Generalni poglavar Družbe svetog Pija X., otac Davide Pagliarani, uputio je pismo papi Lavu XIV. kao odgovor na papino upozorenje o nadolazećim biskupskim posvećenjima.
U pismu Pagliarani izražava odanost Katoličkoj Crkvi i moli papu za blagoslov, obrazlažući kako Družba posvećenja smatra nužnim korakom za očuvanje vjere. Papa je prethodno upozorio da bi taj čin mogao biti shvaćen kao raskolnički, što je potaknulo ovu razmjenu stavova uoči planirane ceremonije u Êconeu. Ovaj dijalog naglašava složene odnose i nastojanja oko razumijevanja između Svete Stolice i tradicionalističke zajednice uoči ključnog događaja zakazanog za 1. srpnja.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Njegovoj Svetosti papi Lavu XIV.
Êcône, 30. lipnja 2026.
Presveti Oče,
Puno Vam hvala na pismu koje mi je Vaša Svetost tako ljubazno uputila.
Duboko me dirnula Vaša očinska briga.
Dugo sam se nadao da ću imati priliku upoznati Vas osobno kako bismo Vam izravno izrazili svoju iskrenu želju da služimo Crkvi. Nažalost, ta se prilika nije ukazala.
Molim Vas samo da razmotrite iskrenost ove namjere, koja ni na koji način nije hinjena. Paradoksalno, u sadašnjim okolnostima vjerujemo da je naša dužnost učiniti sve što je moguće kako bismo popravili Kristovu bešavnu odjeću, rastrganu silama i pritiscima nespojivim s istinski katoličkim duhom. Molim Vas samo da razmotrite autentičnost ove namjere prije nego što donesete odluku u vezi s Družbom svetog Pija X. Još nije prekasno.
Daleko smo od toga da se odvajamo od Rimske Crkve. Naprotiv, želimo joj služiti izvanrednim sredstvima, kao što bi se pomoglo majci u nevolji kojoj je potrebna posebna pomoć, čak i ako takvu pomoć ne razumiju svi. Pa ipak, siguran sam da bi Sveti Otac to mogao razumjeti.
Sveta Stolica pokazala se sposobnom razumjeti vrlo složene situacije i dati vremena za razlučivanje.
Stoga sinovski molim Vašu Svetost da odvojite vrijeme potrebno za to razlučivanje.
Ako moje vlastite riječi nisu dovoljne, zamolio bih Vas da razmislite o dvjema vrlo jednostavnim činjenicama. Prvo, 1988. godine Družba je već proglašena raskolničkom, iz razloga i u okolnostima potpuno analognim današnjima. Pa ipak, nakon toliko godina razgovaramo zajedno kao otac i sin. Vaša me Svetost očinski potiče da izbjegnem raskol koji se, teoretski, već dogodio. Ne predstavlja li Vaš sam stav – čiju očinsku brigu duboko cijenim – dokaz da Družba nije ni raskolnička ni neprijateljski raspoložena prema Crkvi?
Drugo, prije nekoliko godina Sveta Stolica povjerila je dvojici biskupa Crkve zadatak da započnu dijalog s Družbom svetog Pija X.: biskupu Vitusu Huonderu, tadašnjem biskupu Chura, sada pokojnom, i biskupu Atanaziju Schneideru, pomoćnom biskupu Astane. Obojica su, nakon što su odvojili potrebno vrijeme za razlučivanje, prepoznali duboko katolički duh Družbe i javno svjedočili o njemu.
Iznad svega, međutim, usuđujem se obratiti Vašoj Svetosti u ime tisuća duša koje su ponovno otkrile katoličku vjeru i prakticiranje vjere kroz apostolat Družbe. To je činjenica koju su primijetili i sami Vaši prethodnici. Te duše imaju samo jednu želju: postići spasenje kroz ovaj instrument koji im je Božja providnost stavila na raspolaganje. Patile su i iskrene su. Uvjeren sam da će Vaše očinsko srce kao univerzalnog pastira biti dirnuto ovom vrlo specifičnom situacijom. Jednog će se dana sve poteškoće između Svete Stolice i Družbe riješiti. Gesta razumijevanja s Vaše strane, daleko od toga da šteti jedinstvu, mogla bi samo očitovati pred svijetom i pred svim kršćanima Vašu brigu za jedinstvo i Vašu očinsku dobrotu.
Sve ovo prepuštam Vašem razmatranju. Ponovno upućujem svoje molitve za Vašu Svetost.
Dugo vremena, čak i prije Tvojeg izbora, molio sam se svetoj Riti za sadašnju situaciju. U izboru augustinskog pape vidio sam znak nade. Siguran sam da će se svetica umiješati. Nikad nije prekasno. Molimo Te, daj nam svoj blagoslov.
Koristim ovu priliku da ostanem, s najdubljom odanošću u Gospodinu našemu,
Don Davide Pagliarani
