Francusko-njemački sastanak na vrhu, održan 29. kolovoza u Toulonu, trebao je donijeti odgovore u kojem će smjeru ići francusko-njemačka vojna suradnja. Tema koja je podjednako važna Francuzima, i Nijemcima i svim ostalim stanovnicima Europe, s obzirom na to da su te dvije države najbogatije i tehnološko najnaprednije članice Europske unije. Stoga potpuno razumljivo, očekivanja su bila velika. Nažalost, rezultati sastanka daleko su od potrebitog.
Po novinskim izvještajima njemačkog kancelara Friedricha Merza najviše je zanimalo francusko nuklearno oružje. Francuska je jedina nuklearna sila Europske unije, pa bi kancelar Merz rado htio da francuske nuklearne bojne glave ne štiti samo Francuze već sve Europljane. s obzirom na to da nuklearno oružje nikad nije bilo niti će biti oružje generala već isključivo političara, njegova moguća uporaba mora se dogovoriti na najvišim političkim razinama. Otprije je poznato da se predsjednik Emmanuel Macron ne protivi ideji francuskog nuklearnog kišobrana za cijelu Europsku uniju.
Međutim, takvu ideju odlučno odbacuje francuska desnica, prije svega Marion Le Pen i njena stranka Nacionalno okupljanje. Jedan od argumenata je da su francusko nuklearno oružje platili francuski porezni obveznici te da mora služiti isključivo njima. Hoće li taj stav Nacionalno okupljanje promijeniti kad dođe na vlast veliko je pitanje. I kojim će smjerom krenuti stranka nakon što je sudskom presudom Marion Le Pen zabranjeno obnašati javne dužnosti čak pet godina.
Na veliko iznenađenje vojnih analitičara Macron i Merz ponovno su potvrdili nastavak razvoja programa Main Ground Combat System (MGCS) koji bi trebao rezultirati novim tenkom. Iznenađenje je tim veće jer je MGCS program praktički mrtav. Očigledno toga su svjesni svi osim francuskih generala i političara. Naime, MGCS program pokrenut je davne 2017. godine i od tada nije napravljeno gotovo pa ništa.
U međuvremenu njemačke tvrtke razvile su čak dva nova tenka. Rheinmetall Landsysteme napravio je tenk Panther KF51 i u njega ugradio trenutačno najbolji tenkovski top na svijetu Rh-130 L/52 kalibra 130 mm. Panther je za sada prodan Mađarskoj, a Italija je otkupila licencu za proizvodnju. KNDS Deutschland (nekadašnji Krauss-Maffei Wegmann) ubrzano dovršava razvoj Leoparda 3.
I taj će tenk dobiti Rheinmetallov top Rh-130 L/52. Zbog toga Njemačka nema nikakvog interesa nastaviti s razvojem MGCS-a. Jedino Francuska, koja je odavno obustavila proizvodnju tenkova Leclerc, a nije započela razvoj zamjene, ima potrebu održati MGCS „na životu”. U protivnom će i sami morati kupovati njemačko. Ili korejsko, ili američko.
Macron i Merz najavili su pokretanje programa objedinjenog nadzora zračnog prostora nazvan Jewel, te pozvali ostale europske države da mu se pridruže. Glavna namjena Jewela bila bi rano otkrivanje balističkih i krstarećih projektila. Puno važniji segment europske proturaketne obrane je trebao bi biti sustav Odin’s Eye II koji bi činili izvidnički sateliti. Nažalost, razvoj tog sustava je u jako ranoj fazi razvoja te će proći desetljeća prije nego što će postati potpuno operativan. Zbog toga bi Jewel trebao barem donekle popuniti prazninu.
Pristupanje Francuske programu Jewel smatra se svojevrsnim činom dobre volje s obzirom na to da je Pariz odbio učešće u paneuropskom protuzračnom/proturaketnom sustavu European Sky Shield Initiative (ESSI), uvrijeđen što je Berlin odabrao izraelsko-američki proturaketni sustav Arrow III a ne njihov SAMP-T. European Sky Shield Initiative trenutačno broji 24 europske države. Hrvatska naravno nije članica jer trenutna politika zastupa tezu da nam je Francuska najvažniji strateški partner. Iako to nikada u povijesti nije bila. I sudeći po tome što je Macron prodao Rafale F4.1 Vučiću (ova je inačica puno naprednija od naših polovnih F3R) očigledno nije ni sada.
Vojni analitičare najviše zanima što će biti s programom razvoja višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije Future Combat Air System (FCAS). Da bi izbjegao novinarska pitanja kancelar Merz je dva dana pred sastanak s Macronom izjavio da će odluka o budućnosti FCAS-a biti donijeta do kraja godine. To zapravo znači da se FCAS gasi jer će zaostatak za američkim programom F-45 i britansko-japansko-talijanskim Global Combat Air Programme (GCAP) postati nenadoknadiv. Prvi prototip F-47 trebao bi biti spreman za letna testiranja početkom 2029. godine. Ako neće biti većih problema serijska proizvodnja trebala bi krenuti pet godina poslije.
Istog dana kad su se sastali Macron i Merz britansko i japansko ministarstvo obrane objavili su priopćenje o namjerama ubrzanja razvoja GCAP programa. Zanimljivo je da se u priopćenju spominje odlučnost da se program GCAP dovrši do 2035. godine, što znači da Velika Britanija i Japan namjeravaju dostići američki program F-45. Teoretski moguće iako u stvarnosti baš i ne.
Da bi se to postiglo partneri bi morali znatno povećati razinu ulaganja. s obzirom na to da Velika Britanija, Japan i Italija imaju prevelik proračunski deficit to baš nije vjerojatno. Međutim, sve bi se temeljito promijenilo kad bi Njemačka odustala od FCAS programa i pridružila se GCAP-u. Njemačka bi donijela ne samo ogromnu tehnološku bazu već i još važnije novac.
s obzirom na to da njemačka javnost snažno podržava tu ideju jedina je prepreka bojazan Berlina da bi to razbjesnilo Pariz i dugoročno urušilo odnose. Bojazan je sasvim razumljiva jer bi gašenje FCAS programa automatski značilo i gašenje tvrtke Dassault Aviation. Što bi pak značilo trajni gubitak francuskih sposobnosti proizvodnje višenamjenskih borbenih letjelica. Naravno, gašenje Dassaulta za posljedicu bi imalo i gašenje mnogih kooperantskih tvrtki.
Ogroman problem je što je za zastoj FCAS programa je najzaslužniji upravo Dassault, koji traži nadzor nad 80 posto procesa. Istovremeno Pariz od Berlina traži preuzimanje najvećeg dijela financiranja projekta. Berlin, naravno, traži podjednaku podjelu troškova razvoja. Kako Airbus Defence and Space ne pristaje na zahtjeve Dassaulta cijeli program je već godinama u zastoju. Te je sa svakim izguljenim mjesecom sve bliže gašenju.
s obzirom na to da njemačku javnost „bacanje” stotina milijardi eura u FCAS program ne veseli (njemačka ekonomija također je u krizi te je broj nezaposlenih premašio tri milijuna) pristupanje GCAP-u čini se kao puno racionalnija opcija. Ili još bolje kupiti F-47, kad su već kupili F-35. S jedne strane kupnjom američkog njemački porezni obveznici financiraju američka radna mjesta. S druge „ulupati” silne stotine milijardi eura u projekt koji nema budućnost još je gluplje.
Zanimljivo je kako je velika većina europskih medija sa sastanka Macrona i Merza prenijela da će Francuska i Njemačka nastaviti snažno podržavati Ukrajinu. Prije svega slanjem protuzračnih raketnih sustava. U skladu s politikom da se Europa brani u Ukrajini. Pa sve dok traje ruska agresija na Ukrajinu Europa ima vremena. Sve u svemu sastanak Macrona i Merza donio je neke pozitivne novosti. Istovremeno nije dao odgovor što će biti s FCAS-om. Ono što je sigurno Europljani će još jako dugo biti „osuđeni” na opciju kupujmo američko.
