HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – SINA DJEVICE MARIJE – ŽALOSNE I UPLAKANE GOSPE! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Subota je, Dan Marijin, dan svih onih koji časte i štuju Blaženu Djevicu Mariju. Njoj se ne klanjamo, preko nje se klanjamo njezinu Sinu Isusu Kristu pred kim za nas zagovara. Zahvalimo Gospodinu za ovo svježe jutro, dani su po običaju topli, ako ne i vrući, ali to ne priječi hodočasnike da dolaze u Međugorje. Imamo čak i autobus hodočasnika iz daleke, nekoć hrvatske Subotice, koja je početkom dvadesetoga stoljeća imala više Hrvata od Zagreba!
Stavimo sve njihove potrebe i molbe kao i molitve onih koji nam se preporučuju u zagovor u svoje misli i molitve. Iznesimo ih Gospodinu. Izmolimo svoje uobičajene molitve – zaštite i predanja u Gospodinove ruke. Neka nam vikend bude ispunjen blagoslovom, ali i radom. Neki će se zaputiti na izlet, još uvijek je more toplo. Molimo za što manje prometnih nezgoda.
Opomena protiv osuđivanja na telefonima i tračeva
Kamo se god čovjek okrene, posvuda vidimo u rukama i na ušima telefone i mobitele. Čovjek se pita, imamo li potrebe toliko biti na tim uređajima? Postali smo suci s telefonima u rukama, izričući presude jedni drugima, a da ne znamo ni pola priče. Prepričavamo poluistine ili laži. Ogorčeni smo, mašemo rukama, vrijeđamo se, dijelimo tuđu sramotu, prepričavamo tuđe grijehe, a onda se pitamo zašto više nemamo mira.
Kakva je to vjera koja ujutro počinje molitvom, a završava ismijavanjem drugih u komentarima i tračevima? Ako se radujemo kad netko padne, nismo pravedniji – samo smo više zluradi i krijemo svoje pravo lice. Uživamo u ponižavanju drugih. Danas komadamo nekoga drugoga; sutra bismo mogli mi osobno doći na red, i biti iskomadani ili izrešetani. Bog nas nije postavio sucima nad grijesima svijeta, već da poradimo na svojim vlastitim dušama i srcima. Prvo očistimo jezik, zatim zaslon mobitela, isključimo sve prljavo i pornografsko s njega i tek nakon toga tvrdimo da branimo istinu. I da vjerujemo.
Ukazanje Žalosne Gospe u La Saletteu i poruka pastirima
Danas slavimo i spominjemo se ukazanja Blažene Djevice Marije u francuskim Alpama, u La Saletteu. MARIJA PLAČUĆA – MATER LACRIMOSA! A ovih smo dana slavili Žalosnu Gospu, Stabat Mater dolorosa – juxta crucem lacrimosa! U subotu popodne, 19. rujna 1846., dvoje djece – Maximin Guiraud (11 godina) i Mélanie Calvat (14 godina) – čuvali su ovce, bili su u najmu za svoje poslodavce u blizini La Salettea u francuskim Alpama.
Ozbiljno su utjecale na vjeru ljudi posljedice Francuske revolucije koja je terorizirala Crkvu, zatim krv prolivena za vrijeme Napoleonove vladavine, sve veća sekularizacija društvene misli i rastuća politička previranja koja su zahvatila Europu. U župi La Salette sve manje ljudi prisustvovalo je misi, a sakramenti su bili zanemareni. Psovka je bila moćnija od molitve; razuzdanost od čistoće; a pohlepa i samodopadnost od pobožnosti i žrtve.
Zlo i alkoholizam su se širili. Mélanie, jedno od osmero djece, došla je iz siromašne obitelji i počela je raditi sa 7 godina. Nije imala nikakvo školovanje, znala je samo dijelove Katekizma, rijetko je prisustvovala misi i jedva je znala izmoliti Očenaš ili Zdravomariju. Slično je bilo i s Maksiminom, komu je majka umrla i koji nije volio svoju maćehu-pomajku, imao je malo vjerskog obrazovanja i nikakvo školovanje.
Plamteća suze i proročanstvo kazne za seljake
Dok su čuvali ovce, ugledali su jarko svjetlo, jače od sunca. Približavajući se, primijetili su „Prekrasnu Gospođu“ kako sjedi na stijeni i plače, s licem u rukama. U suzama je stajala i govorila im na njihovom mjesnom francuskom narječju. Nosila je pokrivalo za glavu s blistavom krunom s vrpcom od ruža, haljinu sa snopovima svjetlosti i papuče ukrašene ružama. Oko vrata visjelo joj je zlatno raspelo: na jednom kraju poprečne grede bio je čekić i čavli, a na drugom kliješta. Preko ramena imala je teški lanac.
Rekla je: „Dođite k meni, djeco moja. Ne bojte se. Ovdje sam da vam kažem nešto krajnje važno. Ako me moj narod ne posluša, bit ću prisiljena pustiti ruku svog Sina. Toliko je teška, toliko moćna da je više ne mogu zaustaviti. Koliko dugo sam patila za vas! Odredila sam vam šest dana za rad. Sedmi sam dan pridržala za sebe. I nitko mi ga ne želi darovati. To je ono što uzrokuje da težina ruke moga Sina bude toliko teška. Kočije se ne mogu upregnuti a da ne spomenu i opsuju Ime moga Sina. To su dvije stvari koje ruke moga Sina čine tako teškim.“
I ona je navijestila kazne za seljake: „Ako žetva propadne, to je samo vaša krivnja. Zapravo, tih godina krumpir je trunuo, do Božića bi sav istrunuo, a pšenica se raspala nakon žetve, naime, za vršidbe pretvaralo se žito u prašinu uzrokujući golemu štetu seljacima. Ali čak ni nakon ovog ozbiljnog znaka Providnosti, nije bilo promjene u njihovim životima. Zbog toga će nove i veće kazne pogoditi stanovništvo u sljedećim godinama, pokazujući put obraćenju: ‘Bit će velika glad. Prije nego što dođe, djeca mlađa od sedam godina patit će od drhtavice i umirat će u naručju onih koji ih nose; ostali će biti udareni glađu. Orašasti plodovi će se pokvariti, grožđe će istrunuti.’“
I sve se to obistinilo tih godina. Gospa plakaše! Te godine rodio se i veliki obraćenik i književnik Léon Bloy, koji je obratio filozofa J. Maritaina i njegovu suprugu Raïssu na katoličanstvo. Rekao je: „Marija je plakala i zbog mene.“ A od njega znamo izreku koju je ponovio i u svojoj nastupnoj propovijedi papa Franjo: Jedina je žalost i naša nesreća što nismo SVETI!
Ispunjenje proročanstava i tajne povjerene djeci
Ta proročanstva, upućena prije svega seljacima tog vremena, precizno su se ispunila počevši od tog trenutka, od truljenja krumpira, gubitka pšenice, orašastih plodova i vinograda, do smrti tisuća djece. Sve u svemu, ove nesreće bile su znak Marijine moći nad događajima, pozivajući svoju djecu da vjeruju u predviđanja univerzalnog dosega koja će Ona kasnije iznositi. Kao Majka Mističnog Tijela Kristova, Crkve, Gospa izlijeva na njega blago svoje ljubavi i revnosti, kako bi ono moglo ispuniti svoju misiju vođenja naroda prema spasenju koje je izborila otkupiteljska Krv.
Njezino majčinsko Srce, usporedivo sa svetohraništem gdje se svjetlo nikada nije trnulo, ili s hramom u koji nikada nije ušao nered, neizrecivo pati gledajući kako Sveta Crkva srlja u krizu bez presedana u povijesti. Okrenuvši se Maksiminu, Presveta Marija mu je tada povjerila tajnu. Prorekla je širenje zla u svim zemljama u 19. stoljeću, u razmjerima kakve prije nisu viđene, i početak velikog progona Crkve, u kojem će dobri svojim patnjama iskupiti zlo koje su učinili ili kojemu se nisu suprotstavili s potrebnom čvrstoćom. Na kraju mnogih borbi, na zemlji će se uspostaviti jedina vjera: Vjera Oca, Sina i Duha Svetoga.
Gospina upozorenja o krizi Crkve i poziv na obraćenje
„Mélanie, ono što ti sada želim reći neće uvijek biti tajna; moći ćeš to objaviti 1858.“ Gospa je zatim nastavila ocrtavati sliku propadanja vidljive Crkve u osobi njezinih svećenika i redovnika. Ovo odabrano stado, pozvano da nosi baklju žara među vjernicima, uvelike će izdati svoje poslanje i bit će odgovorno za dekadenciju društva u cjelini. Evo nekoliko riječi od Gospe: „Teško svećenicima i osobama posvećenima Bogu, koji svojom nevjernošću i svojim lošim životima ponovno razapinju moga Sina! Grijesi ljudi posvećenih Bogu vape prema Nebu i vape za osvetom, i gle, osveta je pred njihovim vratima, jer više nema nikoga tko bi molio za milosrđe i oprost za ljude; nema više velikodušnih duša, nema više ljudi dostojnih prinijeti Bezgrešnu Žrtvu Vječnome u ime svijeta.“
I dalje vrlo ozbiljnim tonom, istaknula je zanemarivanje molitve i pokore od strane onih koji upravljaju Crkvom te kako će se Đavlu dopustiti da uvodi podjele u svim društvima i obiteljima. Bog će prepustiti čovječanstvo samomu sebi i doći će do stalnog gubitka vjere, čak i među vjernim ljudima. Kao posljedica toga, pad bi se proširio s duhovne na svjetovnu sferu: „Svi će vladari imati iste ciljeve: ukinuti i učiniti da nestane svaki vjerski princip kako bi otvorili put materijalizmu, ateizmu, spiritizmu i porocima svake vrste“, sve dok svijet konačno ne bude uronjen u strašni kaos, u kojem će se „vidjeti samo ubojstva, mržnja, zavist, laži i nesloga, bez ljubavi prema domovini ili obitelji“.
Mélanie je poslala svoje bilješke u Vatikan Papi. Prije nekoliko godina pisao sam o ukazanjima u La Saletteu, imate dolje poveznicu na članak-esej pa kad uhvatite vremena, pročitajte. Vrijedi i zanimljivo je to što govori Marija o Crkvi i njezinim službenicima. Ali ne zaboravimo, nakon Revolucije imamo nekoliko Marijinih ukazanja u Francuskoj – svetoj Katarini Labouré u Rue du Bac u Parizu (Čudotvorna medaljica!), La Salette 1846., Lurd 1858., Pontmain 1871., nakon francuskoga poraza u Francusko-pruskom ratu! Marija ni danas ne prestaje govoriti, dolazi kao Glasnik s neba, kao Kraljica proroka da nam proročkim glasom dade upozorenja što svijet čeka ako se ne obrati! Hvala Majci za njezinu ljubav, skrb i zauzimanje za svoju djecu!
Spomendan Muke Gospodnje i čudo na La Verni: Razmatranje o vjeri, darivanju i stigmama svetog Franje
