HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – KOJI JE USKRSNUO PRVOGA DANA – RANO UJUTRO! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana i tjedna, prvi je dan novoga stvaranja, u koji je Krist od mrtvih uskrsnuo te Crkva slavi nedjelju, a ne kao Židovi subotu. To je bio religijski i kulturološki iskorak rane Crkve koja se rodila u židovstvu, ali je upravo u tome slavlju nedjelje, a ne subote, napravila bogoštovni iskorak, što je bilo za pravovjerne Židove gotovo sablazan, neoprostiv grijeh. Ali je Crkva znala što čini, znala je što je i tko je za nju Isus Krist – raspeti i uskrsli.
Pa u bitnome, naše Vjerovanje jest kristološko. Nekoliko riječi o Bogu Ocu, na kraju o Duhu, Crkvi te životu vječnome, a sve ostalo govori o Isusu Kristu gdje je mjesto našao i jedan poganin, Poncije Pilat. Sve govori u prilog povijesnosti našega vjerovanja i vjere koja se temelji na osobi i događaju Isusa Krista. Zahvalimo za ovo jutro, još vedro, dani topli. Izmolimo svoje molitve zaštite i predanja. I spremimo se na susret s Gospodinom. Ovdje je nepregledna rijeka hodočasnika. Neki rekoše, vjernika i hodočasnika kao na samu obljetnicu ukazanja, a na oltaru uvečer redovito više od stotinu svećenika u slavlju svete Euharistije. Danas toga nema nigdje u cijeloj Crkvi, ovakva svakodnevna slavlja s toliko svećenika i vjernika. Iz dana u dan. Gospodinovo je to, odnosno, Marijino je to djelo u službi njezina Sina. Stoga, nemojmo olako izbjegavati svoju nedjeljnu obvezu biti na svetoj Misi, slušati Riječ, primiti Gospodina i s njim se sprijateljiti.
Zajedništvo na svetoj misi i vjera koja se živi
Neka nam uvijek odzvanja u ušima ono što poručuje Poslanica Hebrejima (deseto poglavlje): „Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj – put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.“ Da, neki će reći: „Pa mogu moliti i doma, privatno.
Vjernik sam u svojoj duši; ne moram ići u crkvu.“ To je jako lijepo – ali stavimo se u kontekst vlastite obitelji: ljubav prema članovima obitelji također je u srcu i u duši. Pa ipak, ako ih nikada ne posjetite niti vidite, ako ih nikada ni ne nazovete, nikada im ne pomognete i nikada ne provedete vrijeme s njima, kakva je to ljubav? Vjera koja se ne pokazuje u životu, koja se barem nedjeljom ne prakticira, ona nestaje i usahne. Crkva nije klub za savršene ljude, nego, kako je rekao papa Franjo, poljska bolnica za one koji žele ozdraviti. U crkvi slušaš Evanđelje, u njoj se ispovijedaš, ondje primaš pričest, ondje učiš da nisi središte svemira. Da je Bog najbitniji u životu. Ne gledaj niti skreći pozornost na onoga koji pored tebe kašlje, onoga koji priča ili onoga koji ti se ne sviđa. Došao si zbog Boga, a ne da registriraš i popisuješ tuđe mane. Tko traži razlog da ne dođe na svetu Misu, naći će ih tisuću. Tko traži Krista, nalazi put do Njega. I zapućuje se na susret s Njime!
Gospina opomena u La Saletteu i važnost molitve
Jučer smo slavili Marijino ukazanje u La Saletteu. Nakon Marijinih upozorenja glede krumpira koji će istrunuti, pšenice koja će se pretvoriti u prah, ako se svijet obrati, nastupit će mesijansko vrijeme. Tada je Gospa rekla: „Ako se ljudi obrate, kamenje će postati hrpe pšenice, a otkrit će se da se krumpir sam zasadio.“ Zatim je upitala djecu: „Molite li dobro svoje molitve, djeco moja?“ „Ne, jedva ih uopće izgovaramo“, mrmljali su. „Ah, djeco moja, vrlo je važno moliti molitve, navečer i ujutro. Kad nemate vremena, barem izgovorite Oče naš i Zdravomariju.
A kad možete, izgovorite više.“ Gospa se zatim vratila svojoj kazni naroda: „Samo nekoliko dosta starih žena ide na misu ljeti. Sve ostale rade svake nedjelje tijekom ljeta. A zimi, kada ne znaju što bi sa sobom, idu na misu samo da se rugaju vjeri. Za vrijeme korizme hrle u mesnice, poput pasa.“ Zaključila je rekavši: „Djeco moja, objavite ovo cijelom mom narodu.“ Zatim je otišla strmom stazom i nestala u jarkom svjetlu. Marija ne govori uprazno, ona se ne igra s nama. Daje krajnje ozbiljne poruke, u svim svojim ukazanjima.
Čudo s izvorom vode i simbolika žive vode u pismu
Djeca su ponovila priču svakom od svojih poslodavaca. Kad su se ljudi uvjerili da se priče podudaraju i kad je nekoliko pobožnih ljudi zaključilo da je riječ o ukazanju Blažene Djevice Marije, djeca su poslana župniku u La Saletteu. Svećenik je na misi prepričao dječju priču. Vladini dužnosnici započeli su istragu, a djeca su ostala pri svojoj priči unatoč prijetnjama zatvorom. Jednom, prilikom istraživanja mjesta, netko je odlomio komad stijene na kojoj je sjedila Gospa; izvor vode izbio je na mjestu koje je bilo suho osim kada bi se topio snijeg. Izvor je tekao postojano i obilno.
Dio vode dan je ženi koja je patila od dugotrajne teške bolesti; pila je malo vode svaki dan dok je molila devetnicu i devetog dana je ozdravila. Podsjeća nas to na Lurd i čudo s izvorom. Gdje je Marija, tu je voda; gdje je voda, tu je i život. Upravo je voda i susret na zdencima bio presudan u Starom zavjetu. A Isus je sa Samarijankom razgovarao na Jakovljevu zdencu i govorio o vodi života koju on nudi svima. Možda ne čudi što je ova tema vode toliko istaknuta u nekim modernim Marijinim ukazanjima, s obzirom na istaknuto mjesto koje zauzima u Evanđeljima.
Tamo nalazimo Isusa kako govori o „živoj vodi“ Samaritanki (Iv 4, 10); a kasnije je govorio o živoj vodi koja će teći iz srca vjernika, što je sveti Ivan naznačio kao referencu na Duha Svetoga (Iv 7, 37–39). Ivan Krstitelj krstio je vodom, Isus je pretvorio vodu u vino, a voda i krv potekle su iz Njegova Srca nakon Njegove smrti na Križu. Voda je postala važan dio katoličke teologije i u praksi, kao što je sakrament krštenja, čin blagoslova svetom vodom, miješanje vode i vina pri Svetoj žrtvi mise i pojam milosti koja teče iz Isusova Srca.
Službeno priznanje Crkve i aktualnost Marijine poruke
Slučaj je potom predan biskupu Bruillardu iz Grenoblea, koji je pokrenuo temeljitu istragu ukazanja. U međuvremenu, događala su se još čudesna ozdravljenja. Najveće čudo bilo je uistinu duhovno: ljudi su počeli vjerno pohađati misu i redovito se ispovijedali. Prestali su raditi nedjeljom i vratili se pobožnom i predanom životu. Hodočašća na to mjesto postajala su sve popularnija. Pet godina kasnije, 19. rujna 1851., biskup Bruillard utvrdio je: „Izjavljujemo da ukazanje Blažene Djevice malim pastirima, 19. rujna 1846., na planini u Alpama u župi La Salette, nosi u sebi sva obilježja istine i da su vjernici u pravu glede toga da bez pogovora vjeruju u njegovu istinu.
I stoga, kako bismo obilježili našu živu zahvalnost Bogu i slavnoj Djevici Mariji, odobravamo kult Gospe od La Salette.“ Sljedeće godine osnovana je nova redovnička zajednica, Misionari Gospe od La Salette. Također, biskup Bruillard položio je kamen temeljac za novu baziliku. Hodočasnici su sve više posjećivali mjesto ukazanja, a Gospa je nazivana „Pomiriteljicom grješnika“. Veliki sveci bili su posvećeni Gospi od La Salette, uključujući sv. Ivana Bosca, sv. Ivana Vianneya i mnoge druge. Dok razmišljamo o ovom ukazanju, poruka naše Blažene Majke jednako je aktualna danas kao i tada: koliko ljudi zanemaruje nedjeljnu misu, ali odvaja vrijeme za novine, sport ili kupovinu?
Koliko ih se nije ispovjedilo godinama? Koliko ih koristi ime našeg Gospodina kao svagdanju uobičajenu psovku? Koliko ih ne moli svaki dan? Koliko ih se bavi takvim bogohuljenjima u javnom prostoru? O da, poruka još uvijek odjekuje. Svijet i svaki od nas treba obraćenje. Dolje imate poveznicu na moj osvrt na Papinu encikliku o Uzvišenom čovječanstvu – pa ako uhvatite vremena, pročitajte.
Suze Djevice Marije u La Saletteu: Proročanska upozorenja o krizi vjere, obitelji i društva
