Katolička crkva suočena je s novim raskolom nakon što je zajednica Bratstvo svetog Pija X. (FSSPX) u srijedu, 1. srpnja 2026., u švicarskom Ecôneu zaredila četiri nova biskupa bez odobrenja pape Lava XIV. Riječ je o prvom takvom činu nakon gotovo četiri desetljeća, a Vatikan ga smatra raskolničkim, što prema kanonskom pravu automatski povlači ekskomunikaciju svih uključenih.
Tko su novi biskupi?
Ređenje su primili francuski svećenici Michel Poinsinet de Sivry i Marc Hanappier, američki svećenik Michael Goldade te švicarski svećenik Pascal Schreiber. Svečanost je održana na otvorenom, pred tisućama vjernika, u sklopu višesatne mise na latinskom jeziku, na istom mjestu gdje je 1988. sličan čin izveo osnivač FSSPX-a, nadbiskup Marcel Lefebvre.
Stav Svete Stolice i posljednji apel pape
Vatikan je unaprijed jasno dao do znanja kako gleda na najavljena ređenja. Dikasterij za nauk vjere, na čelu s kardinalom Víctorom Manuelom Fernándezom, još je u svibnju u službenoj izjavi ustvrdio da bi biskupsko ređenje bez papinskog mandata predstavljalo raskolnički čin te da formalno pristajanje uz raskol predstavlja tešku uvredu Bogu koja povlači kanonsku kaznu izopćenja. Istaknuto je i da papa nastavlja moliti kako bi vodstvo Bratstva odustalo od te, kako je rečeno, izrazito teške odluke.
Neposredno pred sam čin, 29. lipnja, papa Lav XIV. uputio je Bratstvu i osobni, posljednji apel u pismu upućenom poglavaru Pagliaraniju. U njemu je zamolio zajednicu da odustane od namjeravanog čina, upozoravajući da bi cijepanje jedinstva Crkve predstavljalo iznimno tešak prijestup, te izrazio nadu da će se srca uključenih još urazumiti.
Prema kanonskom pravu, biskupsko ređenje bez papinskog mandata čin je neposlušnosti koji automatski dovodi do izopćenja – i onih koji su zaređeni, i onih koji su ih zaredili.
Povijesni presedan iz 1988.
Današnji događaj gotovo je zrcalna slika onoga što se dogodilo 1988., kada je Lefebvre bez pristanka pape Ivana Pavla II. zaredio četvoricu biskupa te bio ekskomuniciran zajedno s njima. Zanimljivo, dvojica biskupa koji su danas sudjelovali u novom ređenju sami su prije gotovo četrdeset godina zaređeni na isti, neregularan način.
Ekskomunikacija iz 1988. nije, međutim, ostala trajna: papa Benedikt XVI. je 2009. godine, u nastojanju da poboljša odnose s ovom zajednicom, ukinuo kazne izopćenja tadašnjoj četvorici biskupa i time ih ponovno primio u zajedništvo s Crkvom, iako je status Bratstva kao cjeline i dalje ostao kanonski nereguliran.
Pismo poglavara SSPX-a papi uoči ređenja
Dan prije samih ređenja, 30. lipnja, generalni poglavar Bratstva Davide Pagliarani uputio je papi Lavu XIV. osobno pismo pomirljivog tona, moleći ga da odgodi konačnu odluku o statusu zajednice. U pismu je istaknuo da SSPX ni na koji način ne teži odvajanju od Rimske crkve, već želi služiti Crkvi kao izvanredna pomoć, unatoč prijeporima koje njihovo djelovanje izaziva.
Pagliarani je podsjetio i na to da je Bratstvo već jednom bilo proglašeno raskolničkim, 1988. godine, u okolnostima gotovo istovjetnim današnjima, ali da su unatoč tome odnosi s vremenom obnovljeni. Pozvao se i na dvojicu biskupa – pokojnog Vitusa Huondera i Atanazija Schneidera – kojima je Sveta Stolica prije nekoliko godina povjerila vođenje dijaloga sa zajednicom te koji su, prema njegovim riječima, prepoznali dubinu katoličkog duha unutar Bratstva.
Na kraju pisma zamolio je papu za blagoslov, izražavajući nadu da će se, kao i prije gotovo četrdeset godina, i ova napetost s vremenom razriješiti. Unatoč ovom apelu, ređenja su ipak provedena sljedećeg dana.
Nesigurnost oko sakramenata i otvorena vrata dijaloga
Vatikan posebno naglašava da problem nije samo pravne, nego i pastoralne naravi. Iako bi ređenja mogla biti valjana s obzirom na sam sakramentalni čin, ona ostaju nezakonita jer su izvedena bez papinskog dopuštenja, što otvara pitanje ovlasti novih biskupa da valjano djeluju unutar Crkve i pitanje statusa sakramenata koje bi oni dijelili.
Rim je zbog toga izrazio zabrinutost za sudbinu vjernika povezanih s Bratstvom, čiji bi duhovni život mogao biti pogođen ovom nejasnoćom najviše.
Unatoč ozbiljnosti prekršaja, Sveta Stolica poručuje da vrata dijaloga ostaju otvorena. Kardinal Fernández je, komentirajući ishod, izrazio nadu da će u budućnosti, uz djelovanje Duha Svetoga, ipak biti moguće nastaviti razgovore s Bratstvom, premda je priznao da će za to trebati vremena.
Ostaje otvoreno hoće li Vatikan, poput 1988., izdati i formalnu deklaraciju o raskolu ili će stvar prepustiti tumačenju automatske ekskomunikacije predviđene kanonskim pravom. Posebno osjetljivim ostaje pitanje statusa svećenika FSSPX-a koji nisu izravno sudjelovali u ređenju, budući da bi nejasnoća oko njihova položaja mogla dodatno zakomplicirati odnos Bratstva s vjernicima i lokalnim biskupijama.
SSPX je zajednica sklona tradicionalnom nasljeđu Crkve i liturgijski, ali i doktrinarno se suprotstavlja modernizmu koji je unutar Crkve sve prisutniji. Zbog snažnog prodora ideja poput LGBT pastorala, žena svećenica ili ukidanja celibata, tradicionalno prakticiranje katoličke vjere ima sve više poklonika koji nisu nužno i podržavatelji spomenutog bratstva. Zajedništvo unutar Katoličke Crkve ovom je polarizacijom ozbiljno narušeno, ali ne moramo se tjeskobno brinuti. Imamo obećanje koje nam je sam Gospodin dao;
“A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” (Mt 16, 18)
