Naša čežnja za ljubavlju i zajedništvom upućuje na Boga koji nas je stvorio, s kojim smo povezani.
Američka psihijatrijska udruga svake godine provodi anketu o usamljenosti. U ovogodišnjem istraživanju, 42 % odraslih u SAD-u izjavilo je da je usamljeno barem jednom tjedno. To je porast od 33 % u odnosu na godinu prije. Rezultati ističu zašto se usamljenost sve više prepoznaje kao kritičan problem javnoga zdravstva koji duboko utječe na duševnu dobrobit i društveno djelovanje.
A to nije ono što nam je Bog namijenio.
U pjesmi „Bez ljubavi“ (Without Love), veliki baritonski pjevač Johnny Cash (1932.–2003.) izjavljuje da je bez ljubavi samo stroj, jedva čovjek. „Umrijet ću bez ljubavi“, zaključuje. U jesen 1967., country zvijezda duboko se zavukla u špilju Nickajack u Tennesseeju i legla u tamu da umre sam. Kako je Čovjek u crnom kasnije ispričao: „U tom trenutku bio sam dalje od Boga nego ikad prije. Moje odvajanje od Njega, najdublja i najrazornija od svih vrsta usamljenosti koje sam osjećao tijekom godina, činilo se konačno potpunim.“
Ta potpuna usamljenost bila je nešto poput onoga što je rock legenda John Lennon doživio tijekom svoga samoprozvanoga „Izgubljena vikenda“, Lennonove dvogodišnje stanke od supruge Yoko. U to vrijeme Lennon je napisao „Uplašen“ (Scared). Prva kitica počinje s „Bojim se“, što se radi isticanja ponavlja osam puta. U posljednjoj kitici Lennon jadikuje kako je „umoran od samoće“. To je isti Lennon koji nam je dao jednu od najhimničnijih rečenica u povijesti rocka: „Sve što trebaš jest ljubav“ (All You Need Is Love).
Ikona kontrakulture Chris McCandless (1968.–1992.) doveo je u pitanje je li sve što nam treba ljubav. „U krivu si ako misliš da radost proistječe samo ili uglavnom iz ljudskih odnosa“, napisao je McCandless prijatelju. Želio je iskusiti čisti nalet života u aljaškoj divljini. Nakon više od dva mjeseca bez dodira s ljudima, otvorio je svoj dnevnik i velikim slovima napisao: „SREĆA JE STVARNA SAMO KADA SE DIJELI.“
Ono što su Cash, Lennon i McCandless shvatili jest ono što Sveto Pismo govori tisućama godina. Biblija počinje nizom blagoslova ili dobrih riječi koje Bog izgovara nad svojim stvorenjem. Nebo, zemlja, voda, oblaci, oceani, kopno, drveće, cvijeće, voće, ribe, ptice, divlje životinje. „I vidje Bog da je dobro“ (Postanak 1, 10.12.18.21.24).
Bog vidi usamljena Adama i izgovara prvo prokletstvo (ili ružnu riječ) u Bibliji – „Nije dobro da čovjek bude sam“ (Postanak 2, 18). Bilo da je čovjek sasvim sam u vrtu, ili u špilji u Tennesseeju, ili u baru u Los Angelesu, ili u divljini Aljaske: „Nije dobro da čovjek bude sam.“ Stvoreni smo za zajednicu od Boga zajednice.
Znanost polako sustiže Sveto Pismo o tom pitanju. Istraživač s Harvarda Robert Putnam otkrio je da „ako ne pripadate nijednoj skupini, ali se odlučite pridružiti jednoj, prepolovite rizik od smrti sljedeće godine.“ Jedna poznata studija čak je otkrila da ljudi s dobrim odnosima i lošim zdravstvenim navikama – pušenjem, lošom prehranom i prekomjernim pićem – dosljedno nadživljavaju izolirane ljude sa zdravim navikama. Ljudi s lošim odnosima imali su tri puta veću vjerojatnost da će umrijeti od ljudi s dobrim odnosima!
Zašto smo takva društvena bića? Nancy Pearcey nudi dubok trag: „Da bi Bog bio potpuno i vječno osoban, mora postojati istinska množina u samom boštvu. Zbog Trojstva, kršćanstvo je jedini svjetonazor koji objašnjava ljudsku osobnost.“ Teolozi već dugo govore o creatio ex nihilo – latinskom izrazu koji označava Božje stvaranje svemira „ni iz čega“. Trebali bismo, zajedno s creatio ex nihilo, potvrditi istinu o creatio ex amore – „stvaranje iz ljubavi“. Naš svemir nije izgovorilo usamljeno ili dosadno božanstvo koje traži društvo ili zabavu. Bog je već uživao u intimnom odnosu kada je rekao: „Neka bude!“
Filozof Francis Schaeffer objasnio je:
„Moderni čovjek s pravom smatra da je pojam ljubavi iznimno važan… Ipak, suočava se s vrlo stvarnim problemom u vezi sa značenjem ljubavi. Iako moderni čovjek pokušava sve pripisati riječi ‘ljubav’, ljubav se lako može degenerirati u nešto mnogo manje važno jer… nema odgovarajuću sveopću riječ za ljubav.“
U današnje vrijeme imamo slogane kao „Ljubav je ljubav“ (Love is love) i „Ljubav pobjeđuje“ (Love wins). Ali bez ikakve uporišne točke izvan nas samih, „ljubav“ postaje tek nešto više od naleta endorfina, sentimentalne fraze ili isprazne reklame. No, „ljubav“, izjavio je Schaeffer, „postojala je između osoba Trojstva prije postanka svijeta. Postojanje ljubavi kakvu poznajemo… ne potječe iz slučajnosti, nego iz onoga što je oduvijek bilo.“
U našem usamljenom dobu koje čezne za ljubavlju, ali nema odgovarajuće sveopće vrijednosti za ljubav, budimo temeljiti trojstvenici i slijedimo savjet apostola Ivana kada je rekao: „Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga“ (Prva Ivanova 4, 7).
dr. Thaddeus Williams
