HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA KOJI JE MEĐU NAMA POD PRILIKAMA KRUHA I VINA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i plodonosan novi dan. Četvrtak je, jutro svježe, a dani su vrući, barem ovdje. A vjerujem i diljem Domovine. Zahvalimo Gospodinu za ovaj dan, miran san, za odmor.
Slavimo spomen na Gospodnju večeru kad nam je ostavio samoga sebe pod prilikama kruha i vina. OVO je Tijelo moje za vas! Ovo je Krv moja – novoga i vječnoga Saveza koja se prolijeva za vas. Sveta Misa nije nikakva simbolika, nije ni obična komemoracija kako to tvrde protestanti. Inače oni ne vole sakramente. Imaju krštenje i nešto kao potvrdu – konfirmaciju, a druge su dokinuli. Prešli su s Utjelovljenja u razum, gnosticizam, koji niječe tijelo i tjelesnost.
Gotovo su svi reformatori nijekali stvarnu prisutnost Gospodina Isusa u euharistiji. A jučer smo čitali u onome odlomku iz Nauka dvanaest apostola – Didahe, s početka drugoga stoljeća kako su slavili Svetu Misu u ranoj Crkvi. I što su molili nad kruhom i vinom. Pa sjećali smo se i onoga što je opisivao sveti Justin – kako su slavili euharistiju oko g. 160. u Rimu, a današnja Druga euharistijska molitva koja se u Misi moli zapravo je od svetoga Hipolita mučenika oko g. 230. gdje je jasno izražen karakter žrtve u svetoj Misi.
Neki smo dan govorili i pisali o euharistijskim čudesima gdje se Hostija pretvarala u tijelo – i to srčani mišić, miokard, te su laboratorijski nalazi ustanovili kako je taj srčani mišić pretrpio strašne boli i traume. Upravo podsjetnik na Isusovu muku i smrt.
Euharistija – čudo svakoga oltara
U laboratoriju su stručnjaci otkrili da tkivo koje je potjecalo od posvećene hostije u šalici vode pripada ljudskom srcu, točnije lijevoj klijetki, pokazujući znakove stresa, kao da potječe od nekoga u agoniji. A lijeva klijetka pumpa krv u srce…
To nam dovoljno govori o Isusovu Srcu koje je probodeno, koje kuca za nas. To je značilo da svako protestantsko slavlje Gospodnje večere – Abendmahl, kako to oni zovu, ima status oblika nižeg, simboličnog komemorativnog rituala, lišeno nadnaravne moći.
Foto: Javier SORIANO / AFP
To je u oprjeci sa svakom pojedinačnom misom, gdje se događa čudo kada zaređeni svećenik slavi Misu, a Isus pretvara vino i kruh u svoje Tijelo i Krv. „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.” (Ivan 6,23) „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti posljednjeg dana.” (Ivan 6,54). I na kraju toga govora u Kafarnaumu mnogi su odstupili od Isusa, nisu više išli za njim jer im je taj govor bio tvrd, neshvatljiv. Isus ih ne zadržava, ali svoje riječi ne opoziva. I pita Dvanaestoricu – žele li i oni otići?
Petar uime svih odgovara: Pa komu otići, Gospodine, ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo – Ti si Svetac Božji! I na nama je pasti na koljena pred tim Otajstvom. Najveći, najčudesniji, najdivniji, najpotresniji, najpreobražavajući dokaz toga je u svakodnevnom čudu mise. A misa je – kako smo i spominjali, sakrament ljubavi i jedinstva. Ona okuplja Crkvu u jedno.
Prisilne misli – kako se braniti molitvom
Gotovo svakodnevno susrećem u ispovjedaonici muke vjernika s prisilnim mislima. Kako se od njih obraniti. One su kao dosadne muhe ili komarci ljeti. Prisilne misli su stvarnost duhovnog života. Svatko se s njima susreće, iako se njihov sadržaj razlikuje od osobe do osobe i od konteksta do konteksta.
Postoje mnoge različite vrste prisilnih misli, ali sve imaju istu svrhu: rastresti nas, odvesti nas na krivi put ili u grijeh, bilo mislima, riječima ili djelom. Jutarnja molitva obavija i zaštićuje um i srce zaštitnim omotačem koji odbija prisilne, neželjene misli. Prije nego što nahranimo svoja tijela hranom i pićem (ili kavom!), trebamo nahraniti svoj duh Božjom Riječju i njegovom živom vodom.
Ako rijeka Duha počne teći u zoru našeg dana, uzdići će nas visoko iznad misli i otežati im da se uhvate u koštac s nama i našim duhom. Molitva, međutim, nije samo za jutro, kad ustajemo. Čak i ako dan nije započeo onako kako ste ga zamislili, ipak je važno prinijeti Bogu ono što je od njega ostalo, predajući mu to i moleći ga da to blagoslovi.
Ako postoje prisilne, nametljive misli, prvo što trebate učiniti jest otići izravno Kristu i provjeriti s Njim što se događa. Možda ćete se iznenaditi koliko brzo dolazi do rješenja u svjetlu Njegove prisutnosti. Zazivajte Ime Isusovo. Na sveto ime Isusovo, svako će se koljeno pokloniti (Fil 2,10). Kada ponavljamo Njegovo ime kroz molitvu i zazivom te moljenjem Isusove molitve (Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, smiluj mi se ), punimo svoje umove svetim mislima. Moramo ispuniti svoje srce i pamet Isusovim imenom kako ne bi bilo mjesta za prisilne misli.
Isusova molitva, Biblija i osobna nakana – Matej
Osim same Isusove molitve, možemo jednostavno vapiti Gospodinu i tražiti od Njega pomoć: Isuse, pomozi mi. On točno zna što se događa i samo On ima sposobnost da nas izbavi. Uvijek smo slobodni da ga zazovemo i možemo ga također zamoliti da nam pošalje kao zaštitu svoje svete anđele: Pošalji anđeosku pomoć, Gospodine Isuse.
Božja Riječ je živa i ima sposobnost probiti se kroz varljivu moć prisilnih misli. Stoga je jedan od najjednostavnijih – a opet najučinkovitijih – načina suočavanja s tim mislima otvoriti Bibliju i početi je čitati. Pronaći ćemo u psalmima sve što nam treba za duhovni život u svagdanu. To je sve što je potrebno: otvoriti, čitati, nastaviti čitati. I neka nam ona postane duhovno štivo kroz dan.
Na kraju nešto osobno: Stavljam u vaše molitve Mateja, unuka moje sestre Josipe, koji je jučer preminuo u mostarskoj bolnici. Tjedan dana se borio za život, i nije izdržao. Kao da je spremao sve na ovaj rastanak. Njegovi vršnjaci i vršnjakinje – njih petnaestero – hodočastilo je pješice iz Gruda do Međugorja (oko 45 km), troje njih i bosonogo, za njegovo ozdravljenje. Toliko su ga voljeli i bio je dragi mladić. Neka ga Otac nebeski primi u svoje dvorove! Počivao u miru, a Gospodin bio snaga onima koji iza njega ostaju – otac i majka te drugih četvero djece, te djed i baka i ostali u obitelji. Počivao u miru svoga Gospodina!
Grijeh je poput vožnje kroz crveno svjetlo – pitanje je samo kada, ne hoće li doć na naplatu
