Iza nas je Jadranski derbi kakav se mogao i očekivati. Hajduk 0, Rijeka 0. Jedni i drugi zadovoljni bodom kojim ostaju na diobi sigurno do idućeg tjedna. Ovo je jedan od derbija koji je užasan za gledatelje, a koji treneri vole. Taktički posloženo, „mučenje s loptom“, iscrpljujuće za gledati.
A svim onim velikim „stručnjacima“ koji su ga jedva dočekali, da bi mogli pisati da je ovakav derbi slika cijele lige i slične gluposti, poručujem da malo poprate naše susjede, s druge strane Jadranske obale, čija liga spada u TOP 5 najboljih liga.
U Hrvatskoj sam pronašao da se devet susreta naziva derbijem: Jadranski derbi, Dalmatinski derbi (Hajduk – Šibenik), Dinamo – Rijeka (ne znam zašto je ovo derbi, ali tako je kako je), Vječiti derbi (Hajduk – Dinamo), Istra – Rijeka (popularno zvani Derbi della Učka), Osijek – Rijeka (još jedan derbi koji mi nije jasan) i još tri derbija koja sumnjam da ćemo gledati u dogledno vrijeme (Rijeka – Orijent, Cibalia – Osijek, Hajduk – Split).
U Hrvatskoj jedino još nije odigran Dalmatinski derbi (iduće kolo), a rezultati do sada su:
Rijeka – Hajduk 0:0, Rijeka 1:1 Dinamo, Dinamo 0:1 Hajduk, Rijeka 4:0 Istra, Osijek 0:2 Rijeka.
Talijani su u svojih 6 kola odradili
Derby della Madonnina Inter 1:2 Milan
Juventus 0:0 Roma, Juventus 0:0 Napoli
Koja je sada poanta svega ovoga što sam izrecitirao?
Poanta je da derbiji nisu baš ljepotice već tvrde utakmice i da osim rezultatskog imaju i povijesnu važnost. Derbi je specifičan zbog rivalstva, naboja i on se igra za više od tri boda.
Pogledajmo situaciju prije derbija na Maksimiru. Hajduk „u raspadu“, ništa ne valja, sve treba potjerati, Nikola Kalinić drži svoju pressicu, „predsjednik“ Bilić svoju. S druge strane u Dinamu je sve mirno, cvijeta cvijeće, vlada idila, sve je savršeno.
Nakon derbija, Hajduk se „vratio“ u borbu za prvaka, Dinamo se „raspada“, na kraju njihov trener koji je bio „nedodirljiv“ dobije otkaz. Derbiji su utakmice koje nose više od bodova, toliko su jaki da mogu promijeniti čitavi momentum ekipe.
Pogledajmo dva primjera iz prošle sezone.
Prvo kolo prošle sezone nas je odvelo na Maksimir, sedam dana nakon poraza u superkupu na istom stadionu. Dinamo „gazi“ Hajduka, Hajduk izgleda nemoćno, gubi 1:0. Sudac Pajač svira penal i ako Petković zabija, oni idu na 2:0, Hajduk pada psihički i utakmica je gotova. Poznavajući podneblje na kojem živim zazivale bi se smjene i polusezona bi bila u skroz drugačijem ozračuju. ALI…
Lučić brani penal Petkoviću, Torcida luduje, pojačava navijanje, energija se u potpunosti okreće, Hajduk se kao feniks podigao iz mrtvih i na kraju pobijedio taj derbi. Ta pobjeda Hajduk usmjeri u nebo, a Dinamo gura put dolje u velike probleme koje su imali u toj polusezoni, gdje dolazi i do smjene Bišćana, dolaska Jakirovića i znamo svi sve dalje. Hajduk je završio kao jesenski prvak, a Dinamo je, ako se ne varam, bio treći na polusezoni.
Prva utakmica ove godine 2024. – Hajduk dočekuje Rijeku kod kuće. Hajduk „luduje“ na valu euforije, prije utakmice su predstavljena pojačanja Brekalo i Perišić. Hajduk povede s 1:0, odigra poluvrijeme iz snova, „melje“ Rijeku. Navijači već traže kartu za Kranjčevićevu i zadnje kolo s Lokomotivom. Ispod semafora na zidu se već piše „prvaci 2024.“.
Počinje drugo poluvrijeme, Rijeka na brzinu zabije dva gola i svi izlaze „popišani“ s utakmice. Ta utakmica gurne Rijeku u borbu za prvaka do 33. kola kada su na Rujevici dočekali Dinamo, a nas baca u provaliju iz koje se nismo izvukli do kraja sezone. U načinu na koji se igra hrvatsko prvenstvo, gdje četiri puta igraš s istim ekipama i gdje međusobni omjer može činiti razliku, nekada se isplati kalkulirati koliko god to nepopularno zvučalo.
Ova utakmica je bila upravo to! Ideja je bila: ‘Ne smijemo primiti gol, a prema naprijed što Bog da!
Mister je utakmicu počeo s dva iznenađenja. Nije bilo Dialla i Pukštasa koji su utakmicu započeli na klupi. Na vratima je bio Lučić, desnog beka je odigrao Hrgović, lijevo je bio Melnjak, stoperski par sad već standardan su Prpić i Uremović. Ispred njih bili su Krovinović i Rakitić, poziciju desnog krila zauzeo je Durdov, lijevo je bio Biuk. U vrhu napada bio je Livaja, a na poziciji desetke našao se Anthony Kalik.
U drugom poluvremenu ušli su već spomenuti Diallo i Pukštas, te Sigur i Dajaku. Najpozitivnije iz ove utakmice mi je što se vidi ideja trenera da Hajduk gradi igru iz zadnje linije. Neovisno o presingu protivnika, igrači Hajduka mirno iznose loptu. Lučić je možda najsigurniji vratar kojeg je Hajduk imao. Prošle sezone nije baš puno istrčavao na duge lopte, nije puno lopti boksao, ali ove sezone nema zamjerke za njega. Sve lopte koje treba uhvatiti, hvata sigurno, kad treba boksati, boksa. Igra nogom je na zavidnoj razini i Hajduk je u njemu pronašao svog „trećeg stopera“.
Uremović i Prpić jučer su odradili „doktorsku“ utakmicu, gdje sve što je i prošlo od Rijeke završavalo je u njihovim blokovima. Melnjak jučer nije bio na razini tj. nije bio na razini na koju nas je navikao. Iskreno mislim da mu je ovo jedna od lošijih partija u „bijelome“ dresu, ali koliko je čovjek utakmica odigrao ekstremno kvalitetno, morao je odigrati jednu „lošiju“. Mislim da je riječ o takvom danu i da će se već u idućem kolu vratiti.
Hrgović koji je jučer odigrao jako dobru utakmicu imao je u drugom poluvremenu par odličnih prodora i ubačaja, ali posebno me se dojmilo to koliko je defenzivno napredovao u odnosu na Istru. Primjer toga bila je situacija kada je Djouahra gurnuo loptu, a Hrgović je to istrčao do kraja, oduzeo loptu i vratio je u naš posjed, koji je onda Sigur izgubio. Velike pohvale za Hrgovića, posebno uzevši u obzir da igra na kontra strani, a to nije nimalo jednostavno.
Krovinović je odigrao svoju klasičnu utakmicu. Prema nazad dobar, ali od njega svi očekujemo više prema naprijed, pogotovo sad, kad uz sebe ima Rakitića. Previše je to alibi dodavanja i jednostavnih rješenja. Osobno sam dojma da nerijetko uspori igru i kad treba i kad ne treba. Mišljenja sam da kad se vrati Žaper, Krova će se preseliti ili na klupu ili na poziciju desetke (imalo bi smisla…).
Za Rakitića više nemam komentara. Još uvijek sam pod dojmom toga da on igra za Hajduk i ne mogu vjerovati da takva „igračina“ nastupa za naš Hajduk – to mi je još uvijek nestvarno!Durdov nije ofenzivno toliko pridonio, ali je zato to jako puno učinio defenzivno. Vrlo je discipliniran i stavlja se u službu momčadi, što je karakteristika “jake” glave, da nakon onakve utakmice protiv Gorice ne poleti. Jako sam zadovoljan njegovim razvojem za sada i nadam se da će nastaviti istim putem. Livaja je bio maksimalno odsječen, iako su njegove kretnje bez lopte bile jako dobre i otvarale dosta prostora koje nažalost Hajduk nije uspio iskoristiti.
Stipe Biuk otkako se vratio stvarno nije impresionirao. Kritizirao sam njegov dolazak od početka i taj potez mi nije jasan. Biuka sam puno volio kao igrača, ali dojma sam da on nije ni centimetar napredovao otkako je otišao. Ne znam je li to stvar adaptacije na trenerove zahtjeve ili na novu momčad, ali kao da se nije riješio svojih „dječačkih bolesti“. Ima potez, brzinu, dribling, ali odluke koje donosi na terenu su u najmanju ruku upitne. Za sada nisam zadovoljan njime i iskreno mislim da Dajaku donosi više konkretnosti u ovom trenutku. Nadam se da sam u krivu i da će mi to Biuk dokazati već u sljedećem kolu.
Velike pohvale idu za Kalika. On je igrač koji je stvoren za derbije (u Misterovom Hajduku). Stojim pri tome da on ne bi trebao igrati u ovim „malim“ utakmicama, ali Rijeka, Dinamo i Osijek u gostima su utakmice koje su stvorene za njega. Sam Mister je nakon utakmice pohvalio upravo njega znajući što mu se sve izgovorilo i zamjeralo kroz dosadašnje utakmice. Igračem utakmice proglasio bih Uremovića, ali ni Kalik mi ne zaostaje previše za njim.
Velike pohvale i cijeloj momčadi što je Rijeku limitirala na Rujevici. Hajduk je znao da, ako će nešto napraviti u ovoj utakmici, onda će to biti tako da uzme posjed i ubija ritam. Treba napomenuti kako je Hajduk Rijeci oduzeo njihovo najveće oružje a to su dalekometni udarci. Nije bilo slučaja da je Rijeka pucala, a Hajduk je blokirao, nego Rijeka nije imala prostora uopće ni zapucati. Vjerujem da je upravo to bio razlog zašto je trener Rijeke Đalović krenuo s Jankovićem na veznom, a ne s Gojakom. Računao je da bi „topovi“ Pašalića, Fruka i Jankovića mogli dovesti domaćina u prednost, ali taj aspekt igre Hajduk je ugušio.
Jedna od negativnijih stvari ovog derbija su prekidi. Hvalio sam Hajdukove prekide i u početku sezone Hajduk je stvarno izgledao opasno iz prekida. U ovoj utakmici iz devet kornera Hajduk je stvorio jednu malo ozbiljniju neugodnost i to mi je enigma. Nadam se da je to isto segment igre na kojem će Hajduk malo podrobnije poraditi, jer utakmice poput ove rješavaju prekidi ili trenutak inspiracije pojedinca.
Treba prokomentirati i sudca Čulinu. Muka mi je i gadi mi se više pisati o tome, i iz tjedna u tjedan ponavljati i pitati, ima li ijedno tijelo ili osoba u Hrvatskom nogometnom savezu da je zanima HNL ili svi samo gledaju Europsko i Svjetsko prvenstvo i tu i tamo Ligu nacija? Htio bih da netko objasni svima nama po kojem kriteriju je Ante Čulina dobio pravo da delegira utakmicu?
Mogu to pitanje i proširiti:
Po kojem kriteriju on uopće može zarađivati od ovoga, ali to je priča za drugu kolumnu. Krađa nije kad vam se dosudi krivi penal, crveni karton ili slične stvari. To su ljudske pogreške koje se dogode tu i tamo. Normalno da ako se dogode za vašu ekipu, da ćete biti „ludi ka struja“, ali to je ljudski faktor. Suđenje koje mi „budale“ gledamo u HNL-u je sramotno. Toliko sjeckanja igre, alibi dosuđenih prekršaja, kornera, zaleđa.
Obratite pažnju na iduću stvar, nevažno za koga navijate; Hajduk, Dinamo ili Slaven Belupo, obratite pažnju na prekršaje u napadu nakon kornera. Koliko „naši“ sudci jedva „dočekaju“ da netko padne da mogu dosuditi kontra faul i nastaviti dalje sa životom, jer ako je on krivo dosudio korner i iz toga padne gol, njega će razapeti. Ovako je on sebe spasio i „Bog te veseli!“.
Prekidi na sredini terena, ti mali žuti kartoni. To je frustrirajuće kada netko pušta prednost na način na koji „naši“ puštaju ili još gore ne sudi prekršaj. Objašnjenja koja dobivamo od „Oka sokolova“ su gadljiva. Za iste stvari dvostruki kriteriji. Mi „kmečavci“ samo želimo ujednačene kriterije i kvalitetno suđenje. Ne želimo povlaštena suđenja niti 50 nepostojećih penala.
Ljudi su se smijali tome što je, kada su došli strani sudci, Hajduk izgubio sve utakmice. Znate što je paradoksalno? To što Hajduk i dalje želi strane sudce, a ovi koji su pobjeđivali ne žele ni čuti za to! Htio bih sad i pozdraviti cijeli #family i zanima me hoće li komentirati ili ne daj Bože osuditi pljuvanje malog Riječanina prema jednom od najvećih hrvatskih igrača Ivanu Rakitiću. Naravno da neće jer se to nije dogodilo na jugu.
Kada se takve stvari dogode na jugu Hrvatske, onda proglase da smo: orjunaši, mrzitelji svega Hrvatskoga, komunjare, „Vi ste Titovi, Tito je vaš“, ali ako se to dogodi bilo gdje drugdje, to se zataška. To je pokazatelj ozbiljnosti našeg novinarstva, ali i interesa cijele #family za ono što se događa oko nas. Najlakše je neke igrače proglasiti „seljacima“ i „mučkim provokatorima“ i tako se opravdavati.
Sve u svemu Hajduk je u dobroj situaciji nakon ovog remija. Još uvijek je neporažen, a „Bijeli“ su gostovali i na Maksimiru, a sad su preživjeli Rujevicu. Zasad situacija izgleda vrlo solidno, ali nema potrebe ni za kakvom euforijom.ako je sam Mister rekao Dinamo je još uvijek trenutačno najjači i glavni je favorit za osvojiti prvenstvo, a mi se moramo osvrnuti isključivo na svoj rad: „partita per partita“. Ne smije se zaboraviti kakav je „kaos“ bio u klubu do prije dva tjedna. Neka se pobjede nižu, ali problemi u organizaciji ostaju.
Mister je rekao neka svatko radi svoj posao, on svoj zasad radi dobro, a i ostali bi trebali. Veseli me vidjeti ažuriranje modela koji je najavljen od Torcide i NH. Nadam se da to nije priča za malu djecu i da će stvarno doći do toga, da ostali nisu zaboravili na to. Takve stvari se trebaju odraditi sada dok smo na pozitivnom valu, a ne u trenutku kriza, jer onda dajemo „poticaj“ „novinarima“ da opet vrše svoje propagande o modelu i slično.
Fokus ekipe bi trebao biti na Šibeniku, Rijeka se treba zaboraviti i moramo upisati novu pobjedu prije reprezentativne pauze, te zatvoriti prvi kvartal prvenstva s novom pobjedom.
Šibenik je za nas finale Lige prvaka.
Gattuso napustio Rujevicu zadovoljan, a ni njegov suparnik nije bio nezadovoljan
