Tekst Zvono Gospe od Anđela u Konavlima, objavljen na portalu Vjera i djela, iznimno je vrijedan, minuciozan i interdisciplinaran rad koji rasvjetljava jedan od najzanimljivijih, a u široj javnosti često previđenih detalja remek-djela Ivana Meštrovića – mauzoleja obitelji Račić (crkve Gospe od Anđela) na groblju sv. Roka u Cavtatu. Rad nadilazi okvire klasičnoga povijesnoumjetničkoga prikaza i nudi dubinski uvid u umjetničku, teološku i osobnu dimenziju Meštrova stvaralaštva. Predmet mu je zvono koje većina posjetitelja nikada ne vidi, a nalazi se na jedinstvenom mjestu, pod tjemenom kupole crkve Gospe od Anđela.
To je štivo o susretu umjetničkoga genija i vječnih pitanja o ljubavi, smrti i besmrtnosti. Pokazuje da je mauzolej molitva u kamenu i bronci, a ne samo grobnica. Zato taj prilog poznavanju hrvatske i europske kulturne, umjetničke i duhovne baštine zaslužuje preporuku za čitanje. Posebno je prikladan za blagdan Svih svetih i Dušni dan, kad se misli o ljubavi, smrti i vječnom životu.
Polazeći od jedinstvenoga Meštrovićeva zvona u crkvi Gospe od Anđela u Cavtatu, Petar Marija Radelj otvara širi prostor promišljanja o umjetnosti, vjeri, ljubavi, smrti i vječnosti. S iznimnom pozornošću prema pojedinostima predstavlja povijest zvona, njegov umjetnički oblik, ikonografiju triju reljefa i njihov duboki simbolički i teološki smisao. Pri tom ne ostaje na opisu umjetničkoga djela, nego čitatelja postupno uvodi u duhovnu poruku koju je hrvatski Michelangelo utkao u svoje stvaralaštvo.
Tekst detaljno tumači tri reljefa na zvonu (izlivenom u ljevaonici Jakova Cukrova u Splitu 1921./1922.): Navještenja, Oplakivanja Krista i Uskrsnuća. Svaki od njih prati odgovarajuća Meštrovićeva misao: „Saznaj tajnu ljubavi“, „Riješiti ćeš tajnu smrti“ i „I vjerovat da je život vječan“. U tim trima rečenicama sažeta je duboka kršćanska poruka koja povezuje čovjekovu zemaljsku egzistenciju s nadom u vječni život. Navještenje je uzeto kao simbol Božje ljubavi, oplakivanje Krista kao suočavanje s neminovnošću ljudske prolaznosti, a Uskrsnuće kao pobjedu života i zalog vječnosti. Radelj povezuje biblijski tekst, otačku i teološku misao s Meštrovićevim likovnim jezikom.
Autor uranja podatke iz povijesti, povijesti umjetnosti i biblijskih tekstova u teološku misao i duhovnu baštinu. Rad otkriva intimnu dramu koja stoji iza natpisa. Prikazuje kako je glasoviti triptih stihova zapravo umjetnikov konačni odgovor na pitanje i molbu prijateljice Marije Banac rođene Račić iz 1914. godine: „Ako se više ne vidimo, hoćeš li mi učiniti grob i pružiti utjehu da je smrt prividna?“ Time se umjetničko djelo otkriva i kao osobno svjedočanstvo vjere, ljubavi i nade.
Vrijednost članka dodatno povećavaju dokumentiranost, preciznost ikonografskih tumačenja, brojni povijesni i svetopisamski navodi te osobito zanimljivo istraživanje natpisa, oblikovanja slova i njihova simboličkoga značenja. Priloženi prijevodi Meštrovićeve poruke na više jezika daju tekstu i širu kulturnu i međunarodnu dimenziju.
Ovaj članak važan je i zato što pridonosi boljem upoznavanju i vrjednovanju hrvatske kulturne baštine, a posebice Meštrovićeva stvaralaštva u Konavlima. Čitatelju približava umjetničko blago koje možda poznaje po izgledu, ali ne nužno i po njegovu značenju, te pokazuje koliko se dubokih duhovnih sadržaja može iščitati iz jednoga naizgled jednostavna umjetničkoga predmeta.
Članak se preporučuje svima koji žele bolje upoznati Ivana Meštrovića, hrvatsku sakralnu umjetnost, kulturnu baštinu Konavala i Cavtata, ali i svima koji su spremni promišljati o najdubljim ljudskim pitanjima. Njegova posebna vrijednost nije samo u tome što poučava o jednom iznimnom umjetničkom djelu, nego i u tome što potiče da zastanemo pred tajnama ljubavi, smrti i vječnosti.
Upravo je to njegova najvažnija poruka: umjetnost, kada je prožeta vjerom i ljubavlju, ne ostaje samo svjedočanstvo prošlosti, nego postaje trajni poticaj čovjekovu promišljanju o smislu života i nadi koja nadilazi smrt.
Zašto pročitati taj tekst?
Članak vrijedi pročitati jer u malom prostoru spaja povijest umjetnosti, bogoslovlje i osobnu životnu priču.
Pokazuje kako vrhunska umjetnost nije samo estetski čin, nego duboka vjerničko-mistična ispovijest u kojoj se susreću tuga gubitka i kršćanska nada uskrsnuća.
Članak je bogato dokumentiran, opremljen preciznim mjerama, povijesnim izvorima, podatcima o gipsanim i brončanim odljevima i arhivskim uputnicama.
Za svakoga tko planira posjetiti mauzolej obitelji Račić ili proučavati Meštrovićevo djelo, taj rad pruža ključ za cjelovito čitanje i doživljaj toga kulturnoga dobra i spomenika duhovne baštine.
Povjesničarka Agneza Szabo rekla je o tom tekstu: „Nisam vidjela bolju meditaciju o smrti, koja je neizbježna, a koju smijemo dijeliti s Isusom na Križu, koji je za nas umro i uskrsnuo, i zagovorom Blažene Djevice Marije.“
