HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – GOSPODARA NAD GOSPODARIMA, KRALJA NAD KRALJEVIMA! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana – i novoga radnog tjedna, a isto tako i za školarce. Napose molimo za njih, za njihovu zaštitu u prometu i na ulicama da ih Anđeo čuvar čuva. Ovih ćemo dana slaviti anđele i arkanđele, te nebeske duhove i glasnike, pomoćnike i savjetnike, navjestitelj i donositelje zdravlja, vođu vojske nebeske.
Zahvalimo za ovo jutro, svježe, jesensko, zahvalimo i za sve hodočasnike koji su bili ovdje jučer ali i koji se sliježu sa svih strana svijeta. Zahvalimo i za sve koji su pristupili sakramentu pomirenja, gdje su izgovorili da se “ispovijedaju Bogu svemogućemu” a onda i svećeniku koji je tu uime Krista i Crkve da dadne odrješenje od grijeha. Koje samo olakšanje u dušama i srcima, ali i zahvalnost kod svećenika za svaku spašenu dušu koja se izvukla iz gliba grijeha, ponora u koji pada čovjek svojim grijehom.
Zahvalimo i za današnje svete mučenike – njih šesnaest – koje je proglasio Ivan Pavao II. blaženima u Manili 1981. Njih šesnaest podsjeća me na onih šesnaest karmelićanki mučenica koje je revolucionarni sud osudio 1793. na smrt pod giljotinom.
Foto: Hina
Vozili su ih zaprežnim kolima kroz pariške ulice, svjetina im se rugala, i onda su mirno – jedna za drugom pristupale giljotini uz blagoslov svoje poglavarice. To su mučenice iz Compiegnea.
Pjevale su psalam Hvalite Gospodina svi puci, slavite ga svi narodi! A onda su zajednički otpjevale latinski Salve Regina – Zdravo, Kraljice! – i mirno su pristupile krvniku koji ih je pogubio pod giljotinom, tom strašnom napravom za ubijanje u Revoluciji.
To me podsjeća na ove dane kad se Papa nalazi u Francuskoj. Istom tom ulicom kojom su one u zaprežnim kolima vođene pod giljotinu prošao je i naš Papa Lav – kroz milijunski špalir i mimohod – i svi su mu klicali i pozdravljali ga.
Papa u sekularnoj Francuskoj – Voltaireovo proročanstvo koje je pokopano
Kako se samo povijest okreće. Onaj nesretni Voltaire govorio je kako će stotinu godina nakon njegove smrti Biblija biti u muzeju, kao muzejski izložak, a vidimo koliko ljudi sluša pozorno Papu ova četiri dana koja će proboraviti u Francuskoj. Nevjerojatno!
Ne znam za vas, ali mene jako dirnulo vidjeti što Papin posjet znači u Francuskoj. Dočekan je gotovo kao rock zvijezda, ali mislim da bi bilo pogrešno to jednostavno odbaciti kao slavu.
U jednoj od krajnje sekularnih, svjetovnih europskih kultura, goleme, milijunske mase okupljaju se kako bi vidjele starijeg muškarca odjevena u bijelo koji dolazi i bez ikakva ustezanja ili zadrške govori o Kristu, Križu, svetosti, pozivu, ljudskom dostojanstvu i vječnim stvarima. U petak je 80 000 mladih ljudi ispunilo Stade de France i skandiralo „Leo! Leo!“; u subotu je oko milijun ljudi bilo na velikoj Misi na otvorenom.
Ne može se reći da nam to ne govori nešto bitno!
Posvjetovnjačenje je možda uspjelo potisnuti kršćanstvo iz većeg dijela javnog života, ali nije ukinulo niti ugušilo u čovjeku ljudsku glad za transcendencijom, za višim. Za Bogom. Još uvijek želimo znati što život znači, zašto smo ovdje, što je dobro, za što se isplati žrtvovati i ima li smrt posljednju riječ. Konzumerizam, politika i tehnologija mogu nas neko vrijeme zaokupiti; ne mogu odgovoriti na ta pitanja, a mi prepoznajemo da je to ono što Papa predstavlja.
Petrov nasljednik i snaga Svete Stolice
I postoji još jedna izvanredna dimenzija slika mnoštva s Papom. Rimski biskup putuje kroz Francusku i biva dočekan kao Papa. Ne samo kao nekakav vjerski vođa, nego kao Petrov nasljednik. Za nas katolike, ovdje postoji nešto divno opipljivo u vezi s Kristovim obećanjem u Mateju 16,18. Papinstvo nije apstrakcija ili internetska teorija. Petar ima nasljednika, ima ime i lice te milijarde prepoznaju što ta služba predstavlja.
A tu je i izvanredna moć Svete Stolice. Lav-Leon može ujutro razgovarati s predsjednicima i diplomatima, obratiti se UNESCO-u, ući u Notre-Dame, ispuniti nacionalni stadion mladima i u roku od nekoliko sati pred međunarodnu publiku postaviti pitanja mira, ljudskog dostojanstva, vjere i općeg dobra.
Vrlo malo ljudskih bića posjeduje takvu platformu koja se može usporediti s tim. To mu je Krist ostavio.
Zato je papinstvo toliko važno. Njegov moralni autoritet može dosegnuti daleko i onkraj katolika koji prakticiraju svoju vjeru. Ono što vidimo u Francuskoj nije samo popularnost pape Lava XIV. To je uvid u izvanredni misionarski potencijal Petrove službe. Htjeli mi to priznati ili ne, iza njega stoji sam Isus Krist! Svijet se može nazvati sekularnim. Čini se da nije prestao tražiti Boga. Dakle, ostaje vječno pitanje smisla života!
Ponovno rođenje Crkve i hodočašće u Lurd
Ponovno rođenje koje se vidi u Francuskoj, s 21 000 ljudi koji su ušli u Crkvu tijekom jednog Uskrsa, ostvaruje se uz pratnju suvjernika i vršitelja vjere. Lav je to rekao kada je katekumenima rekao da Crkva u Francuskoj treba sebe vidjeti kao „u stanju inicijacije“, tijelo koje još uvijek uči, uz ljude koje podučava. Dok je stigao do oltara ispod obeliska, bio je spreman reći odakle sva ta energija izvire.
“Gledajući vas ovdje okupljene, braćo i sestre, baštinike duge i divne francuske povijesti vjere, kažem vam: pijte iz izvora koji je probodeno Srce Isusovo“, rekao je u homiliji. „Ne zadržavajte ovu vjeru u Isusa Krista samo za sebe. Neka preobilje preplavi one koje susrećete, kako bi se osvježili i utažili. Pozvani ste donijeti nadu gdje god prevladavaju obeshrabrenost i duhovna suhoća.“
Ovo je hodočasnička vjera, vjera u hodu, kako god će milijun ljudi na trgu gdje je Luj XVI. giljotiniran, gdje su pogubljene i one karmelićanke, biti na novinskim naslovnicama idućih dana. Nakon velebnoga dočeka i boravka u Parizu – gdje je ostavio neizbrisivi trag – Papa se zaputio u Lurd, pohoditi mjesto Marijina ukazanja Bernardici. Došao je do špilje.
Dotaknuo je stijenu, kao što to čini svaki hodočasnik, napio se s izvora, zapalio svijeću i položio Zlatnu ružu pred kip Bezgrešnog Začeća. Zatim se naglas pomolio za zemlju koja ga je ugostila od petka.
Poziv na obraćenje i riječ bolesnima u Lurdu
„Osigurajte Francuskoj mudre i velikodušne vođe, spremne na žrtve, sposobne odgovoriti na izazove i željne služiti općem dobru“. Zamolio je te vođe da pomognu svijetu da jednom zauvijek odbaci „mentalitet rata i ubijanja“.
Nedjeljna čitanja, iz Ezekiela i Matejeve prispodobe o dva sina, dala su Leu temu koju je odabrao propovijedati na Bernardičinu tlu: obraćenje. Podsjetio je okupljene na ono što je Djevica rekla djevojci 1858.: „Ne obećavam da ću te usrećiti na ovom svijetu, nego u sljedećem“, i rekao da to obećanje „izazove način na koji danas razmišljamo“.
Propovijed nije bila apstrakcija. Francuska Nacionalna skupština je u srpnju glasala s 291 glasom za i 241 protiv da se odraslima s neizlječivim bolestima dopusti primanje smrtonosnih lijekova, a Leo je propovijedao mnoštvu punom upravo onih ljudi koje taj zakon ima na svome ciljniku i umu – bolesni i terminalno ugroženi.
„Suočeni s trenutnim trendovima koji nastoje redefinirati vrijednost ljudskog života u bolesti, patnji i starosti, špilja Massabielle stoji kao mjesto kršćanske nade“, rekao je. Zatim se izravno obratio bolesnima: „Vaše štake, vaša invalidska kolica i vaše skrivene suze nisu prepreka.“
Pokora i Crkvine vlastite rane
Lav je također usmjerio poziv na obraćenje. Marijin vapaj „Pokora! Pokora! Pokora!“ namijenjen je „svijetu koji luta“, rekao je i upitao kako ikoje srce može ostati ravnodušno prema „sukobima koji šire i uništavaju toliko nevinih života“, dva dana nakon što je u Parizu rat nazvao „najstrašnijim ljudskim djelom“.
Pred kraj propovijedi, Leon se vratio na grijehe same Crkve. Da bismo zacijelili „duboke rane, nevjere i bolne pogreške koje su se dogodile u njoj“, rekao je hodočasnicima, „moramo se ponizno staviti pod Gospodinov pročišćujući pogled.“
Lav je tog jutra naglasio istu točku francuskim biskupima. Susrevši ih u svetištu prije mise, zahvalio im se na „hrabrim mjerama“ koje su poduzeli protiv „bolne pošasti zlostavljanja koje su nad maloljetnicima počinili pripadnici klera“, a zatim je dodao: „Morate nastaviti putem koji ste započeli, održavajući najveću budnost.“ Potaknuo ih je da „uvijek imaju hrabrosti priznati neuspjehe s ljubavlju prema istini i odlučnošću da zaviju rane ljubavlju Dobrog Pastira.“
Leov posjet kao tour de force
U svojoj potpunoj jednostavnosti, ne vodeći ni vojsku ni oružje, Lav propovijeda bezvremensku poruku Spasitelja. Ta poruka ima duhovno primamljivu snagu koja mijenja živote, a Francuska je doživljava. U vremenu koje uzdiže samodopadnost i samopromociju pojedinca, kada se spomenici imenuju i grade u čast jednog čovjeka, Duh Sveti je dao Crkvi i svijetu prirodnog vođu koji privlači stotine tisuća ljudi da čuju riječ o služenju i samoodricanju.
To je ona misao iz Poslanice Filipljanima 2, koju smo jučer slušali, koji je vidljiv na javnom trgu. Francuzi imaju izraz za ono što se događa, i na njima je da ga daju: Leov posjet Francuskoj postaje tour de force. U subotu je gotovo milijun ljudi ispunilo Champs-Élysées i Place de la Concorde na svetoj misi. To je oko 200 000 više nego što se registriralo. Okupili su se na samom trgu gdje je nekoć stajala giljotina.
Le Parisien ga je na naslovnici pozdravio kao „Léon le Parisien“ – Papa Parižanin! – jedan od njihovih. I molimo da ovaj posjet poluči velikim blagoslovom za Francusku i cijelu Crkvu!
Pobjeda nad ‘Božicom razuma’: Papin pohod Francuskoj i snaga neuništive vjere
Nikoga nije krstio ni obratio za života – danas ga slijedi više od dvadeset zajednica
Protestantski general kleknuo je pred kapucinom – i prešao na katoličanstvo
