HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA – GOSPODINA I GOSPODARA SVEGA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, svježe, ugodno, a dani su vrući, što i odgovara godišnjem dobu. Svejedno, ovdje ne prestaju dolaziti hodočasnici sa svih strana. Kad sam se sinoć vozio prema crkvi i ispovjedaonici, kolona hodočasnika uz cestu bila je duga oko kilometar.
Neprekinuta. Onako, uz nogostup. Ali svejedno, i to je predivno na temperaturi većoj od trideset stupnjeva. Vjernike nešto vuče prema Gospodinu i crkvi, Marija je onaj nevidljivi magnet koji sve privlači svome Sinu.
Izmolimo svoje uobičajene molitve. Ako ste molili sinoć Povečerje, imali ste mogućnost moliti divan psalam u kome se nalazi ova molitva: Uči me, Gospodine, svojemu putu da hodim u istini tvojoj, * usmjeri srce moje da se boji imena tvojega! Hvalit ću te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, * slavit ću ime tvoje dovijeka, jer tvoje ljubavi prema meni ima izobilja.

Foto: Wikimedia commons
Ima li ljepše želje i molitve? Uči me, Gospodine, svojemu putu! Da hodim u istini tvojoj! Da hodimo s Gospodinom i pred Gospodinom. Nisam u mogućnosti uvijek uvečer slati Povečerje jer je ovdje pomaknuta satnica pa dolazim u sobu redovito nakon devet sati, a to je već kasno – jer imam i drugih obveza.
Ali imate na WhatsApp-Statusu Povečerje pa otvorite i molite. Divni su to molitveni obrasci. Pozvani smo na svetost. Svetost nije rezervirana za one zatvorene iza samostanskih zidina; ona se očituje i u običnim trenutcima svakog dana, posebno kroz rad naših ruku i srca.
Nije rad samo dužnost ili sredstvo za postizanje cilja, nego put kojim susrećemo Krista i otkrivamo ga svijetu. Posvetite svoj rad, posvetite sebe u svom radu i posvetite druge svojim radom. Tim trostrukim pozivom trebamo biti sol i svjetlo svijeta.
Posveti svagdani rad molitvom
Kako to zapravo činimo? Počinje malom molitvom koja može sve preobraziti: „Prinosim sve za tebe, Gospodine.” Rano buđenje radi brige o djetetu, odlazak na zahtjevan posao, kuhanje za obitelj ili rješavanje običnih zadataka – sve postaje živa molitva kada se preda Bogu s ljubavlju i čistom nakanom. Prosječnost nema mjesta u kršćanskom radnom životu.
Ako nas Isus poziva da ga slijedimo u svemu, onda izvrsnost i marljivost nisu samo dobre navike već čini štovanja. Ovdje nije riječ o perfekcionizmu ili ponosu, nego o vjernosti – poniznoj, iskrenoj težnji da dobro koristimo svoje darove. Marljivošću surađujemo s Božjim stvaralačkim djelom odražavajući božansku sliku u nama.
Izvrsnošću naši svakodnevni napori – bez obzira koliko mali bili – postaju prigode milosti. Kada se pojavi obeshrabrenje ili se trud čini besmislenim, primjeri svetaca potiču nas da uzdignemo pogled prema Kristu, koji je i sam proveo godine za stolarskim stolom. Naš znoj i neuspjesi prineseni s vjerom poprimaju vječnu vrijednost.

Svaka tablica u računalu, svaka planirana lekcija, svaka popravljena stvar u kući može odjekivati Božjom prisutnošću ako joj pristupimo s duhom ljubavi, radosti i sebedarja. Kada to učinimo, naša radna mjesta i domovi počinju zračiti nadom, usmjeravajući druge – tiho, snažno – prema Isusovoj preobrazbenoj ljubavi.
Živimo u svijetu koji veliča i slavi užurbanost – prepune poštanske sandučiće, sastanke jedan za drugim, beskrajne obveze. Sve nas to podsjeća da svetost nije ograničena na crkvene zidove ili tiha povlačenja; ona se može stvoriti u svakodnevnoj žurbi. Ostati blizu Kristu usred užurbane rutine ne zahtijeva dodavanje tereta našem danu, već obnovljene perspektive. Radi se o tome da uključimo Boga u ono što već radimo.
Započnite s jutarnjom molitvom: Prije nego što provjerite vijesti ili se bacite na posao, počnite s jednostavnom molitvom: „Gospodine, dajem ti ovaj dan.” Zamolite Isusa da vas prati kroz svaki sastanak, svaki izazov, svaki razgovor.
Svetci koji nisu bili izvanredni – primjer svetog Kamila de Lellis
Vrijedi osvrnuti se na neke svetce u ovome kalendarskom tjednu koji nisu bili ni po čemu čuveni ni izvanredni. Prva uobičajena pogrješka glede svetaca je pretpostavka da su kanonizirani svetci jednostavno sretni ljudi koji su se slučajno rodili s nadmoćnim duhovnim darovima.
Prema ovom načinu razmišljanja, jedini ljudi koji postaju svetci su oni koji su ljubili Boga i molitvu gotovo od rođenja, rođeni su u pobožnim domovima i primili prirodne darove koji su im olakšali da postanu sveti. Ali to je pogrešno. Bilo je mnogo svetaca koji su bili javni grješnici. Sveti Kamilo de Lellis, današnji svetac (1550.-1614.), bio je Talijan visok 190 cm koji je postao vojnik kada je imao samo sedamnaest godina.

Godinama se prepuštao svim najgorim ovisnostima povezanim s vojničkom profesijom: kockanju, piću i tučnjavi. Tek kada je teško ozlijeđen u bitci i kada je doslovno prokockao i vlastitu košulju, njegov je život dotaknuo dno. Ali Božjom milošću, siromaštvo ga je dovelo licem u lice s Bogom i on se pokajao. Susreo se u Rimu sa svetim Filipom Nerijem te je postao svećenik.
Kamilo je ostatak života proveo brinući se za bolesne, a on i njegovi sljedbenici na kraju su postali redovnici – kamilijanci, koji se brinu o bolesnicima. Ali nitko, a posebno sam mladi Kamilo, nije mislio da će završiti kao svetac Katoličke Crkve.
Iako je tijekom stoljeća bilo mnogo svetih muškaraca i žena koji su stekli ugled iscjelitelja, proroka, stigmatičara i mistika, ne bismo trebali dopustiti da nas ti znakovi i čuda toliko fasciniraju da se ponašamo kao da su čudesa dokaz svetosti. Bilo je mnogo svetaca koji nikada nisu učinili javno čudo tijekom svog života.
Sveti Louisa i Zélie Martin te sveti Franjo Solanski
Na primjer, sveti Louisa i Zélie Martin, francuski bračni par iz devetnaestog stoljeća koje zajedno slavimo 12. srpnja. Što su učinili da ih je učinilo dostojnima štovanja od strane sveopće Crkve? Prakticirali su svoju vjeru. Učili su svoju djecu da čine isto.
Okrenuli su se Bogu, a ne od Njega, kad bi bolest i smrt pogodile njihovu obitelj. Kako neupadljivo – ali i izvanredno! Čak ni njihova kći, poznata crkvena naučiteljica, sveta Terezija iz Lisieuxa, nije se smatrala čudotvorkom u vrijeme svoje smrti. Mnogo im je djece preminulo u ranoj dobi, ali su ostali vjerni Gospodinu.
Sveti Franjo Solanski (1549.-1610., blagdan 14. srpnja) rođen je u Španjolskoj i postao franjevac. Bio je duhovni savjetnik svete Tereze Avilske i bio je poznat kao izvrstan propovjednik prije nego što je poslan u Limu u Peruu kao misionar.

Franjo je naporno radio kako bi naučio jezike domorodaca. Bio je toliko darovit u propovijedanju različitim plemenima da je to zapanjilo i Španjolce i Peruance. Svjedoci su također bili zapanjeni njegovim (točnim) predviđanjima budućih događaja.
Franjini darovi jezika i proricanja, u kombinaciji s njegovom kristolikom ljubavlju prema peruanskom narodu, pomogli su mu da mnoge ljude dovede vjeri. Govorili smo ovih dana o svetom Juníperu Serri koji je osnivao u Kaliforniji misijske postaje – posljednja, 21., posvećena je upravo sv. Franji Solanskom.
Pad Bastilje i karmelićanke mučenice
Danas je u Parizu veliki vojni mimohod u povodu dana Pada Bastilje. Nemamo što slaviti jer je toga dana počela krvava Francuska revolucija, majka svih europskih i svjetskih revolucija koje su odnijele do 200 milijuna žrtava.
Neće se promijeniti svijet revolucijama ni prolijevanjem krvi, nego obraćenjem srca i svetošću života. O tome smo pisali kad smo govorili o svetom Benediktu, svetom Franji. Pad Bastilje bijaše uvertira u bezboštvo u Francuskoj, u prvi genocid u pokrajini Vendée gdje su revolucionari pobili oko 300 tisuća kršćana koji su se podigli protiv revolucije.
Vladavina terora i ubijanja – kad je revolucija gutala svoju djecu (Saint Just, Marat, Danton, Robespierre) – okončana je smrću Robespierra, ali nakon što je 17 karmelićanki giljotinirano. Imate dolje moj članak od prije dvije godine – o smrti tih svetih karmelićanki. Njihova mučenička smrt bijaše ujedno i okončanje vladavine terora u toj revoluciji. Pa ako imate vremena, pročitajte.
Od Sare do Ultre: dvije slike praznine koje Sveto pismo i danas objašnjava
Papa Benedikt predvidio je propast Europe prije nego što je uopće postao papa
Razočaran gradskim životom, povukao se u špilju – i promijenio Europu











