Vani je još uvijek mračno kada Gianni Crea otvara velebna vrata Vatikanskih muzeja, s teškim kolutom ključeva u svojim rukama, i ubrzo korača pustim hodnicima kako bi otvorio vrata najposjećenijih galerija na svijetu.
“Imam točno 2797 ključeva. Svaki ima između dvije do pet kopija, tako da imamo više od 10.000 ključeva”, priča 51-godišnji Rimljanin koji svaku bravu zna napamet.
Od Bramanteovog spiralnog stepeništa do Galerije zemljovida, Giannijeva silueta krivuda muzejima, između mramornih skulptura, rimskih starina i renesansnih slika.
Za nekoliko sati, tisuće turista pohrlit će u 1400 soba Vatikanskih muzeja.
Ali prije zore, tišinu mračnih odaja s remekdjelima Raphaela, Leonarda da Vincija ili Caravagga prekida tek zveckanje metalnog koluta za ključeve.
“Svaka niša, svaki kutak je djelić povijesti”, kaže Crea, odjeven u odijelo i kravatu, dok svjetiljkom obasjava umjetnička djela.
Kako bi se 7 kilometara duga ruta obišla svako jutro i svaku večer, angažiran je tim od 10 čuvara ključeva – tzv. ‘clavigera’, koje nadgleda glavni ključar, upravo Gianni Crea.
“Muzeji su podijeljeni u četiri zone tako da svaki ‘clavigero’ otvara 60 do 75 vrata, sveukupno više od 270 vrata dnevno”, objašnjava Crea.
Nakon 25 godina, zaljubljenika u povijest taj posao i dalje oduševljava. “Uvijek ima nešto za naučiti”, ističe Crea.
VIP ture
Među brojnim ključevima pričvršćenim za debeli čelični kolut, neki primjerci se posebice ističu. Najstariji, iz 1771., otvara Muzej Pia Clementina, i dug je oko 15 centimetara.
Drugi imaju žute naljepnice i koriste se za konklave kako bi se zaključala vrata koja vode u sobe u kojima se kardinali sastaju pri izboru Pape.
No, najdragocjeniji je onaj bez broja. On otvara vrata slavne Sikstinske kapele čiji je svod ukrašen Michelangelovim freskama.
Prema strogom protokolu, taj se ključ svaku večer stavlja u zapečaćenu omotnicu koja se drži u sefu. Sam sef je zaštićen uskom sobom s pojačanim vratima, tik do službene fotografije pape Franje.
Posljednjih godina Giannijeve jutarnje ture više nisu tako samotne: s VIP ulaznicom manje skupine do 20 ljudi mogu mu se pridružiti i uživati u muzejima u miru, bez prepuno ljudi.
“Rekao sam si: nitko mi nikada neće doći u pet ujutro. Ali ispala je briljantna ideja”, veselo kaže Crea.
Papin dom
Obilazak muzeja započinje u lakiranom drvenom liftu i završava jedinstvenom panoramom Vječnog grada i bujnim zelenilom Vatikanskih vrtova i kupolom Bazilike sv. Petra.
Vrhunac je, međutim, posjet Sikstinskoj kapeli, dragulju umjetnosti i arhitekture, bez hordi ljudi i popratne buke.
“Tišina je i posjetitelji mogu u osami, u potpunom miru, promatrati i razmišljati o umjetničkim djelima”, ističe Crea.
Uz pomoć župnog svećenika, Crea je zaposlen 1998., kad je bio tek jedan od tri ključara.
“U početku, moj posao je bio samo otvarati i zaključavati vrata”, prisjeća se Crea. No, potom je počeo učiti jezike, engleski, španjolski, francuski, te produbio znanje povijesti umjetnosti.
“To su, u stvari, naši korijeni i veoma sam sretan zbog toga”, dodao je.
Radio je za vrijeme pontifikata trojice papa, Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i sada Franje, no tek treba sadašnjeg argentinskog papu povesti u privatni obilazak.
“Ovo je njegov dom, tako da može doći kada god zaželi”, rekao je Crea.
Putovanje kroz umjetnost: najbolji svjetski muzeji koje možete posjetiti virtualno
