HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – POSLUŠNA MARIJI I JOSIPU! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je, dan posvećen zaštitniku Svete Obitelji – svetomu Josipu. Zahvalimo za ovo jutro, zahvalimo za novi dan Gospodinu.
Zahvalimo za svaki udisaj i izdisaj, za svaki otkucaj srca jer je svaki novi dan dar iz Gospodinove ruke. Nismo se morali jutros ustati, poglavito mi stariji moramo misliti i na susret s Gospodinom u vječnosti. Zahvalimo i za mogućnost slaviti Gospodina. Sva zemlja neka ti pjeva, neka pjeva tvom imenu – nalazimo u psalmima. A Papa je neki dan pozvao sve na MOLITVU ČASOSLOVA. Pa i ove su se grupe na Viberu i Whatsappu stvorile onako spontano.
Prije punih osam godina – kad sam vidio da ima na internetu Časoslov naroda Božjega – negdje u cjelovitom, negdje u skraćenom obliku – zamolio sam kojih osamdesetak osoba iz svoga imenika, jesu li voljne moliti Časoslov s Crkvom.
To je Bogoslužje naroda Božjega, uz svetu Misu najuzvišeniji način slavljenja Boga. Dobre su privatne pobožnosti, imamo toliko molitvenika i devetnica, toliko litanija i drugih zaziva, ali Liturgija časova sve nadmašuje. I tako smo počeli s tom malom grupom koja je onda prerasla na Viberu u mnoge grupe (tako da me je toliko puta Viber blokirao jer da navodno šaljem ‘smeće’-spam) a onda smo otvorili i grupe na Whatsapp te mnogi koji prime ove poruke ujutro, šalju dalje, svojim prijateljima, te se tako stvorila velika grupa molitelja.
Liturgija časova – snaga zajedničke molitve
Ni sam ne znam koliko vas sudjeluje, ali je bitno da se povežemo u molitvi Naroda Božjega. Znam da su mnogi bili uznemireni kad bi ujutro izostale ove poruke – ali je to redovito bilo zbog prekida internetske mreže. Ne znam koliko ću moći još ovako djelovati, pa ako se Gospodinu sviđa, onda do njegove volje.
Bitno je uključiti se aktivno – ujutro moleći Jutarnje pohvale, a Službu čitanja možete u toku dana. Uvečer mi je nezgodno slati Večernje pohvale jer sam u to doba redovito u ispovjedaonici, a Povečerje – šaljem nekima – obično grupama, a možete naći i na Statusu, a i sami možete izmoliti Povečerje koje je predivno u svome sadržaju. Tako se uključujemo u molitvu cijele Crkve.
Foto: Screenshot/ Youtube
Znam da Franjevački treći red moli – ili ima obvezu – moliti Časoslov. Lijepa je to praksa, samo nastavite u dobru. Ovih danas – kao što sam pisao, slavili smo velike žene u povijesti Crkve. Znamo za njihovu odlučnu ulogu u Isusovu životu, na dan uskrsnuća one su bile prve na grobu, njima je Isus dao nalog da odu i jave učenicima prestrašenima da je Gospodin uskrsnuo.
Pa i tijekom cijele povijesti Crkve žene su imale odlučnu ulogu u prenošenju poklada vjere. Bile su nešto kao domaće svećenice, oko obiteljskoga ognjišta. One su prenosile vjeru s koljena na koljeno. Svećenice!
Velike žene Crkve i tihe kućne svećenice
Slavili smo i Brigitu, i Mariju Magdalenu, i Martu i Mariju, slavili smo Edith Stein, veliku svetu Klaru-Jasnu-Bistru, a danas slavimo svetu Ivanu Francisku de Chantal, blisku suradnicu sa svetim Franjom Saleškim, s kojim je osnovala kongregaciju Marijinih sestara od Pohođenja.
Sveta Margareta Maria Alacoque bila je u toj kongregaciji, i Gospodin joj je objavio velike tajne svoga Srca. Jednostavno, bez njih je vjera bez prave duše i srca. Stoga naučimo cijeniti te tihe neumorne radnice, kućanice.
Jučer smo slavili svetu Klaru, osobu koja je prva napisala Pravilo za svoju zajednicu, s velikom ‘povlasticom siromaštva’. Zašto je na siromaštvu inzistirala? Nije to bilo siromaštvo radi siromaštva.
Klara nije prezirala materijalne stvari, niti je zamišljala da sama lišenost materijalnoga može spasiti ljudsku dušu. Njeno siromaštvo imalo je vrlo jasno središte: Isusa Krista. Zato su riječi svetog Pavla iz poslanice Filipljanima tako prikladne za njezin blagdan: „Sve smatram gubitkom zbog preuzvišene vrijednosti spoznaje Krista Isusa, Gospodina moga.“
To je Klarina tajna. Pronašla je nešto što vrijedi više od svega što je mogla posjedovati. Pronašla je Krista. Nakon što Krist postane blago srca, onaj dragocjeni biser, sve ostalo počinje zauzimati svoje pravo mjesto. I prelazi u drugi plan.
Sveta Klara i tajna njezina siromaštva
Klara je shvatila nešto što mi tako lako zaboravljamo. Postoji razlika između posjedovanja imovine i toga da posjedovanje nas posjeduje i ima nas. Postoji razlika između korištenja stvarima i dopuštenja stvarima da nas koriste i iskorištavaju.
Postoji razlika između uživanja u darovima stvaranja i zamišljanja da nam ti darovi mogu dati sigurnost, smisao i ispunjenje, koje samo Bog može dati. Pitanje koje nam Klara postavlja stoga nije jednostavno: „Koliko posjeduješ?“. Dublje pitanje je: „Što tebe ima i što tebe posjeduje?“ Što posjeduje i zaposjeda našu maštu? Što zaokuplja i posjeduje naše srce? Što nam daje osjećaj sigurnosti? Čega se bojiš izgubiti? Bez čega misliš da ne možeš živjeti?
Ta pitanja dotiču samu srž kršćanskog učeništva. Imati ili biti posjedovan, zarobljen. To je problem našega života. Stoga se ona odlučila za totalno siromaštvo upravo zbog Isusa Krista i njegove spoznaje.
Što nas posjeduje – Klarino pitanje o srcu
Ivana Franciska de Chantal bila je utemeljiteljica Reda Pohoda Marijina. Rođena je 1572. godine i potjecala je iz plemićke obitelji, otac ju je 1592. godine dao za ženu barunu von Chantalu. Rodila je sedmero djece od kojih je troje preminulo doskora nakon rođenja.
Kao majka vrlo je revnosno poučavala djecu u putovima vrlina i pobožnosti te u poštivanju svake božanske zapovijedi. S velikom velikodušnošću uzdržavala je siromašne i s posebnom radošću vidjela je kako božanska Providnost često blagoslivlja i povećava i najmanju zalihu. Stoga se zavjetovala da nikada neće odbiti nikoga tko u ime Kristovo zatraži milostinju.
Smrt svog supruga, koji je slučajno upucan tijekom lova (1601.), podnijela je s Kristovom smirenošću i svim srcem oprostila osobi koja ga je ubila; zatim je bila kuma jednom od njegove djece kako bi otvoreno pokazala svoj oprost. Između nje i njezina duhovnog vodiča, Franje Saleškog, postojalo je sveto prijateljstvo; uz njegovo odobrenje napustila je oca i djecu te osnovala časne sestre Marijina Pohođenja.
Sveta Ivana Franciska de Chantal – utemeljiteljica Pohoda Marijina
Tako bi trebalo biti i s nama – da budemo čvrsti, a opet praštajući, i svaki na pravom mjestu i u pravoj mjeri. Naša revnost ne smije nas učiniti tvrdima, fanatičnima; niti ljubav smije degenerirati u sentimentalizam. U osnovama, u vjeri i u zapovijedima moramo biti čvrsti, nepokolebljivi, bez traga tolerancije; ali u kontaktima s ljudima strpljivi, praštajući, nježni, pomirljivi.
Kršćanin bi trebao biti čvrst i odlučan kao otac, blag i požrtvovan kao majka. Ovu napetost između komplementarnih vrlina nalazimo primjereno u herojskoj mjeri kod svete Ivane Franciske de Chantal.
Tijekom posljednjih godina života proživljavala je razdoblja duhovne suše. Osnovala je osamdeset pet samostana prije svoje smrti 1641. godine. „Ljubav! ljubav! ljubavi! kćeri moje; ne znam ništa drugo.“ Tako je Ivana de Chantal, slavna suradnica sv. Franje u uspostavljanju Pohoda svete Marije, često vapila u svojim kasnijim godinama.
„Majko“, rekla je jedna od sestara, „pisat ću našim kućama da tvoja ljubav stari i da, poput tvog kuma sv. Ivana, ne možeš govoriti ni o čemu osim o ljubavi.“
Čvrstoća i praštanje – riječi svete Ivane Franciske
Na što je svetica odgovorila: „Kćeri moja, nemoj raditi takvu usporedbu, jer ne smijemo oskvrnuti svece uspoređujući ih s jadnim grešnicima; ali učinit ćeš mi zadovoljstvo ako kažeš tim sestrama da kad bih se vodila vlastitim osjećajima, kad bih slijedila svoju sklonost i kad bih se ne bojala da zamaram sestre, nikada ne bih govorila ni o čemu osim o ljubavi; i uvjeravam te, jedva ikada otvorim usta da govorim o svetim stvarima, a da ne pomislim reći: Ljubi Gospodina svim srcem svojim i bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Vrijedi pročitati u današnjoj Službi čitanja zapažanje jedne njezine sestre u samostanu o Svetoj Ivani-Franjki-Franciski de Chantal. Danas nam treba takvih herojskih žena. A dolje imate Papin poziv na molitvu Časoslova.
