Dinamo je sam sebi najveći neprijatelj, a Kovačević je preživio prvo finale

Kovačević ulazi u svoje finale. Gotovo svaka sljedeća utakmica na klupi je finale, jer njegov posao u Dinamu visi o koncu.

Dinamov strateg odlučio se ponovno za Galešića na lijevom beku, dok je sad na desnom krenuo Goda, što je u zadnjih 6 utakmica barem neka promjena u zadnjoj liniji. Radeljić se također pronašao u prvih 11. U početnom sastavu nakon Poljuda je krenuo i Miha Zajc.

Dinamo je krenuo s 4-3-3 formacijom. U fazi napada ništa novog nismo vidjeli od debakla protiv NEC-a. U fazi izlaska Mišić se spuštao na trećeg stopera i s Radeljićem dugim loptama i preskakanjem linija tražio Belju, koji je prebacivao na Hoxhu, a on je izolacijski pokušavao stvoriti višak.

Promjena je bila na bokovima gdje je umjesto ofenzivnijeg Vinlofa igrao defenzivnije orijentirani Goda.

Defenzivno Dinamo se spuštao u niski blok u 4-2-3-1.

Ni Dinamov pritisak nije izgledao ništa bolje, Beljo je izlazio sam, vezna linija bi se podigla koji metar, a zadnja linija ostala iza i onda bi se stvorio ogroman međulinijski prostor.

Sami sebi najveći neprijatelji

Utakmica za Dinamo mogla je krenuti kao iz snova. Vekić se okliznuo na povratnu loptu, Beljo prvi stiže na loptu, prosljeđuje je na Rodrigeza, koji na cijeloj gol-liniji pogađa jednog jedinog igrača, i Dinamo tako propušta prvu veliku šansu.

Osim toga ništa nije pokazao Dinamo. Pokušavao je Dinamo primiti loptu i graditi iz svoje zadnje trećine, ali što zbog loših pasova, dekoncentracije, lošeg postavljenja, Dinamov napad bi trajao maksimalno 4 dodira.

Kada bi Dinamo imao posjed, Rijeka nije strepila, tako isto i na suprotnoj strani, jer su u ovoj utakmici jedni i drugi bili sami sebi najveći neprijatelji.

Kažu da je u nogometu najveća moć, moć ponavljanja. Tu tvrdnju ovaj put opravdao i potvrdio je Hoxha, koji se po 20 puta u 45 minuta našao izolacijski 1 na 1 protiv Oreča. Ovaj put ga je slomio, produžio za Belju, koji je povratnom loptom pronašao Stojkovića, a on neobranjivo pogađa rašlje za vodstvo Modrih.

Tim rezultatom i monotonom te negledljivom igrom otišlo se na poluvrijeme.

Rezultat je tu, ali igra…

Drugo poluvrijeme déjà vu za Dinamo. Ponovno u prvom napadu u 20 sekundi loše intervenira vratar Rijeke, a Zajc promašuje prazan gol.

U početku drugog dijela gledali smo povučeniju Rijeku i ofenzivniji Dinamo. Modri su izgledali mirniji i posloženiji u fazi izlaska.

Dinamo je nastavio po svome, Zajc i Stojković stajali su na osmicama, Mišić sam na šestici i kao organizator igre, što je stvaralo određene probleme s izlaskom kad bi Rijeka podigla svoje redove, a Galešić je imao nešto više ofenzivnih izleta.

Pokušao je Dinamo ubiti utakmicu sporim ritmom i posjedom, ali promašene prilike došle su na naplatu. Probila je Rijeka Dinamovu lijevu stranu jednom loptom, Devetak povratnom loptom pronašao Vignata, koji se došuljao iza leđa Rodrigezu i iz poluvolea pogodio suprotan kut za izjednačenje gostiju.

Nakon gola stisla je Rijeka, a Dinamo se činio kao rasuta momčad. Kovačević je odmah krenuo na promjene koje su dokazale njegovu pogubljenost. Izvaditi Godu, koji je najbolji igrač na terenu, i Galešića, koji je u drugom poluvremenu podigao razinu igre, primjer je nerazumijevanja igre ili unaprijed pripremljenih izmjena.

U situaciji u kojoj Dinamo ganja rezultat i treba pobjedu, mijenjaju se bekovi umjesto da se uvede jedna špica.

Kovačević je, istini za volju, svojim izmjenama ubio ritam svojoj ekipi, ali Dinamo ima ono što ostale ekipe u HNL-u nemaju. Bezbroj individualne klase.

Mišić je presjekao loptu na sredini terena, povukao je desetak metara i dao Stojkoviću, a on je driblingom otresao Pavića, pogledao i pogodio uz desnu vratnicu s ruba šesnaesterca za povratak u vodstvo.

Realno gledajući, Dinamo je u ovoj utakmici bio za jedan pogodak, ali njegovi problemi nisu nestali, dapače, iz utakmice u utakmicu dolaze sve više do izražaja.

Dinamo je protiv NEC-a iz pet udaraca u okvir primio četiri pogotka, a protiv Rijeke iz jednog jedan gol. Obrana pada na gotovo svakom testu. Pritisak i dalje izgleda smiješno, a Dinamo bez svojih dviju zvijezda izgledao bi ispodprosječno.

Kovačević je preživio prvo finale, a pred njim je barem još koje. Rezultatom je možda produžio mandat, ali igrom i taktikom Dinamov puk ne smije biti zadovoljan.