Do NATO summita u Ankari (ako bude tamo) ostala su tri tjedna. Nervoza, a slobodno možemo reći i strah, sve su vidljiviji među europskim vlastodršcima. Nitko nije posve siguran što će sve američki predsjednik Donald Trump tražiti od europskih saveznika. Ili neće tražiti ništa?
G7 u sjeni raskola u NATO – u
Prva prava prilika da dio europskih vlastodržaca „opipa puls” američkog predsjednika doći će na skorom sastanku skupine G7. Tu skupinu čini sedam najbogatijih država Zapada – Sjedinjene Američke Države, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njemačka, Italija i Japan. Nekad je njezin sastavni dio bila i Rusija. Kina nije nikada, iako je druga najjača ekonomija svijeta.
Sastanak će se održati od 15. do 17. lipnja u mondenom odmaralištu Évian-les-Bains na francuskoj strani Ženevskog jezera. Iako su planirana tri dana, neće biti nikakvo iznenađenje ako predsjednik Trump dođe, izgovori što namjerava i ode. Kao što je napravio na prošlom sastanku skupine G7 u Kanadi.
Uostalom, društvo će mu činiti sve same „izdajice” na koje je predsjednik Trump posebno kivan. Predsjednik Trump i njegov francuski kolega Emmanuel Macron više se niti ne trude skrivati međusobnu odbojnost.
Za britanskog premijera Keira Starmera Trump nema lijepih riječi. Jedino što Trump još uvijek nije otvoreno pozvao na pobunu protiv Starmera i laburista, kao što je to učinio Elon Musk na X-u.
Njemački kancelar Friedrich Merz posebno se potrudio uništiti i ono malo dobrih odnosa s Trumpom otkad je započeo rat u Perzijskom zaljevu.
Dvije premijerke, japanska Sanae Takaichi i talijanska Giorgia Meloni, gradile su odnose s Trumpom ponajviše na šarmiranju i udvaranju. To se u međuvremenu „istopilo” pa su se odnosi s Japanom, a posebice s Italijom, pogoršali. Sve u svemu, predsjednika Trumpa u Évianu neće dočekati posebno razdragane kolege.
Među pet najavljenih gostiju (premijer Indije te predsjednici Brazila, Kenije, Južne Koreje i možda Sirije) Trump će se sastati s Narendrom Modijem i s Lee Jae Myungom. A najvjerojatnije i s Ahmedom al-Sharaom, ako dođe. Očekuje se da će se predsjednik Trump, nakon što obavi te razgovore, uputiti put Washingtona.
UFC u dvorištu Bijele kuće
Iako se sve to može sabiti u jedan dan, ipak je vjerojatnije da će predsjednik Trump u Évian doći u ponedjeljak, a otići u utorak. Premda se s predsjednikom Trumpom nikad ne zna. Ono što je sigurno jest da će na sastanak zakasniti.
Naime, u nedjelju navečer 14. lipnja, na njegov 80. rođendan, u dvorištu Bijele kuće održat će se UFC Freedom 250 (poznat i kao UFC White House te kao UFC at the White House). Očekuje se da će se taj turnir, s popratnim događanjima i proslavama, otegnuti do kasno u noć. Ili, bolje rečeno, do rano ujutro u ponedjeljak. Stoga će predsjednički avion krenuti put Francuske tek u ranim jutarnjim satima.
Izvorno je sastanak skupine G7 bio planiran od 14. do 16. lipnja, no ti su se planovi zbog Trumpa morali pomaknuti.
Macronov dnevni red i sjena Hormuza
Predsjednik Macron je za ovogodišnji sastanak skupine G7 predložio širok raspon tema – počevši od nastavka pomoći Ukrajini pa sve do nadzora nad umjetnom inteligencijom.
Udarna tema rasprave bit će kriza u Perzijskom zaljevu. Zatvoreni Hormuz „pumpa” cijenu nafte i plina, koja pak potiče inflaciju i smanjuje stope rasta. Otegne li se ovakvo stanje sve do kraja jeseni, Njemačka će otići u recesiju. Inače bi rast, bez energetske krize, bio minimalan – tek 0,5 %.
Uz Perzijski zaljev, najvažnija će tema biti namjere predsjednika Trumpa prema NATO savezu. No tu temu Macron nije mogao službeno staviti na dnevni red jer ovo je ipak sastanak skupine G7, a ne NATO summit. S tek tri tjedna do NATO summita u Ankari europski bi vlastodršci htjeli znati na čemu su.
Doslovno svaki mjesec iz Pentagona stignu nove najave povlačenja američkih snaga iz Europe. Tako je 22. svibnja u sjedištu NATO-a u Bruxellesu održan sastanak na kojem je niže rangirani dužnosnik Pentagona Alexander Velez-Green obavijestio europske kolege da Sjedinjene Američke Države iz snaga NATO-a povlače sve podmornice, strateške bombardere i trećinu borbenih aviona. Najavio je i povlačenje još uvijek nedefiniranog broja razarača.
Iako to još uvijek nije službeno potvrđeno, povlačenje će ponajviše biti iz Italije, iz tamošnjih triju baza – zrakoplovne baze Aviano, baze NAS Sigonella na Siciliji i baze NSA Naples pokraj Napulja. S obzirom na to da Sredozemljem dominiraju velike i bogate države NATO-a, odluka je vrlo jasna. Time poruka Washingtona postaje nedvosmislena: obrana europskoga juga sve se više prepušta samim Europljanima.
Povlačenje s Mediterana i prijepor oko Kalinjingrada
Umjesto dosadašnjih dviju udarnih skupina nosača zrakoplova, sada će za obranu ostati samo jedna. A i ta će djelovati isključivo u sjevernom Atlantiku, odakle će više štititi Sjedinjene Američke Države nego Europu.
Povrh toga, idealno je pozicionirana da se odjednom pojavi ispred, recimo, Grenlanda. Istovremeno će Pentagon smanjiti broj borbenih aviona – F-15 s 54 na 36, a F-16 s 99 na 63. Opcija da se u snage NATO-a rasporede F-35 očigledno ne postoji. Tome treba pridodati i ranije donesenu odluku da će se iz Europe povući američka bojna s krstarećim projektilima Tomahawk.
Istovremeno u Washingtonu ne jenjava bijes prema litavskom ministru vanjskih poslova Kęstutisu Budrysu, koji je 18. svibnja, u intervjuu danom švicarskim novinama Neue Zürcher Zeitung, izjavio: „Moramo Rusima pokazati da smo sposobni probiti njihovu malu tvrđavu koju su izgradili u Kalinjingradu. Ako bude potrebno, NATO ima sredstva da sa zemljom sravni ruske baze protuzračne obrane i raketne baze koje se ondje nalaze.”
Iz Washingtona pitaju gospodina Budrysa na koje to snage misli. Na litavske? Europske? Ili očekuje da američke snage unište Kalinjingrad – i tako budu uvučene u još jedan europski rat? Upravo takve izjave u Bijeloj kući doživljavaju kao dokaz da Europa rado računa na američku vojnu kičmu, ali izbjegava preuzeti odgovornost za posljedice.
Tko (ne) plaća 2 % BDP-a
I da ne zaboravimo, sve više europskih članica NATO-a neće ove godine zadovoljiti ni minimalna 2 % BDP-a izdvojena za obranu. Španjolska nije ni prihvatila povećanje na 3,5 %. A sad je i Češka objavila da ove godine neće uspjeti izdvojiti ni 2 %.
Andrej Babiš barem je bio pošten i to priznao. Jako puno europskih premijera to neće priznati – počevši od talijanske premijerke Giorgie Meloni, koja je donedavno održavala srdačne odnose s predsjednikom Trumpom. Kako Meloničin šarm više ne prolazi, „ljubav” Rima i Washingtona znatno je splasnula.
Cilj od 2 % neće doseći ni Slovenija. Međutim, Janez Janša je (ponovno) postao premijer prije koji tjedan i ne može ništa promijeniti. Veće su promjene moguće tek u novom proračunu za 2027. godinu. Hrvatska je prošle godine navodno potrošila 2,1 % BDP-a na obranu. Taman koliko treba.
Više od istog autora:
Vojna analiza: Europski odgovor na ruski napad na baltičke zemlje
Kraj za NATO kakav je nekad bio
Europa u sjeni novog rata, čime se naoružati?
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini, klikni na poveznicu u nastavku, informiraj se o planovima našeg portala i doprinesi i ti našem djelovanju;
