Posjedovati informacije o Bogu nije isto što i poznavati Boga

HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA KOJI NAM GOVORI U PISMIMA! MIR VAM I DOBRO!

Blagoslovljen i radostan početak novoga dana – srijeda je – dan sv. Josipa, zaštitnika Crkve i naših obitelji te našega naroda. Stavimo se pod Josipovu zaštitu. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, vedro i svježe, prohladno, temperatura je ovdje oko deset stupnjeva. Izmolimo svoje uobičajene molitve, Pozdrav Anđeoski, ali najprije veliki znak križa i Vjerovanje. Odrecimo se grijeha i svake sjene Zla. Stavimo se do kraja u Gospodinove ruke i pod Marijinu zaštitu.

Slavimo danas svetoga Jeronima – Jerku – Jerolima – našega zemljaka, nenadmašiva znanca u Bibliji koji je na savjet pape Damaza preveo Bibliju na latinski jezik – tzv. Vulgatu – koja je i danas službeni prijevod Crkve. Rodio se u Dalmaciji u Stridonu g. 345., od imućnih roditelja koji su ga poslali na studij u Rim gdje je proveo osam godina studirajući rimske klasike te govorništvo.

Krstio se s 19 godina. Zatim je studirao kod najboljih učitelja u stranim gradovima od Galije do Sirije. Negdje oko g. 375. imao snažno iskustvo Gospodina Isusa kao sudca. To mu bijaše razdjelnica i prekretnica te posvemašnji životni obrat.

Osjećao je kao da ga netko vuče pred Gospodinov sud te čuje upit, tko je i što je. „Upitan, tko sam, odgovorio sam, kako sam Kristov, kršćanin. A onaj što je sjedio na sudačkoj stolici odgovori mi: ‘Lažeš! Lažac si! Ti si Ciceronov, ne kršćanin’“. Nisi Kristov. Znamo tko je bio Ciceron. To ga je potreslo u dubini duše. I totalno se obratio.

Jeronim u Rimu, Betlehemu i djelo Vulgate

Crkva je trebala ovog izvanredno darovitog čovjeka. Jeronim je čuo i poslušao božanski poziv, zavjetovao se na beženstvo i povukao se na četiri godine u pustinjački dom u sirijskoj pustinji. Sreo je starog pustinjaka koji je nadahnuo sveca da živi u praznoj ćeliji, odjeven u kostrijet, proučavajući Sveto pismo. Hebrejski je naučio od rabina.

Zatim se vratio u Antiohiju i nevoljko je zaređen za svećenika. Sa svojim biskupom posjetio je Carigrad i sprijateljio se sa svetima Grgurom Nazijanskim i Grgurom Nisenskim. A zatim se 382. ponovno vratio u Rim kako bi postao osobni tajnik pape Damaza. Ovdje je upoznao svoje najdraže prijatelje, bogatu i plemenitu ženu po imenu Paula, njezinu kćer Eustohiju i još jednu bogatu ženu po imenu Marcela.

Ovdje je također započeo svoja najbolja djela. Po nalogu pape, počeo je s iznimnom pažnjom i učenošću revidirati latinsku verziju psalama i Novog zavjeta. Jeronim je na kraju preveo cijelu Bibliju na latinsku verziju koja je poznata kao Vulgata. Ali kada je Damaz umro, njegovi neprijatelji prisilili su sveca da napusti Rim.

U pratnji Paule i Eustohija, Jeronim je otišao u Betlehem. Tamo je živio trideset četiri godine do svoje smrti 420. godine, izgradivši samostan kojim je predsjedavao i samostan kojem je prvo predsjedala Paula, a nakon njezine smrti Eustohij.

Svetac je osnovao hospicij za bezbrojne hodočasnike na tom mjestu. Njegova učenost, polemike, rasprave i pisma često su izazivali ljutnju i uvijek su poticali one koji su ih čitali. ‘Platon je smjestio dušu čovjeka u glavu’, napisao je, ‘Krist ju je smjestio u srce”.

Usporedimo sebe i svoje vrijeme s Jeronimovim koji je morao tražiti najbolje rukopise da bi onda sve uspoređivao i prevodio Sveto pismo. Imamo veći pristup Bibliji nego što je ikada imao sveti Jeronim i znatno više izgovora zašto je ne čitamo.

Umjetna inteligencija, informacije i pitanje svetog Jeronima

To bi mogao biti jedan od najčudnijih paradoksa naše civilizacije. Informacije koje carevi i znanstvenici nisu mogli dobiti nakon tolikih godina pretraživanja mogu se pojaviti na našim ekranima u sekundama, a mi možemo provesti dva sata pregledavajući stvari kojih se sutra nećemo sjećati. Umjetna inteligencija ide još dalje. Postavite napravi pitanje i on može pretraživati, organizirati, sažeti, usporediti i objasniti informacije gotovo trenutno. I mi smo fascinirani.

To može biti izvanredno korisno. Nema razloga da se katolici pretvaraju da nije tako. Ni ova jutarnja komunikacija ne bi mogla postojati bez suvremene tehnologije. Tisuće propovijedi, predavanja, biografija svetaca, molitvi, katehetskih programa i knjiga mogu dosegnuti ljude diljem svijeta jer postoje tehnologije koje katolici prethodnih stoljeća teško da su mogli zamisliti. Dakle, odgovor ne može jednostavno biti „tehnologija loša, stare knjige dobre“.

Sveti Jeronim nam postavlja puno teže pitanje: Što radite s onim što znate?

Posjedovanje informacija o Bogu nije isto što i poznavanje Boga. Možemo imati Tomu Akvinskoga na telefonu i nikada ga ne pročitati. Možemo pobijediti u raspravi o Svetom pismu i zanemariti čitanje Svetog pisma sa svojom djecom.

Možemo znati svaki prijepor koja se događa unutar Crkve i ne ispitati vlastitu savjest. Možemo satima braniti katoličanstvo ‘online’ dok nam je petnaest minuta za molitvu ili molitva krunice nepodnošljivo teško. Možemo znati što su svi u Rimu rekli jučer, a nemati pojma što je Krist rekao jučer, u misnom Evanđelju.

Možda kriza našeg doba nije u tome što nam nedostaje informacija. Možda se utapamo u informacijama i gladujemo za mudrošću. Papa Lav je prošli tjedan u Francuskoj u biti napravio ovu razliku: obilje informacija ne proizvodi automatski mudrost.

Sveti Jeronim bi odmah shvatio razliku. Cilj nije znati sve. Cilj je upoznati Krista. A on je sam rekao – što je ušlo i u dogmatsku konstituciju o božanskoj objavi Dei Verbum: Ne poznavati Pismo znači ne poznavati Krista. Zaljubimo se i mi u Sveto pismo. Dolje imate poveznicu moga članka o svetom Jeronimu – u povodu Jeronimove godine – 1700. smrti ovoga velikana – naše gore lista!

Reakcije francuskih novinara – suze i radost na Stade de France

Ovdje bih se htio osvrnuti na reakcije na Papin pohod Francuskoj. Svi se slažu, Papa je probudio Francusku, on je Francusku svojim pohodom tako reći ‘elektrizirao’. Donosim samo neke reakcije čuvenih francuskih novinara prije i poslije Papina pohoda.

Oni najbolje znaju duhovno stanje te nacije. Kakva lekcija! Kakva snaga! Kakva vjera! Ovaj Stade de France i ovih 80.000 mladih ljudi su me sinoć rastrgali do suza radosnica. Tihe suze pred ovim neviđenim žarom, pred ovom mladosti za koju se ponekad kaže da je izgubljena, bez znamena, zarobljena u individualizmu, a to je sinoć bilo tu, stojeći, sretni, u vjeri, puni života. Stade de France – Stadion pretvoren je u katedralu svjetlosti.

Stadion za cijelu Francusku da oda počast svim svetcima i mučenicima koji su ispisali povijest naše zemlje, a koju neki sanjaju kako je žele prepraviti i nanovo ispisati, koje neki sanjaju da prepravljaju. A ja, pred ovim slikama, nisam mogao više zadržati suze.

Kakva pouka vidjeti ovo bratsku zajedništvo u vrijeme promocije podjela i ozloglašavanja. Kakva snaga vidjeti ovu mladost kako se ponovno osmjeljuje imati vjeru u svijet koji je skriva ili se bori protiv vjere. Nisu se pokušavali sakriti. Pjevali su. Molili su se. Radovali su se i smijali.

Nevjerojatnom radošću su mahali svojom vjerom. Iskru je sinoć zapalio papa Lav. A krijes je zapaljen. Neće se ugasiti. Hvala vam. Da, beskrajno vam hvala svima što ste nam kroz svoju radost pokazali jedini put koji vrijedi slijediti: Život i vjera. Kakva pljuska, vidjeti uživo i bez šminke ljubav koja veže svu ovu djecu za ovog čovjeka u bijelom. Vidjeli smo im to u očima.

Osjetili smo to u ovoj golemoj buci koja se dizala sa stadiona. I na par trenutaka, ispred mog ekrana, zaboravio sam sve ostalo. Informacije, svađe, brige, sva ta konstantna buka zbog koje vjerujemo da više nije moguće ništa lijepo. Tamo je bilo 80.000 mladih ljudi koji su dokazali upravo suprotno.

Milijun ljudi u miru, radosti i tišini

Ovaj Papin posjet je mnogo više od posjeta. Zvuči kao novi početak, kao okupljanje svih žena i svih muškaraca dobre volje da rade za civilizaciju ljubavi. Daleko, vrlo daleko od odveć ljudskih političkih programa. Sinoć nisam vidio izgubljenu mladost.

Vidio sam mlade koji još uvijek vjeruju. I vjerujem da sam zato i plakao. Jer, za nekoliko sati, ovih 80.000 mladih ljudi mi je dalo nešto što nam naše vrijeme prečesto pokušava oduzeti: nadu. I na tome od srca hvala. Ili drugi glas: „Upravo sam primio informaciju od prijatelja iz vojne obavještajne službe: u Parizu je možda bilo čak 1.200.000 ljudi. Ne želim ponovno otvarati raspravu o brojkama. Nije stvar u tome. Jer, na kraju krajeva, je li bilo manje ili više ljudi – to ništa ne mijenja u onome što se upravo odigralo pred našim očima.

Tijekom nekoliko dana golema su se mnoštva okupljala u Parizu, a zatim i u Lurdu. I ono što me se najviše dojmilo nije samo njihov broj. Nego ono što se događalo usred tih mnoštava. Bez razbijenih izloga, bez zapaljenih automobila, bez nasilja, bez nereda. Obitelji, mladi, muškarci i žene – nasmijani, u molitvi, sabrani. Ljudi na rubu ulica koji kleče kako bi pristupili sakramentu ispovijedi. A u Lurdu, ono duboko dirljivo bdjenje uz svijeće, s tim golemim mnoštvom uronjenim u tišinu.

Poziv vođama i brojke Papina posjeta

Stoga se jednostavno želim obratiti onima koji upravljaju našom zemljom. Pogledajte ove slike. Pogledajte ova lica. Pogledajte ova mnoštva. I zapitajte se samo glede jedne stvari: Tko i što još može okupiti toliko ljudi u vremenu kada svoje živote provodimo suprotstavljajući se i u sukobu jedni s drugima? Koji je predsjednik, koji politički vođa danas sposoban okupiti više od milijun ljudi u miru, radosti i tišini, bez imenovanja i prozivanja neprijatelja, bez pozivanja na mržnju, bez ikakva razbijanja i vandalizma?

Četiri se dana u Francuskoj nešto događalo. Okupile su se goleme mase. Molile su, pjevale, radovale se, ponekad i plakale. Jednostavno, stajale su zajedno. I vjerujem da bi bio veliki promašaj i pogrješka promatrati to isključivo kao vjerski događaj ili kao raspravu o brojkama. Jer iza toga mnoštva stoje ljudska bića. Ljudi koji traže smisao, nadu, mir, nešto veće od njih samih, što ih može ujediniti.

Dakle, vama koji upravljate nama: pogledajte ih. Zaista ih pogledajte. I zapitajte se, što su došli tražiti. Možda nam odgovor na to pitanje govori mnogo više o stvarnom stanju naše zemlje nego sva ispitivanja javnog mnijenja, svi govori i sve statistike.

Jer Francuska koja je sposobna okupiti… okupiti toliko ljudi u tišini, miru i radosti – to je također Francuska koja čini i stvara dobro.” „Moram sebe i vas zapitati: Tko je, osim Pape, sposoban okupiti šesto tisuća ljudi u Francuskoj 2026. godine? Tko drugi osim Pape može potaknuti osjećaj nacionalnog jedinstva u našoj zemlji?“

Ove riječi poznatog francuskog novinara, vodeće osobe u obrani francuske kulturne baštine, izrečene su u intervjuu za francuske medije samo nekoliko dana prije posjeta pape Lava XIV. Francuskoj od 25. do 28. rujna. U to vrijeme primjedbe možda su izazvale nemalo čuđenja u redakcijama naviknutim na široki konsenzus oko svetog načela laïcité-a u zemlji.

Ipak, više od 800.000 ljudi ispunilo je Place de la Concorde i Champs-Élysées za Papinu misu 26. rujna – uključujući oko 200.000 onih koji su odlučili okušati sreću u zadnji čas unatoč tome što su ulaznice već bile rasprodane. U međuvremenu, mladi su razgrabili svih 80.000 ulaznica prije bdjenja 25. rujna, kojim je predsjedao papa Lav, na Stade de Franceu.

Već sama gužva bila je među mnogim znakovima izvanrednog narodnog žara koji je okruživao posjet. Entuzijazam je neke promatrače naveo da se zapitaju može li posjet označiti novu fazu u vjerskom buđenju koje je već vidljivo u izvanrednom porastu broja krštenih odraslih osoba u Francuskoj.

„Bilo nas je 80 000 koji su klicali svoju radost što volimo Krista“. „Bilo je jednostavno nevjerojatno za zemlju poput naše, gdje se vjera obično potiskuje u privatnu sferu.“ Dao Gospodin da se ovo dadne primijeniti i na našu Domovinu. A onaj koncert prije 15 mjeseci s više od pola milijuna posjetitelja bez ijednoga izgreda ili incidenta dovoljno govori kao i ovaj posjet Papin Francuskoj ili nedavno Španjolskoj. To je Petrova uloga i danas. Utvrditi braću u vjeri! Hvala Nebu na Papi!