Isusa. U ranoj Crkvi, Matejevo evanđelje smatralo se prvim napisanim, što objašnjava njegov položaj u knjigama Novoga zavjeta. O Mateju se ne zna mnogo više.
Prema predaji, propovijedao je u Egiptu i Etiopiji te dalje na istoku. Neke legende kažu da je živio do devedesete godine, umro mirnom smrću, druge kažu da je umro mučeničkom smrću. Prije reforme svetoga Pavla VI. njegovo Evanđelje zauzimalo je većinu nedjelja kroz godinu.
Od reforme čitamo ABC – Mateja Marka i Luku. On u svom Evanđelju slijedi Mojsijevo Petoknjižje, donosi nam pet velikih govora u svome Evanđelju, a Isus nastupa s Govorom na gori – kao Novi Mojsije. Zahvalimo Gospodinu za ovaj poziv na koji se Matej spremno odazvao i dao svoj život za Gospodina!
Evanđelja kao povijesno svjedočanstvo
Evanđelja su povijesni izvještaji o pojavi, navještaju, životu i smrti Isusa Krista. Povijest je nepokolebljiv svjedok kad uzmemo u obzir da je Isusov život i uskrsnuće povijesna činjenica koja poziva na intenzivno proučavanje.
Drevni rimski svijet vrvio je božanstvima poput Jupitera, Venere, Marsa, Mitre, Ozirisa i Atisa. Danas su ti likovi u području folklora i nebeskih alegorija. Isus iz Nazareta, s druge strane, ušao je u povijest na određenom zemljovidu pod vladavinom prepoznatljivih političkih osoba poput Poncija Pilata i Tiberija, Cezara. Tvrdnje rane Crkve bile su utemeljene na svjedočanstvima očevidaca koji nisu imali nikakve koristi ako bi to što oni svjedoče bile izmišljene priče.
Većina ljudi koji izmišljaju laž to čine zbog osobnih interesa poput financijske pohlepe, seksualne želje ili težnje za moći. No svi Isusovi učenici nisu otišli u smrt ni zbog jedne od tih motivacija. Dali su živote kao svjedočanstvo za jedan izniman život – Isusa Krista.
Prijelaz na nedjelju – dokaz nepobitnog Uskrsnuća
Moramo se zapitati zašto je skupina pobožnih Židova, čiji se cijeli društveni i vjerski identitet vrtio oko subote, odjednom počela štovati nedjelju.
O tome smo malo pisali jučer. Takav pomak u kontekstu prvog stoljeća jednak je odluci moderne osobe da ignorira Kopernikovo otkriće, budući da je uključivao potpuni prekid sa stoljetnom tradicijom koja je definirala samo njihovo postojanje.
Jedino logično objašnjenje za ovaj kulturni potres i iskorak jest da se te prve nedjelje – na uskrsno jutro – dogodilo nešto što je bilo toliko neporecivo da je njihove prethodne živote učinilo nadiđenima. Križ je kriza jer nas prisiljava da biramo između stvarnosti Uskrsnuća i apsurda masovne zavjere koja je svojim sudionicima donijela samo progone, patnju i križ te smrt.
Rani zapisi Djela apostolskih kao povijesni dokaz
Foto: Wikimedia
Vremenski raspored evanđeoskih zapisa pruža još jedan sloj koji nije mogao biti izmišljen. Ako pažljivo pogledamo Djela apostolska, koja je napisao Luka, nalazimo neobičan nedostatak spomena o uništenju židovskog Hrama 70. godine poslije Krista ili smrti ključnih osoba poput Petra i Pavla.
Svaki povjesničar će vam reći da bi izostavljanje pada Jeruzalema bilo kao pisanje povijesti modernog New Yorka i ne spomenuti događaja od 11. rujna. To nas dovodi do zaključka da su ti dokumenti napisani izuzetno rano, dok su izvorni očevici još bili živi kako bi ispravili sve pogreške ili izmišljotine.
Novi zavjet je u biti provjeravala neprijateljski raspoložena javnost, no poruka se nastavila širiti s autoritetom koji sugerira da su događaji bili stvarni kao i tlo pod njihovim nogama. Ali je za Lukino Djelo – bitno da na kraju na pozornici ostaje Krist – kao Gospodin, a ne rimski car ili cezar. Isusovo razumijevanje ljudskog srca i sposobnost snalaženja u složenim društvenim i političkim zamkama svog vremena otkrivaju um koji je djelovao na razini daleko iznad njegovih suvremenika.
Isusova pobjeda nad prolaznim mitovima carstva
Ako prihvatimo njegovu intelektualnu briljantnost, moramo se suočiti i s njegovom radikalnom tvrdnjom da je Sin Božji, tvrdnjom koju je potvrdio uskrsavajući iz groba.
Ovaj povijesni događaj transformirao je najvažnije aspekte ljudske kulture, pretvorivši simbol rimskog kažnjavanja smrću na križu u simbol konačne nade i iscjeljenja. Isus je jedini odgovor na našu globalnu zbunjenost jer je jedini koji je pokazao definitivnu moć nad smrću. Usporedba prolaznih mitova Rimskog Carstva i trajne Isusove prisutnosti prilično je znakovita.
Ti drevni bogovi odavno su premješteni na prašnjave police povijesnih pretinaca, no milijarde ljudi i danas svoje živote usmjeravaju oko čovjeka iz Nazareta. Ta ustrajnost svjedoči o stvarnosti Uskrsnuća, događaja zaključanog u vremenskoj liniji povijesti, a istovremeno je nadilazi.
Kršćanstvo ne traži slijepi skok u tamu, nego nas poziva da zakoračimo u svjetlo činjenica koje su sačuvane vjernim lancem čuvanja od apostola do danas. Zahvalimo stoga svetom Mateju na njegovu djelu. A svima koji nose njegovo ime – SRETAN IMENDAN! Matej – Božji dar!
Suze Djevice Marije u La Saletteu: Proročanska upozorenja o krizi vjere, obitelji i društva
Spomendan Muke Gospodnje i čudo na La Verni: Razmatranje o vjeri, darivanju i stigmama svetog Franje
