Velikoj Gospi posvećeno je deset katedrala u Hrvatskoj: u Dubrovniku, Krku, Osoru, Poreču, Puli, Rabu, Senju, Splitu, Varaždinu i Zagrebu, pa je Uznesenje Blažene Djevice Marije najčešći naslovnik hrvatskih katedrala.
U stolnoj crkvi Gospe Velike u Dubrovniku vjernička pobožnost časti lik Gospe od Porata, okovan srebrom i zlatom, koji se na Veliku Gospu nosi u procesiji u gradsku luku.
Lik Gospe od Porata u Dubrovniku se časti od godine 1157., kada su sliku u Dubrovnik donijeli pomorci koje je Gospa neozlijeđene izbavila iz oluje na povratku s otoka Krete. U Dubrovniku je slika bila najprije smještena u crkvi Sv. Marije od Kaštela. Potom je godine 1260. bila prenesena u prvostolnu crkvu Sv. Marije Velike. U potresu 1667. ta je katedrala srušena, ali je sveta slika očuvana neoštećena te je prenesena u crkvu sv. Vlaha. No, ona je izgorjela godine 24. svibnja 1706. U tom požaru izgorjela je i slika Gospe od Porata.
Senat Dubrovačke Republike već je sljedeće jutro naložio da se iz crkve sv. Marije od Sigurate (Sigurnosti) uzme Gospina slika koja će zamijeniti dotadašnju sliku Gospe od Porata. Srebrno-zlatni okvir ostao je istih dimenzija: visok 107, a širok 80 cm.
Na srebrnom reljefu Gospa u stojećem stavu drži stilizirani globus (kuglu zemaljsku), a na lijevoj Sina, koji svoju desnu ruku polaže na globus.
Isti je prizor oslikan i na drvu, ali je tamo namjesto globusa – plod šipka (Punica granatum). Šipak je kršćanski simbol uskrsnuća (po asocijaciji s kćeri usjeva Prozerpinom /Perzefonom/ koja se svakoga proljeća vraća da obnovi zemlju). Množina sjemena u njegovoj tvrdoj kori učinila ga je i simbolom jedinstva u mnoštvu pod vlašću Crkve kao i znamenom čistoće.
Zamjenska slika Gospe od Porata od godine 1706. do danas djelo je dubrovačke slikarske škole iz XV. stoljeća, visoka je dva dubrovačka lakta (102,5 cm), a široka jedan lakat (512 mm).
Slika Gospe od Porata predmet je intenzivnoga čašćenja vjernika, kako muškaraca-pomoraca koji su Gospi zahvaljivali za čuda i milosti primljene na svjetskim morima, tako i žena koje su pred tom slikom izmolile ustrajnost u krjepostima, ozdravljenja i očuvanje braka, osobito u razdobljima odvojena života od muža. O vjerničkoj zahvalnosti zorno svjedoče mnoge zavjetne pločice i osobni nakit koji su pobožne gospođe i gospari poklonili Gospi.
Procesija sa slikom Gospe od Porata, nakon razdoblja zabrane u doba komunizma, održava se od 1991. svake godine na Veliku Gospu navečer. Ostale procesije po staroj dubrovačkoj gradskoj jezgri su na svetkovinu sv. Vlaha 3. veljače, na Veliki petak i Tijelovo. Postoje i manji ophodi na Cvjetnicu, Sv. Antuna i Ruku sv. Vlaha.
Procesija na Veliku Gospu nakon večernje Mise ide s trga pred dubrovačkom katedralom Placom ispred Kneževa dvora, Gradske vijećnice, Luže, ispod Zvonika, ulicom Svetoga Dominika u gradsku luku gdje su se moli za pomorce, ribare, brodove i brodice te se kroz Vrata od Peskarije vraća na ishodišni Trg Marina Držića. U ophodu sudjeluju biskup, svećenici, ministranti, redovnice, Bratstvo Presvetoga Sakramenta, pjevački zbor i vjerni puk.
