Nakon „samo” tri i pol godine rata u Ukrajini Europa kao da se probudila iz transa. Masovan upad ruskih bespilotnih letjelica u Poljsku i ulazak tri ruska MiG-a 31 u estonski zračni prostor, kroz koji su se „vukli” punih 12 minuta, oglasili su alarme. Potom su uslijedili letovi neidentificiranih bespilotnih letjelica u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Danska je na kraju morala do 3. listopada zabraniti sve letove dronova. Iako je vrlo upitno hoće li to išta promijeniti.
Na brzinu organizirani sastanak Bugarske, Estonije, Finske, Latvije, Litve, Poljske, Rumunjske, Slovačke i Danske rezultirao je izjavom o potrebi osmišljavanja i realizacije učinkovite obrane od bespilotnih letjelica. S obzirom na to da Europa skoro pa da nema iskustva o tome najvažniji sudionici došli su iz Ukrajine jer niti jedna europska kompanija nema ni iole uporabljiv sustav za obranu od bespilotnih letjelica, niti znanja da ga napravi.
Nije nikakva tajna da je velika većina europskih čelnika prihvatila zahtjeve američkog predsjednika Donalda Trumpa o povećanju izdvajanja za oružane snage s figama u džepovima. Svi su potvrdno klimali glavom planirajući strategija kako će odugovlačiti do početka 2029. godine i tako željenog dolaska novog predsjednika u Bijelu kuću. Po mogućnosti Demokrate.
Dok god Ukrajina „stoji na nogama” Europa, po njima, nije trebala brinuti. Premisa je bila – ruska vojska je preslaba da pokori Ukrajinu. Pa je iz toga izvučena konkluzija – Putin će ostaviti na miru sve ostale dok se muči u Ukrajini. Pritom nisu računali da bi Putin mogao započeti s provokacijama kako bi unio nemir i bojazan u europsku javnost, a s krajnjim ciljem slabljenja potpore Ukrajini. Pritom je ogroman problem što europski političari uopće ne mogu dokučiti što je Putin sve spreman učiniti.
Istovremeno Europska potpora Ukrajini stoji na puno klimavijim nogama nego što to političari prikazuju. Viktor Orban i Robert Fico otvoreno prizivaju ukrajinsku kapitulaciju. Pritom bi Orban vrlo rado Mađarskoj pripojio dio ukrajinskog teritorija. Uskoro bi im se trebao pridružiti i Andrej Babiš te prevesti Češku u „ruski blok”. Po svemu sudeći Babiš će morati formirati parlamentarnu većinu s krajnje desnom strankom Svoboda a přímá demokracie (Sloboda i izravna demokracija), koja podržava Rusiju te traži izlazak Češke iz NATO-a i EU-a. Hoće li Babiš više biti nalik pragmatičnom i popuštanju sklonom Fici, ili radikalan kao Orban tek ćemo vidjeti.
Jedino „ljepilo” koje drži njemačku crno-crvenu koaliciju je stran od dolaska Alternative za Njemačku (AfD) na vlast. Potpuno nefunkcionalna koalicija s dva partnera radikalno različitih politika samo dodatno jača AfD. Stoga ne čudi da ankete iz tjedna u tjedan pokazuju da AfD ima najveću potporu birača. Za sada se čini da je strah od AfD-a veći od koalicijskih svađa te da će crno-crvena koalicija preživjeti ovu godinu.
Francuska ima novog premijera Sébastiena Lecorna koji je naslijedio stare probleme manjinske vlade.
Po svemu sudeći Lecornu se priklonio ljevici te bi mogao predložiti dodatni porez na bogatstvo, uvijek popularna populistička mjera koja nikad nije ništa riješila. Te odustati od mirovinske reforme, nepopularne mjere koja bi zapravo nešto riješila. Nada se tako dobiti potporu ljevice za državni proračun za 2026. godinu. U protivnom Francuzi će na nove prijevremene izbore koji bi mogli dovesti Nacionalno okupljanje Marion le Pen na vlast.
Sa sve većom ruskom prijetnjom s jedne strane i zahtjevnim američkim predsjednikom s druge Europa odjednom više ne mrzi vojnu industriju, nakon trideset godina sustavnog zapuštanja. Tako je Danska prije dva tjedna objavila da će kupiti njemački protuzračni raketni sustav IRIS-T SLM i francusko-talijanski SAMP-T. Iako je odabir sustava IRIS-T SLM bio očekivan, SAMP-T je nekima bio iznenađenje. Jer favorit je bio američki Patriot PAC-3 MSE. Američkom sustavu presudila je politika, tj. Trumpova želja za pripojenjem Grenlanda SAD-u.
S obzirom na to da Danska, kao i mi, trenutačno uopće nema protuzračnu obranu do ulaska u operativnu uporabu naručenih sustava unajmit će sustav NASAMS. Njega će isporučiti norveška tvrtka Kongsberg. Jedini problemčić je što se NASAMS sastoji isključivo od američke tehnologije, baš one koju bi Danci najradije izbjegli.
Danska je izbjegla naručiti Patriote, ali joj je ostao ogroman problem američkih višenamjenskih borbenih aviona F-35 Lightning II. Dansko ministarstvo obrane je za tamošnje ratno zrakoplovstvo naručilo 27 F-35A. U trenutku narudžbe to im se činilo kako dugoročno rješenje za narednih dvadesetak godina. Međutim, danas su Lightninzi Dancima ogroman problem. Iako tamošnji ministar obrane Ruben Brekelmans izjavljuje kako su i dalje potpuno posvećeni njihovoj nabavci jasno je da Danci više nemaju potpuno povjerenje u F-35.
Usprkos javnim demantijima da Lockheed Martin na izvozne F-35 ugrađuje „kill switch” (postupak kojim bi se F-35 onesposobili na daljinu) zasigurno postoji neka opcija kojom su se Amerikanci osigurali protiv opasnosti da neko okrene Lightninge (i druge borbene aviona američke proizvodnje) protiv njih. Posljedica je to vrlo neugodnog iskustva kad su 1979. godine američki tehničari morali na brzinu napustiti Iran uslijed islamske revolucije. Kako nisu bili razrađene mjere i postupci onesposobljavanja iranski F-14 Tomcata skoro svi su ostali operativni, te su još uvijek prijetnja američkim snagama. Kad je Irak 2011. naručio F-16 Block 52 Amerikanci su se zasigurno osigurali da ti avioni nikada ne budu iskorišteni protiv njih. Ili da ih se dočepa Iran te ih podijeli s Rusijom i Kinom.
Veliku pažnju europske javnosti privukla je prezentacija borbene bespilotne letjelice CA-1 Europa njemačke tvrtke Helsing. Jedini je problem što je letjelica CA-1 europska jedino u nazivu jer se zapravo radi o letjelici MQ-28 Ghost Bat. Za potrebe australijskog ratnog zrakoplovstva Ghost Bar razvija tvrtka Boeing Australia. Razvoj Ghost Bata započeo je još 2019. godine, a prvi let prvog prototipa obavljen je 27. veljače 2021., iste godine kad je osnovan Helsing. Australskoj javnosti Ghost Bat je prvi put prikazan 5. rujna. Tada je tamošnji ministar obrane Richard Marles potvrdio da se traže strani partneri. Očigledno je jedan od njih tvrtka Helsing.
Nevjerojatno je kako nikome nije bilo sumnjivo da četiri godine stara tvrtka sa samo šesto zaposlenika može razviti tako složeni sustav u rekordnih četiri godine, dok se s istim projektima muče Airbus, Dassault, Saab i BAE Systems. Sva rješenja koja nudi Helsing zapravo su uvezena izvana, većinom iz Australije. S jedne strane to je dobro jer potreba postoji. S druge svi proizvodi i tehnologije u njima i dalje će biti u vlasništvu australskih (zapravo američkih) tvrtki. Stoga nije iznenađenje da Helsing najavljuje prvi let CA-1 već za 2027., te početak serijske proizvodnje do 2031. godine. Bitno da je europsko, pa makar samo u nazivu.
Ništa od FCAS-a: Macron i Merz u Toulonu bez jasnog plana za budućnost europske obrane
