Za kanal Ora et labora vodili smo posljednje subote u veljači razgovor s dvojicom odličnih sugovornika, autentičnih Katolika, pripadnika različitih udova jednog te istog Mističnog tijela Kristova. Jedan od njih je svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, profesor na KBF-u u Splitu i autor više knjiga, dr.sc. Josip Mužić, a drugi je suprug, otac, odnedavno i djed, Miljenko Jurić, voditelj zajednice Marijini ratnici u Splitu.
Kako to obično biva kad su gosti ovakvog kalibra u pitanju, predviđeno vrijeme za naš razgovor bilo je prekratko za sve zanimljiv teme koje smo namjeravali otvoriti.
Don Josip nam je opisao kako je kod njega došlo do prepoznavanja svećeničkog poziva, a Miljenko je ukratko posvjedočio o svom obraćenju.
U vrijeme kad postoji određena napetost između angažiranih laika koji se ne ustručavaju preuzeti uloge koje su donedavno bile rezervirane gotovo isključivo za osobe posvećenog života kao što su tumačenje Svete riječi ili duhovne obnove, Miljenko i don Jozo primjer su kako laici i svećenici mogu djelovati u savršenom skladu.
Laik Miljenko je i te kako angažiran, svojim aktivnostima Marijini ratnici, pomažu u župama, djeluju karitativno, ali još i više djeluju na duhovnom bojnom polju. Svojom javnom molitvom krunice i postavljanjem kipova svetog Mihaela diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Božjom milošću oduzimaju autoritet zlim duhovima kojeg su ovi uspostavili nad javnim prostorima.
Ulicama i trgovima kojima se odvijaju parade izopačenosti i na kojima se nalaze prostori u kojima se odvija cjelodnevno kockanje ili lokali u kojima se mladi (i ne samo mladi) prepuštaju alkoholu, drogi i bludu, Marijini ratnici pronose neke druge duhove, one koji i dalje služe Bogu.
Svojim djelovanjem oni i evangeliziraju, oduševljavaju za Krista i njegovu Bezgrješnu Majku.
Kako se duhovnik treba odnositi prema vjernicima koje duhovno vodi?
Da se u svom javnom djelovanju za Gospodina ne posklizne Miljenko je poduzeo najbolje moguće mjere opreza – pronašao je svog duhovnika, riječ je naravno, o don Jozi, kako ga on, ali i mnogi drugi, od milja zovu.
Don Josip je pojasnio i zašto se danas u Crkvi dobrim dijelom izgubila ta služba duhovnog vodstva. Nekada su to radili uglavnom redovnici, ali im je tijekom jugoslavenskog komunističkog razdoblja to bilo onemogućeno i bili su usmjereni na župe. Običaj da se javlja redovnicima za duhovnu potporu se izgubio, a i ritam života je tome pripomogao.
Don Josip ističe i da je po pitanju duhovnog vodstva najvažnije imati na umu poštivanje slobode vjernika.
Svatko se mora razvijati u skladu s pozivima i talentima koje mu je Bog dao, a duhovnik je tu da poprati duhovni razvoj, da bude podrška i udijeli savjet kad je to potrebno. Miljenko i don Josip mogu nazvati jedan drugoga kad god to neko od njih poželi. Često se druže, don Jozo poznaje Miljenkovu obitelj i drži da takvom prijateljsko-duhovnom odnosu obje strane duhovno rastu.
Duhovno vodstvo glavni je osigurač u vremenima prepunim izazova, a u nastavku donosimo priču koja je prethodila ovom konkretnom duhovnom vodstvu, a na nevjerojatan i vrlo direktan način potvrđuje Isusove riječi iz Lukina evanđelja:
“Nego, ljubite neprijatelje svoje, činite dobro i pozajmljujte ne nadajući se ničemu. I bit će vam plaća velika i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv prema nezahvalnicima i zlobnicima.” (Lk 6:35)
Nevjerojatna sudbina obitelji Mužić i Jurić koju ni Hollywood ne bi izmislio
Miljenko i don Josip su nam prepričali zgodu kad je Miljenkov otac upoznao don Jozu. Nakon što mu je čuo prezime ispostavilo se da su ove dvije obitelji povezane znatno ranije nego su zahvaljujući don Josipu, Miljenko i njegova obitelj krenuli putem obraćenja. Nekoliko desetljeća ranije, u uredima ondašnjih jugoslavenskih tajnih službi odlučivalo se, hoće li se pristupiti pripremama za likvidaciju Ivana Mužića, diplomiranog pravnika i povjesničara koji zbog političkih progonstava nije imao prilike obraniti svoj napisani doktorat.
Ivan Mužić je bio proganjan kao hrvatski nacionalist. Komunističkim se vlastima nisu dopala područja njegova znanstvena interesa. Etnogeneza Hrvata, djelovanje masonerije u Hrvatskoj i k tome još i katolički aktivizam bile su teme koje su Ivana Mužića dovele u životno opasnu situaciju.
Tijelo službe koje je glasalo o Mužićevoj likvidaciji bilo je točno podijeljeno, pola ih je bilo spremno poštedjeti ga, a pola ubiti. Presudni glas koji je na koncu prelomio odluku i poštedio život Ivanu Mužiću bio je onaj Miljenkova oca. Život doista piše romane. Sin onoga kojega je svojom odlukom poštedio likvidacije, njegovom je sinu pokazao vrata života vječnoga.
Principi o kojima Katolici ne pregovaraju
Don Josip Mužić ukratko nam je opisao glavne motive svoje knjige „Beskompromisna politika Katolika” i upoznao nas s informacijom da je knjiga nastala iz revolta jer ispada da teolozi koji predstavljaju društveni nauk Crkve to čine na dosadan i nezanimljiv način koji ne može zainteresirati „obične ljude”.
Oni, jednostavno u njihovim interpretacijama Crkvenog nauka, ne pronalaze nikakve poveznice sa svojim životima i zbiljom u kojoj žive. Komunistički mentalitet i dalje je na snazi jer prevladava mišljenje da za Katolike nije predviđeni javni život nego se njihove aktivnosti i dalje moraju odvijati unutar sakristija, a vjera mora biti privatna stvar.
U takvom stanju don Josipu je dragocjeno učenje pape Benedikta koji je dao dijagnozu tog stanja i nazvao ga diktaturom relativizma. Radi se o gubljenju poimanja što je to dobro, a što zlo i stvaranju okružja u kojem se lako izgube duše.
Tri osnovna principa koje ja dao papa Benedikt, a po kojima možemo onda napraviti razgraničenje i u politici su pravo na život i njegova obrana od začeća do prirodne smrti, pravo obrane obitelji i pravo roditelja na odgoj svoje djece sukladno vlastitim uvjerenjima.
Don Josip je ukazao i na licemjerstvo političara na vlasti koji se deklarativno predstavljaju Katolicima, a zakoni koje donose potpuno su nespojivi s Katoličkom vjerom.
Na pitanje o glasovima iz Crkve koji relativiziraju moralni zakon pa čak i pobačaje don Josip odgovara da takvih osoba u Hrvatskoj i nema puno, ali da dobivaju veliki publicitet s ciljem da se stvaraju podjele. Don Jozo je podsjetio da je za vrijeme Jugoslavije bio i jedan biskup, onaj mariborski, Vekoslav Grmič koji je zastupao teologiju samoupravnog socijalizma. Svi mediji ondašnjeg režima redovito su ga prenosili, a totalitaristička vlast koristila za svoje ciljeve. Vatikan ga je kasnije ipak suspendirao.
Dotaknuli smo se i oporbenih konzervativnih političara koji nemaju hrabrosti javno deklarirati svoj stav o nužnosti zabrane pobačaja.
Don Josip upozorava da moramo moliti za hrabrost političara koji su sada na sceni kao i za hrabrost onih koji će tek doći da bi se pobačaj zakonski onemogućio i tako odbacio teret tog grijeha s leđa našeg naroda.
Iznio je i frapantan podatak da je sveukupni broj žrtava 1. i 2. Svjetskog rata identičan žrtvama koje se u svijetu na godišnjoj bazi usmrćuju pobačajem.
Podsjetio nas je i na biblijske primjere u kojima su oni narodi koji su žrtvovali djecu kasnije nestali s lica zemlje poput Kanaanaca. Ova je civilizacija dosegla onu razinu izopačenosti zbog koje je sasvim realno očekivati i Božju kaznu.
Tu razinu izopačenosti najbolje potvrđuju i podaci koji dolaze iz Epsteinovih dosjea koji pokazuju, da osim što je tu bila riječ o pedofiliji i ljudskom roblju, da su se djeca zlostavljala, spolno izrabljivala, ritualno žrtvovala i na kraju se njihovo meso i jelo.
Ovdje se radi o eliti koja upravlja ovim svijetom i zbog toga još uvijek nitko za te gnjusne zločine nije odgovarao. Količina zla i izopačenost koja još nije zabilježena u povijesti potvrđuju da je na djelu čisti sotonizam.
Medijska podvala Marijinim ratnicima
Miljenko nam je pojasnio da pokret molitve na trgovima sačinjava mnogo autonomnih zajednica te da su Marijini ratnici jedna od njih koja je izvorno nastala u Poljskoj, a na naše prostore je njegovim posredstvom najprije došla u Split pa u Mostar i nastavlja se širiti dalje. Marijini ratnici od samog početka mole po nakanama Gospe Fatimske, tako da oni ustvari nisu ni molili za nakane zbog kojih su feministički i ostali subverzivni krugovi u društvu, a manjim dijelom i u Crkvi, dizali histeriju…
Prokomentirali smo i naslovnicu 24 sata na kojoj je tendenciozno postavljen naslov, koji čitatelja dovodi u zabludu.
Iako naslov glasi ”Tko su Marijini ratnici? Popis mračnih tajni naših klečavaca i seks afera njihovog vođe” i daje naslutit da vođa naših klečavaca ima mračne tajne i seks afere, naslov se ne odnosi na hrvatske molitelje već govori o utemeljitelju pokreta u Poljskoj koji je prema Miljenkovim riječima oslobođen u civilnom postupku. Slično kao i druga dvojica istaknutih poljskih svećenika, nositelja pokreta duhovnog buđenja „Molitve za Poljsku” i on je bio osumnjičen, oblaćen od lijevoliberalnih medija da bi nakon provedenog postupka optužbe bile odbačene.
Ali, ako se radi o čitalačkoj publici koja gleda samo naslove onda je i tako potpuno je nebitno što naslov uopće ne odgovara sadržaju samog teksta.
Protivnici Katoličke Crkve i izvorna Kristova nauka drže da su nanijeli još malo štete svojim neprijateljima u Hrvatskoj, a vjernici da je ovo još jedno razotkrivanje bezočnih manipulatora i suradnika „oca laži”.
Kipovi svetog Mihaela po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
Pripovijedao nam je Miljenko i kako je tekla akcija postavljanja kipova svetog Mihaela arkanđela i upoznao nas s iskušenjima s kojima su se susretali.
Od planiranih dvjestotinjak tisuća eura prikupljanje sredstava je zapelo na 70 tisuća i u stresnoj situaciji stigla je financijska pomoć koju im je Gospodin udijelio preko Vladimira Grebenara i pratitelja njegova YouTube kanala Ora et labora. Kad su već počeli pomišljati da možda ipak neće uspjeti na vrijeme prikupiti sva potrebna sredstva, nakon Grebenarova poziva pratiteljima njegova kanala, skupilo se ne više za planiranih 11 kipova za 11 stoljeća već za 14 kipova u znak isto toliko stoljeća od kad su Hrvati došli na ove prostore i primili kršćanstvo. 14 je i broj postaja Križnog puta koji simbolički ukazuje na uskrsnuće, duhovno buđenje koje će se dogoditi u Hrvatskom narodu, a u kojeg sve više vjerujemo.
Gospina ukazanja u Hercegovini koja su bila priprema za Međugorska ukazanja
Josip Mužić upoznao nas je i sa saznanjima do kojih je došao radeći na svojoj novoj knjizi Vječna Hercegovina o kazanjima u Hercegovini.
Župa Kamena kod Mostara u kojoj od zadnjeg rata nema više Katolika, Roško Polje i Ćosanlije bili su poprišta Gospinih ukazanja 1946., a Široki Brijeg, godinu ranije, 1945.
Mučeništva tijekom osmanlijskog razdoblja kao i ona iz doba komunizma razlogom su zbog kojih je hrvatski narod primio milost tih Gospinih ukazanja koja su bila i priprema za Međugorska ukazanja koja danas imamo.
U Širokom brijegu se Gospa ukazala komunistima koji su došli s namjerom da sruše crkvu i oni su vidjeli Gospu s Djetetom Isusom u naručju što ih je nagnalo da odustanu od svog nauma.
U drugom slučaju, crkva je bila profanirana, pretvorena najprije u konjušnicu u kojoj su bili pronađeni i tragovi krvi da bi konačno bila uređena u plesnu dvoranu. Tijekom jedne plesne zabave, Gospa se ukazala, a svirka odmah prestala, a posjetioci se panično razbježali. Nekolicina od njih imala je trajne posljedice na psihičko zdravlje. Kratko nakon ovog događaja crkva se vratila svojoj prvoj namjeni i postala iznova mjesto Bogosluženja.
Gospa se ukazala i na mjestu pogibije ubijenih fratara u blizini crkve i tako potvrdila njihovo mučeništvo.
U selu Ćosanlije gdje se u više navrata dogodilo Gospino ukazanje, glavni progonitelj vidjelaca i istine o ukazanjima bio je Tomislav Đalto, voditelj posebnog odjela UDBA-e za likvidaciju onih koji se nisu predali komunističkim vlastima nego su se skrivali, a nazivali su se škripari ili jamari.
Proroštvo Therese Neumann i Hrvatska kao kralježnica Europe u vremenima nevolje
Don Josipa smo pitali i o znakovitom proroštvu koje je Therese Neumann imala za Hrvatsku, a dala ga je tridesetih godina prošlog stoljeća ocu Petru Perici, isusovcu, autoru pjesama „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata” i „Do nebesa nek se ori”.
Naime ova njemačka mističarka, za koju je ugledni kardinal Muller pokrenuo postupak beatifikacije, rekla je ocu Perici da će umrijeti mučeničkom smrću što se i dogodilo kad su ga partizani ubili na otoku Daksi kod Dubrovnika.
Osim ove osobne, dala mu je i dva proroštva za Hrvatsku. Prvo, da će Hrvatska biti samostalna država se ostvarilo devedesetih godina prošlog stoljeća i drugo da je Hrvatska određena da bude kralježnica Europe.
To znači da je Bog izabrao naš narod da u posrnulom zapadnom svijetu mi budemo znak Božje svemogućnosti preko kojeg će se Bog proslaviti. Bog nas izabire baš stoga što smo mali, naoko beznačajni, ali je ipak ostalo dovoljno vjernika preko kojih Bog može djelovati. Don Josip Mužić ističe kako se to proroštvo poklapa s objavama koje je dobio don Stefano Gobbi i objavio ih u Plavoj knjizi, va u jednoj od njih se navodi da smo pozvani da budemo znak i da je naše poslanje da budemo svjedoci pobjede Bezgrješna Srca Marijina.
Miljenko Jurić je završio sugestivnom porukom da nam je Gospodin dao da budemo kičma Europe i da se svatko od nas mora zapitati gdje je u toj priči. Svi imamo mogućnost dati svoj doprinos pobjedi Bezgrješna Srca Marijina!
A, don Josip Mužić je podsjetio na Kristove riječi da ćemo biti stado malo i da smo pozvani biti kvasac i sol te da u Hrvatskoj doista imamo jedan stvarni kvasac koji se pokazuje u cjelodnevnim klanjanjima, u molitvama pred bolnicama i Hodu za život kao i u postupnom rastu molitve na trgovima i drugim inicijativama. Skrenuo je pozornost da se u Europi nigdje ne događaju koncerti poput onog na Hipodromu ili koncerti duhovne glazbe koji su kod nas izrazito posjećeni.
I za kraj mi bismo dodali da nas ove ohrabrujuće poruke don Josipa Mužića i Miljenka Jurića upućuju da imamo razloga za optimizam i nadu „…da prokušanost naše vjere — dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša — urodi hvalom, slavom i časti u času objavljenja Isusa Krista.“ (1 Pt 1, 7)
Sve ove nabrojane, ali i druge teme koje nisu stale u ovaj sažetak možete pogledati u videu ispod.
