EWTN News donio je pojašnjenje videa koji je ubrzo nakon što je bio objavljen postao viralan. Snimka iz župe u Minnesoti u nekoliko je dana obišla svijet. Sam svećenik rekao je da se prema crkvenim mjerilima ne radi o euharistijskom čudu, a događaj nas ipak potiče da se zapitamo vjerujemo li doista ono što ispovijedamo.
Ima nešto razoružavajuće u prizoru odraslog čovjeka koji plače pred oltarom. Pred kamerom se odvija prizor duboke potresenosti. Glas mu zastaje, riječi zapinju, a ruke kao da gube snagu. Upravo je takav trenutak snimila župna kamera u crkvi sv. Gabrijela Arkanđela u Hopkinsu, u američkoj saveznoj državi Minnesoti, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, 14. rujna.
Svećenik Brent Bowman izgovarao je riječi posvete nad vinom. Zastao je, a zatim nastavio kroz plač. Prema opisu događaja, plakao je gotovo cijelu minutu, s mukom podigao kalež i potom klečao u suzama. Snimka je nastala zato što župa svakodnevne mise redovito prenosi na YouTubeu. U nekoliko dana proširila se društvenim mrežama, uz pitanje koje se ponavljalo u tisućama komentara: što je taj čovjek vidio?
Što se zapravo dogodilo
Odgovor je stigao brzo i zaslužio je pozornost zbog svoje iskrenosti. Bowman je preko svoje nadbiskupije poručio da se događaj ne može opisati kao euharistijsko čudo u smislu u kojem Crkva upotrebljava taj pojam. Vino je zadržalo svoj izgled i okus. Svećenik je iskustvo opisao kao „privatno duhovno iskustvo”.
Prema njegovu svjedočanstvu, tijekom izgovaranja riječi posvete zadobio je duboko unutarnje razumijevanje snage tih riječi i stvarnosti njihova učinka. To ga je toliko potreslo da je jedva govorio. Govorio je o „težini Božje moći” koja se spušta na oltar i o težini Kristove prisutnosti u kaležu koji je držao u rukama.
Kalež mu se učinio preteškim. Ruke su mu bile kao prikovane, a podizanje mu je neko vrijeme bilo gotovo nemoguće. U tom je iskustvu, kako vjeruje, primio milost da dublje razumije koliko je krvi Krist prolio za težinu naših grijeha.
Dodao je i ono najvažnije, što pokazuje zrelost njegova duhovnog rasuđivanja. Takva su iskustva potpuno nezasluženi darovi i znak Božje ljubavi prema svim ljudima. Ona čovjeku ne daju razlog za osobno uzdizanje niti potvrđuju nečiju svetost.
Kako se ispravlja pogreška
Vrijedi zabilježiti i događaje koji su pratili objavu snimke. Prve objave na društvenim mrežama tvrdile su da je svećenik vidio kako se posvećeno vino pred njegovim očima pretvara u krv. Katolički autor Patrick O’Hearn podijelio je snimku na Instagramu, a nakon razgovora s ljudima iz župe objavio je ispravak i ispričao se zbog naslova koji je govorio o „mogućem euharistijskom čudu”.
U vremenu kada se pobožnost lako pretvara u senzaciju, takav je postupak dragocjena lekcija. Vjera svoju snagu prima od istine. Najveću joj štetu nanosimo kada je pokušavamo braniti tvrdnjama koje nemaju uporište.
„Čudo je na svakoj misi”
Župnik Paul Haverstock govorio je o cijelom događaju u homiliji 15. rujna, nakon razgovora sa svojim subratom. Objasnio je da se radilo o posebnoj milosti koju je Bog odlučio udijeliti ocu Brentu, a koju je svećenik tijekom slavlja mise podijelio sa svima okupljenima.
Zatim je izrekao rečenicu koja sažima bit cijele priče: čudo se događa na svakoj misi, svaki put kada Isus postaje prisutan i kada njegova žrtva postaje prisutna.
Crkva nas uči da se na oltaru svakoga dana događa nešto neizmjerno. To se događa u svakoj kapeli, pred nekolicinom umornih ljudi u klupama, jednako kao i pred velikim mnoštvom vjernika. Kruh i vino zadržavaju svoj izgled i kemijski sastav, dok se njihovom biti događa promjena. Po posvećenju postaju Tijelo i Krv Kristova.
Toma Akvinski u Sumi teologije tu je istinu izrazio jasno: stvarna prisutnost Kristova Tijela i Krvi u ovom sakramentu nadilazi ono što mogu spoznati osjetila i razum. U nju ulazimo vjerom koja se oslanja na Božji autoritet.
Zašto nas je snimka dirnula
Snimka nas je dirnula jer nam je približila kako izgleda susret s otajstvom kojemu svakoga dana pristupamo. Pokazala nam je čovjeka koji je u jednom trenutku snažno osjetio stvarnost onoga što svećenik izgovara na svakoj misi.
Riječi posvete lako postanu dio poznatoga ritma nedjeljnoga jutra. Čujemo ih mnogo puta, klečimo, ustajemo i nastavljamo sudjelovati u slavlju. Ipak, iza tih riječi stoji stvarnost pred kojom bi nam, kada bismo je potpuno obuhvatili, zadrhtala koljena.
Zato nam je potrebna sabranost. Potrebna nam je tišina srca. Potrebno nam je ponovno otkriti da u našim rukama, kada primamo svetu pričest, primamo samoga Krista.
Sam Bowman izrazio je želju da njegovo kratko svjedočanstvo potakne dublje razmišljanje o stvarnoj prisutnosti Isusa Krista u Euharistiji. Za takvo razmišljanje potrebni su tišina, iskrenost i sljedeća sveta misa. Poseban događaj može probuditi našu pozornost, a Euharistija nas na svakoj misi uvodi u samo središte Kristove žrtve i ljubavi.
Više o ovoj temi:
Srž euharistijskog otajstva: Zašto su Blaženstva duhovna pobuna protiv suvremenog svijeta
