HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA ISUSA KRISTA POBJEDNIKA NAD SILAMA ZLA, GRIJEHA, SMRTI! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Srijeda je, dan posvećen svetomu Josipu, zaštitniku Svete obitelji, zaštitniku Crkve, hrvatskoga naroda, ove biskupije te naših obitelji. Zaštitniku i sretne smrti.
Mnogi mu se utječu u nevoljama na koje nailaze u svojim obiteljima, mnogi zbog neplodnosti u braku. Pa neka im Josip bude sigurna pomoć i zagovornik u nevoljama.
Zahvalimo za ovo jutro, vedro. Zahvalimo za sve mlade koji su ovde ovih dana iz cijeloga svijeta, koji su pozorni i slušaju, pjevaju, raduju se, klanjaju pred Presvetim. Koji se ispovijedaju. Kakvi divni prizori. Svuda oko crkve, na malim zidovima, parapetima, po dvorištu – svećenici su spremni i slušaju pokornike, makar je naokolo i promet, gužva, krunica se moli itd.
K tomu je i veoma vruće, pa i popodne, temperature su redovito iznad trideset stupnjeva sve dok sunce ne zađe. Dobro je kupati se i u vlastitom znoju, ali i u Gospodinovim kupkama – ispovjedaonici.
Dan domovinske zahvalnosti i pobjede
Danas Domovina slavi Dan domovinske zahvalnosti, Dan pobjede te Dan hrvatskih branitelja i osloboditelja. Sjećamo se onoga petoga kolovoza 1995. Bili smo na Blidinju, bio je blagoslov male crkve – kao biserne školjke – Gospe Snježne – koja stoji ondje upravo kao znamen na taj velebni nadnevak iz hrvatske povijesti kad je oko podne došla vijest da su Hrvati ušli u Knin, stari kraljevski grad.
Tko može opisati radost i sreću onih koji su oslobađali zemlju od barbara, zemlju koju nisu voljeli, koji su je napustili? I koji su je razarali godinama. Zar se može i smije razarati ono što se voli, što se ljubi?
Država i Domovina
Dani su to kad smo stvarali Državu. Domovina je jedno, država je drugo. Ona je onaj pravni ustroj, poredak, ono što vrijedi pred svijetom i kakvim te svijet priznaje. A Domovina je uvijek u srcu, nosimo je sa sobom, bili ovdje ili u Australiji ili pak u dalekim prostranstvima Kanade ili Argentine.
Ja Domovinu imam – te u srcu je nosim! – Pa kad čovjek gleda one slavodobitne slike pobjedničke vojske, srce mu raste. A ujedno se divimo tim mladim ljudima koji su pošli goloruki u rat. Samo s KRUNICOM OKO VRATA kao ono David s praćkom i nekoliko oblutaka u ruci.
Nema tu vojne opreme kakvu vidimo u američkoj ili izraelskoj vojsci, nema tu pancirki ni zaštitnih kaciga. Tako se ne ide u rat, ali su naši upravo tako pošli oslobađati zemlju od barbara koji su je četiri godine razarali, tolike ubili, rastjerali, tolike crkve i bolnice srušili, Vukovar i druga mjesta razorili.
Da, nebo daje i Nebo je dalo pobjedu tomu narodu koji je osam stoljeća čeznuo za slobodom i državom. – A i Međugorje je tomu znamen, pa možda i odgovor Neba na potrebe i vapaje tolikih ucviljenih nakon onoga rata koji su ostali bez svojih najmilijih na Križnim putevima. – Imamo razloga biti Nebu zahvalni, Mariju štovati kao Majku – Majku i Mariju Veliku!
Gospa Snježna: Bazilika Marije Velike
Danas je spomen posvete Crkve Marije Velike – Maria Maggiore – ili Gospe Snježne, jedne od četiri najslavnijih rimskih crkava. Svaka biskupija i župa obilježava svoju obljetnicu posvete, univerzalna Crkva obilježava četiri velike rimske bazilike, možemo ih nazvati, Crkve-Majke, kršćanstva: Sv. Ivana Lateranskog, Sv. Petra, Sv. Pavla izvan Zidina i Svete Marije Velike.
Ovim blagdanima Crkva nastoji povezati sve kršćane sa Svetom Stolicom. Ovaj blagdan obilježava čudo sa snijegom koje se dogodilo u noći s 4. na 5. kolovoza 358. godine na mjestu gdje se sada nalazi bazilika. Prema predaji, Djevica Marija ukazala se u snu dvama vjernim rimskim kršćanima, patriciju Ivanu i njegovoj ženi, kao i papi Liberiju (352.-366.), tražeći da se na mjestu gdje bude u noći s 4. na 5. kolovoza pao snijeg, sagradi crkva u njezinu čast.
Papa Liberije je u snijegu ocrtao obrise crkve i na tom je mjestu sagrađena prva bazilika. Dovršio ju je otprilike stoljeće kasnije papa Siksto III. (432.-440.), nakon Efeškog sabora 431. godine tijekom kojeg je Marija proglašena Majkom Božjom.
U Rimu, bazilika svete Marije Velike održava svoje tradicionalno trodnevlje od 1. do 3. kolovoza i dva dana slavlja 4. i 5. kolovoza. Tijekom pontifikalne mise i druge večernje, tradicionalna kiša cvjetnih latica spušta se sa stropa bazilike u spomen na snježne padaline u kolovozu 358. godine.
Značaj Svete Marije Velike za kršćanski svijet
Sveta Marija Velika važna je za kršćanski svijet iz tri razloga: (a) Stoji kao časni spomenik Efeškom saboru (431.), na kojem je svečano definirana dogma o Marijinu bogomajčinstvu; definicija Sabora izazvala je vrlo značajan porast štovanja Marije. Marija je Bogorodica! (b) Bazilika je rimska “Crkva jaslica”, svojevrsni Betlehem unutar Vječnog grada; također je postaja koja služi kao središte rimske liturgije za prvu misu na Božić. U određenoj mjeri svaka slika Marije s božanskim Djetetom može se pratiti do ove crkve. (c) Sv. Marija Velika je prvo marijansko svetište za hodočasnike u kršćanskom svijetu.
Postavila je presedan za bezbrojna svetišta gdje se hodočasnici okupljaju kako bi počastili našu Blaženu Majku diljem svijeta. Ovdje je uveden autentičan izraz pučke pobožnosti koji je bio izvor nebrojenih blagoslova i milosti za kršćanstvo u prošlosti kao i u sadašnjosti. Vidimo to ovih dana i u Međugorju.
Povijest i čudo izgradnje bazilike
Početci crkve Svete Marije Velike datiraju iz razdoblja cara Konstantina. Izvorno se zvala bazilika Sicinini; bila je palača patricijske obitelji istog imena prije nego što ju je papa Liberije pretvorio u crkvu.
Liberije je bio na Petrovoj stolici (352.-366.) kada su se rimski patricij Ivan i njegova supruga zavjetovali da će ostaviti svoju imovinu presvetoj Djevici i Majci Božjoj, jer nisu imali djece kojoj bi njihova imovina mogla pripasti.
Par se posvetio marljivoj molitvi, moleći Mariju da im na neki način da do znanja koja pobožna djela trebaju darovati u njezinu čast. Marija je odgovorila na njihovu molbu i potvrdila svoj odgovor čudom: Petog kolovoza – vrijeme kada je u gradu Rimu nepodnošljivo vruće – dio Eskvilske doline bio je tijekom noći prekriven snijegom.
Iste noći Majka Božja uputila je Ivana i njegovu ženu u snovima da sagrade crkvu posvećenu Djevici Mariji na mjestu gdje budu vidjeli snijeg jer je na taj način htjela da se iskoristi njihov zavjet. Ivan je odmah o cijeloj stvari izvijestio papu Liberija, a on je izjavio da je i on imao sličan san. U pratnji svećenstva i naroda papa Liberije je sljedećeg jutra u svečanoj procesiji krenuo do snijegom prekrivena brda i tamo označio prostor na kojem će se sagraditi crkvu u Marijinu čast.
Obnova bazilike u 5. st.
Za vrijeme pape Siksto III. (432.-440.) bazilika je obnovljena i, povodom definicije Marijinog božanskog majčinstva od strane Efeškog sabora, posvećena je u njezinu čast (432.). Ukrasio je apsidu i zidove mozaicima iz života Krista i Njegove Blažene Majke, koji i danas krase crkvu i spadaju među najstarije koje posjedujemo.
Već krajem četvrtog stoljeća dodana je replika betlehemske špilje Isusova rođenja. Zbog toga je građevina postala poznata kao “Sveta Marija Velika”. Kršćani u Rimu ovu crkvu zovu Betlehem. Drugi nazivi za baziliku su: Liberijska bazilika, jer datira iz vremena pape Liberija; Sveta Marija Velika (najveća crkva u čast Marije u Rimu); Gospa od Snijega, zbog čuda koje je bilo povodom njezinoj izgradnji.
Marija kao Kristonositeljica
Mogli bismo istaknuti kako božanski misterij bogomajčinstva dominira cijelom marijanskom liturgijom; jer je u bogoslužju Crkve nauk o Bogorodici zadržao mariologiju kristocentričnom. Pobožnost prema našoj Blaženoj Majci u liturgiji uvijek je ostala usmjerena na Krista.
U liturgiji je Marijino bogomajčinstvo oduvijek bilo most od Marije do Isusa. Svugdje Krist zauzima središnje mjesto, a Marija je Kristonositeljica.
I danas. – Zahvalimo Mariji za svekoliku pomoć našemu narodu, i budimo zahvalni za ovaj dan – pobjede, hrvatskih branitelja. I neka nas prati blagoslov i zaštita Djevice Marije!
Više od istog autora:
Poziv na svetost: Lekcije iz života svetog Ivana Marije Vianneya
Međugorje – Duhovni epicentar svijeta
Porcijunkula i papina poruka i desetine tisuća mladih u Međugorju
