Darivanje organa: proglašen mrtvim da bi drugi živio?

Novo pravilo o darivanju organa u Americi izaziva zabrinutost zbog zaštite pacijenata, sukoba interesa i neželjenih posljedica.

Američko Ministarstvo zdravstva i usluga za ljude nedavno je objavilo novo pravilo koje bi trebalo stupiti na snagu 18. studenoga 2026. i promijeniti postupak darivanja organa. Ministar zdravstva Robert Francis Kennedy Mlađi rekao je:

„Pozivamo na odgovornost organizacije koje ne ispunjavaju svoju zadaću, jačamo zaštitu bolesnika i pomažemo visokoučinkovitim organizacijama da dosegnu veći broj pacijenata. Nagradit ćemo darivanje organa tražeći rezultate.“

Zid koji nestaje

Svake se godine u Sjedinjenim Američkim Državama izvedu desetci tisuća operacija darivanja organa i tkiva, od srca i bubrega do rožnica. Do sada je postojala jasna granica između dvaju timova liječnika uključenih u darivanje. Oni koji su radili na osiguravanju organa za presađivanje nisu smjeli razgovarati s mogućim darivateljima ni s njihovim obiteljima.

National Public Radio opisao je tu promjenu ovako:

„Prije nitko iz toga tima nije smio ni razgovarati s članovima obitelji sve dok oni ne bi donijeli tešku i mučnu odluku da puste voljenu osobu da umre. Pravilom je sprječavalo pritisak koji bi mogao utjecati na skrb koju bolesnik prima. Uvedeno je i kako bi se otklonila svaka sumnja da liječnici ne čine sve što mogu da spase bolesnike.“

Bolesnik ili budući darivatelj?

Novo će pravilo „omogućiti da se razgovori o darivanju organa vode i dok se s predstavnikom obitelji razgovara o kraju života mogućega darivatelja.“ Time se riskira izlagati pacijente sukobu interesa. Bioetičarka dr. Lainie Ross rekla je za National Public Radio:

„Kada član moje obitelji leži u bolničkoj postelji, želim znati da smo svi u istom timu, da se skrbimo za njega i da se ne moram pitati navodi li liječnik da postupci ne djeluju zato što želi njegove organe za nekoga drugoga.“

Sukob interesa i rizik pritiska

Čak i prema dosadašnjem pravilu bilo je slučajeva u kojima su se obitelji bojale da se smrt ubrzava ili proglašava preuranjeno kako bi se došlo do organa. Godine 2024. stručnjak koji se spremao uzeti organe jednomu muškarcu iz Kentuckyja, prerano proglašenu mrtvim, utvrdio je da je on još itekako živ.

Prema novom pravilu, revni stručnjaci koji se nadaju spasiti živote mogli bi vršiti pritisak na ožalošćene članove obitelji obećanjem da bi još netko mogao živjeti, sve u ime većega dobra.

Od prava na smrt do dužnosti umrijeti

Bit će još gore ako se ozakonjenje „medicinske pomoći pri umiranju“ ili „dostojanstvene smrti“ proširi na više država. Kada „pravo na smrt“ postane „dužnost umrijeti“, kao što to uvijek biva, takva politika čini bolesnike još ranjivijima.

Etika darivanja organa složena je sama po sebi. Taj vrlo slavljeni medicinski proboj, koji je spasio i poboljšao stotine tisuća života, stvorio je ono što neki nazivaju „krizom nedostatka organa“. Iz takva gledišta proizlazi da više ljudi mora umrijeti kako bi se neki spasili.

Zahvalnost bez obožavanja napretka

U knjizi Bioethics: A Primer for Christian („Bioetika: Uvod za kršćane“) Gilbert Meilaender (1946. godište) s pravom upozorava:

„Podupiremo li presađivanje organa samo na načine koji ne gube iz vida značenje tijela kao mjesta naše osobne prisutnosti, koji čuvaju mogućnost čovječne smrti i koji ne podrazumijevaju da je održavanje života što dulje uvijek moralno važnije od svega drugoga, možemo postati ljudi koji su zahvalni na medicinskom napretku, a da ga pri tom ne uzdižu na razinu božanstva niti u njega polažu svoje pouzdanje. Postajući takvi ljudi, svijetu oko sebe možemo pružiti drukčiju vrstu svjedočanstva, onu koja donosi život.“

Napredak u medicini je nevjerojatan. Ljudi danas žive dulje i bolje nego što se prije nekoliko desetljeća moglo i zamisliti. Ipak, same dobre nakane nisu dovoljne. One nas mogu zaslijepiti za čitav niz ćudorednih opasnosti koje taj napredak donosi.

John Stonestreet i Timothy D. Padgett

engleski izvornik