HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA KOJI JE ZA NAS TRPIO, RASPET, UMRO I BIO POKOPAN! MIR VAM I DOBRO!
Petak je, spomen na Gospodinovu muku i smrt. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, novi dan, za svaki udisaj i izdisaj, svaki otkucaj srca koji nam signalizira da smo živi i da imamo mogućnost posvetiti i ovaj dan na slavu Gospodnju. Da se on u nama proslavi.
Jer Petar u prvoj svojoj papinskoj enciklici iz Rima vjernicima na obalama Crnoga mora poručuje da nas je Gospodin smrću i uskrsnućem Isusa Krista rodio za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, onu u nebesima, koja nije od stvorene tvari, od zlata ili srebra, nego smo spašeni Krvlju Krista Raspetoga koji nam ulijeva nadu i budućnost. A ona je u Njemu.
Jučer smo slavili svetu Moniku, čije su suze plodile i urodile obraćenjem njezina sina Augustina, junačke žene, koja se do kraja za njega žrtvovala da bi postao kršćanin, a on postao uz to i svećenik, i biskup, možda najjači um koji je dala Katolička Crkva i zapadna civilizacija.
Molitve majke urodile su njegovim duhovnim preporodom, obraćenjem i svećeništvom. Trebali bismo i mi snažnije i jačem moliti za zvanja kojih je sve manje. Samostani se i župe zatvaraju, nema podmladka, a ništa se ne može riješiti administrativnim ili sinodalnim putem. Počnimo moliti za duhovna zvanja, Ponudit ćemo malo dulje promišljanje o tome ovoga jutra.
Svećenička zvanja nisu stvar brojeva
Svećenička zvanja nisu stvar brojeva. Suvremeni crkveni krajolik često daje prednost velikom broju kandidata nad dubokim duhovnim integritetom onih pojedinaca koji žele služiti božanskim otajstvima.
Ova opsesija statističkim podacima o padu svećenika i zvanja otkriva značajno nerazumijevanje nadnaravne stvarnosti koja zapravo upravlja mističnim tijelom Kristovim. Trebali bismo prepoznati da kriza moderne vjere uključuje nedostatak molitve, pobožnosti i svetosti, a ne jednostavan nedostatak osoba koje su potrebne za popunjavanje redovitih usluga u našim sve praznijim župama.
Božanski poziv koji nazivamo zvanjem potječe iz vječnog srca Spasitelja i ostaje osobni poziv u život zajedništva s Bogom i Isusom Kristom u Duhu Svetome. Hijerarhija sagledava nedostatak svećenika kao problem ljudskih resursa koji treba riješiti boljim marketingom. Stvarno rješenje leži u povratku u radikalnoj svetosti koja je zapalila apostolsko doba i svetce, te mučenike, poglavito pak Augustina.
Duhovna moć svetoga svećenika nasuprot birokraciji
Isus je govorio kako je došao baciti oganj na zemlju i htio bi da je već planuo. I mnoge zahvatio. Često zanemarujemo istinu da jedan sveti svećenik posjeduje više duhovne moći od tisuću osrednjih birokrata koji zauzimaju crkvu ili župni dvor.
Svaki istinski poziv funkcionira kao most između konačnog ljudskog iskustva i beskonačnog milosrđa Stvoritelja jer odražava svjetlo Evanđelja u grješnom svijetu. Primarno okruženje za uzgoj svetih duša je kućna crkva koju bismo bolje mogli identificirati kao vjernu kršćansku obiteljsku jedinicu.
Iako mnogi moderni mislioci sugeriraju da je obitelj zastarjeli društveni konstrukt, stvarnost i dalje ostaje da dom pruža bitno tlo za duboko sijanje sjemena milosti. Svjedočimo izravnoj povezanosti između fragmentacije obitelji i sve manjeg broja mladića koji čuju šapat Duha Svetoga.
Kućna crkva kao temelj duhovnih zvanja
Dijete koje nikada ne promatra ljubav svojih roditelja teško će shvatiti ljubav koju zahtijeva zaređena služba ili posvećeni život. Stanje naših obitelji točno odražava stanje naših svetinja jer domaći oltar priprema srce za župni oltar.
Moramo snažno braniti svetost braka jer bračna veza služi kao temeljno svjedočanstvo vjernosti u kulturi koja se danas klanja seksu, zadovoljstvu i hedonizmu. Kada roditelji ne uspiju svojim primjerom očitovati ljepote Evanđelja i osobe Isusa Krista, nenamjerno guše potencijal svoje djece da velikodušno odgovore na božanski poziv. A Augustin nam jasno poručuje, nakon svih osobnih stranputica i grijeha mladosti da je čovjekovo srce nemirno dok se ne smiri u Bogu.
Poziv kao radikalan odgovor Kristu
Poziv je u konačnici radikalan odgovor osobi Isusa Krista koja se identificira kao Put, Istina i Život. Često svodimo pojam zvanja i poziva na puki izbor karijere među mnogim konkurentskim sekularnim opcijama.
Crkvi su potrebni muškarci i žene koji posjeduju nepokolebljivu predanost Kristovu križu unatoč intenzivnim pritiscima neprijateljske sekularne kulture. Svaki vjerni svećenik pruža živo svjedočanstvo o činjenici da drevne istine naše vjere i dalje odjekuju u najdubljim čežnjama ljudske duše. Sjetimo se svetih župnika kroz povijest, pa i iz svoga osobnoga sjećanja. Stoga vam svima stavljam na srce upravo molitvu za zvanja.
Kako je lijepo gledati ovih dana tu u Dubrovniku, časne sestre franjevke na Dančama koje su dobile šest mladih zvanja. A to je relativno mala zajednica. Primjer i svetost privlače.
Mladost i obraćenje svetoga Augustina
Rekoh kako danas Crkva slavi spomendan svetog Augustina (354.-430.). Aurelije Augustin rođen je 13. studenog 354. u Tagasteu u Sjevernoj Africi. Njegov otac bio je poganin, a majka sveta Monika. Dobio je dobar kršćanski odgoj.
Međutim, kao student prava u Kartagi odao se mnogim porocima i konačno se pridružio manihejskoj sekti. Još uvijek nekršten i gorio za znanjem ali je njegov razuzdani život uzrokovao njegovoj majci golemu žalost i tugu. Napustio je Afriku i otišao u Rim, varajući majku koja je uvijek željela biti blizu sina. Molila je i plakala. Jedan biskup ju je utješio primjedbom da sin toliko prolivenih suza nikada neće biti izgubljen, da će se spasiti.
Pa ipak, zli duh ga je neprestano gurao sve dublje u moralnu kaljužu, koristeći njegovu sklonost ponosu i tvrdoglavosti. Milost je igrala ulogu čekanja; još je bilo vremena, i što je u veće dubine zli duh bacao svoj plijen, to će reakcija biti jača. Imao je čak i nezakonitoga sina…
Augustinovo obraćenje – Tolle et lege
Augustin je prepoznao tu prazninu; vidio je kako je ljudsko srce stvoreno kao veliki bezdan; zemaljska zadovoljstva koja se u njega mogu ubaciti nisu ništa više od šake kamenja koja jedva pokrivaju dno. I u tom trenutku milost je mogla probiti: Nemirno je srce dok ne otpočine u Bogu.
Suze njegove majke, svetost milanskog biskupa Ambrozija, životopis svetoga Antuna pustinjaka i Sveto pismo doveli su do njegova obraćenja. Čuo je jasni glas: Tolle et lege! Uzmi i čitaj! Uzeo je i pitao Poslanicu Rimljanima – 13. poglavlje. I obraćenje je zapečaćeno krštenjem u uskrsnoj noći 387. Krstio ga je sveti biskup Ambrozije. Augustinova majka s radošću je stigla u Milano i svjedočila krštenju svog sina.
Bilo je to ono što je trebalo biti, najveći događaj njegova života, njegovo obraćenje – totalni zaokret. Milost je pobijedila. Augustin je pratio majku u Ostiju gdje je umrla i pokopana. Jedva je čekala smrt jer je sada rodila sina po drugi put za Krista.
Godine 388. vratio se u Tagastu, gdje je živio zajedničkim, redovničkim životom sa svojim prijateljima. Godine 391. zaređen je za svećenika u Hiponu, 394. postavljen za koadjutora biskupa Valerija, a zatim od 396. do 430. za biskupa Hipona.
Sveti Augustin – naučitelj Zapadne Crkve
Augustin, ubrojen među četiri velika naučitelja Zapadne Crkve, posjedovao je jedan od najpronicljivijih, najbriljantnijih umova drevnog kršćanstva. Bio je najvažniji platonist patrističkih vremena, najutjecajniji teolog Crkve, posebno u pogledu razjašnjavanja dogmi o Trojstvu, milosti i Crkvi.
Bio je veliki govornik, plodan pisac, svetac s neiscrpnom duhovnošću. Njegove Ispovijesti, knjiga cijenjena u svakom naraštaju, opisuju značajan dio njegova života (do 400. godine), njegove grijehe i zablude, njegove bitke, njegova duboka i pronicljiva vjerska zapažanja. Poznato je i njegovo djelo Božji grad, vrijedan spomenik njegovu geniju, filozofija povijesti. Najpoučnije su njegove propovijedi, posebno one o psalmima i Evanđelju po Ivanu.
Augustinov biskupski život bio je ispunjen moćnim bitkama protiv heretika nad kojima je trijumfirao. Njegova najslavnija pobjeda bila je ona nad Pelagijem, koji je nijekao nužnost milosti a potom i heretika donatista. Iz tog prijepora stekao je nadimak “Doktor milosti”. Kao simbol, kršćanska umjetnost mu pripisuje goruće srce koje simbolizira žarku ljubav prema Bogu koja prožima sva njegova djela.
On je osnivač redovničkoga života u zajedništvu; stoga ga augustinski redovnici i pustinjaci sv. Augustina časte kao svog duhovnog oca. A mnoge zajednice imaju njegovo Pravilo kao pravilo svoga života. Današnji papa Leon član je Reda augustinaca, baštini njegovu misao i smjer. Pa uključimo i Papu u svoje molitve. Dolje imate preslik iz današnje Službe čitanja – mali biserni odlomak iz njegovih Ispovijesti. Pa kad uhvatite vremena, pročitajte. Vrijedi. Isplati se!
Licemjerje je pokušaj mijenjati druge, a ne dopustiti Bogu da promijeni nas
Da, Crkva je puna licemjera i lopova – ali pogledaj i onaj veliki oblak svjedoka
Biti na vlasti i biti pošten: povijest pokazuje da je i to moguće
