Zašto je “razapet” fra Marinko Vukman
O početka “povijestnog srpnja” A.D. 2025. u kratko se vrijeme čak triput orkanski antifoidno ustala(sala) kompletna politička i medijska “kuka i motika” u Hrvatskoj. Najprije ih je šokirao Hipodrom, pa im je puls i tlak poremetio Zlatko Dalić svojim izjavama, a onda ih je dotukao fra Marinko Vukman govorom u sinjskoj baziliki.
Budući da su prve dvije “nokaut teme” već dovoljno obrađene i odrađene – premda komentari s “lijevog spektra” neće prestati “dok smo živi mi” – kratko i d ću se osvrnuti na velogospodsku fra Marinkovu propovijed, koja je izazvala lavinu negativnih komentara. Prva asocijacija na taj frontalni medijsko-politički ustanak protiv fratrove propovijedi bio mi je onaj famozni “antifašistički” spomeniku tzv. ustanku u Hrbu, tj. u Srbu. Dakle, kao bijesni nasrtaj “pravednih ustanika” s vilama i kukama&motikama u jurišu prema nekom zamišljenom neprijatelju, ali s privilegiranog položaja visoko iznad zemlje, unaprijed sigurnih u pogodak “usridu”!
Moram najprije iztaknuti da uopće ne namjeravam braniti fra Marinka, jer za to i nema potrebe, to više što je doista pogodio “usridu”, iako njegove riječi zvuče kao svojevrstna ‘kletva’ (što sada i neki crkvenjaci ‘mantraju’ da ne izpadnu ‘konzervativni’ ili pak branitelji “klerikalnog ustašluka” ili “kleronacionalizma” – što je od nedavno etiketa koja se nije čula ni pročitala još od najcrnjeg yu-komunizma).
Na ovaj komentar potaknuo me izravno kritički osvrt Dražena Ciglenečkog (Novi list, 18.8.2025.), premda se on u bitnome ne razlikuje od ostalih srodnih kopipejstakluka. Jer zajednički im je nazivnik “govor mržnje s oltara” i to zbog “prijetnje zajedništvu kako ga dio katoličkog klera tumači u skladu s vrijednostima što ih promovira Marko Perković Thompson”. Dakle, očita je insinuacija kako je Katoličkoj crkvi valjda “jači temelj” Marko Perković Thompson nego Evanđelje Isusa Krista odnosno cijeli Novi Zavjet (u kojemu valjda nema ni naznake o “spornom” ZAJEDNIŠTVU!).
Po genijalnom pak ‘odkriću’ Dalije Orešković ta vrijednost je “zajedništvo Hrvatske i zamišljene Herceg Bosne” koja je zapravo NDH, na koju “nabrijanu mladost, kojoj nedostaje povijesno znanje”, upućuje Thompson. A to je zapravo – po Ciglenečkom i Daliji – također fra Marinkov “smrtni grijeh” jer je mlade potaknuo: “Ustrajte na tom putu, pa straha nema za naš narod i domovinu.” U dvije pak predhodne rečenice im je rekao: “Neka pate i neka u toj patnji umru oni kojima smeta vaše zajedništvo, dolazak u crkvu, vaša pjesma i ljubav prema Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu”, a to zajedništvo je “posebno zablistalo na koncertima našega Thompsona u Zagrebu i u Sinju”.
Dakle, iako zvuči kao svojevrstna ‘kletva’, tu ipak nije riječ ni o kakvoj želji za nečijom smrću! Štoviše, grubim riječima pučkoga govora to je (bio) propovjednički poziv na – obraćenje! Baš kao što je Isus doslovce rekao farizejima, i to triput: “Umrijet ćete u grijesima svojim…!” (v. Ivan 8,21-24). A to im je kazao u kontekstu ozbiljnog upozorenja na njihovu nevjeru u njegovo božanstvo: “Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim” (r. 24.).
Naime, “Ja jesam” je ime pod kojim se Bog objavio Mojsiju i koje znači da je Izraelov Bog jedini pravi Bog. Pripisujući sebi to ime Isus označuje sebe kao jedinog Spasitelja. Upravo to značenje, premda nije eksplicitno objašnjeno, imaju i oštre ter sablažnjive Vukmanove riječi, poglavito ako ih se čita teološki, a ne politikantsko-ideološki.
Nažalost, većini je slabo poznato kako je slična oštrina nerijetko bila prisutna i u Isusovim diskusijama s licemjernim farizejima – zato ih je i nazvao “obijeljenim grobovima” i “zmijama”. Štoviše, cijelo 23. poglavlje Matejeva Evanđelja donosi Isusove žestoke riječi osude licemjerja i taštine pismoznanaca i farizeja. Jednako tako je i gotovo cijelo 8. poglavlje Ivanova evanđelja jedan oblik Isusove polemike s tim učenim osporavateljima Radostne vijesti.
Koliko ih je Isus izvrijeđao – a zapravo im “krk u brk” rekao istinu o njima samima! – nije nimalo čudno što su ga na kraju htjeli zatući kamenjem, kao što ljevičari riječima kamenuju fra Marinka. Možemo samo zamisliti kako bi reagirali da im je rekao što i Isus farizejima: “Vama je otac đavao!” A Oreškovićka je, kao i cijelo njezino lijevo antifoidno ‘bratstvo&sestrinstvo’, također vrhunska farizejska licemjerka, što pokazuje i njezina “teologija”, tj. interpretacija vjere odnosno onoga što ona smatra vjerom…!
No ne treba se nad takvim reakcijama uzbuđivati. One su logična posljedica procesa kroz koji je od 1945. prolazio Hrvatski narod, a što je sažeto izrazio Davor Dijanović (u HT-u, 14.8.2025.): “Kad nakon tolikih godina sustavne destrukcije vidite stotine tisuća ljudi – uglavnom mlade – kako pjevaju domoljubne pjesme, nose zastave i bez kompleksa slave pobjedu, shvaćate da projekt potiskivanja identiteta nije uspio. To je za ove strukture alarm.”
Naša pak spontana domoljubna reakcija – kakva je bila i fra Marinkova propovjednička – nije nikakva zluradost što je ta “antihrvatska histerija doživjela slom” (kako je kao formulu Ivica Marijačić opisao spomenuti proces), nego radost što se u Jubilarnoj i svetoj godini 2025., u kojoj slavimo i obilježavamo također 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva i krunjenja kralja Tomislava dogodilo – BUĐENJE! A ono (nam) je – i biblijski i hrvatski gledano – veliki znak vrjemena i veliki Božji dar!
Zato, na temelju svega navedenog, u tzv. dijalogu (što je omiljena floskula većine katoličkih teologa) s takvim sugovornicima nije primjerena nikakva ‘diplomacija’, nego jasan biblijski odgovor svima koji, kako kaže Sv. Petar, “od nas zatraže obrazloženje nade koja je u nama”. Pa makar im naše riječi zvučale kao “tvrd govor” (v. Ivan 8,60) koji nije moguće slušati – što je i sam Isus doživio – mi ništa spasonosnoga ne smijemo prešutjeti! Jer, kako je na kraju osam Blaženstava sâm iztaknuo, blago nama kad nas – zbog Njega – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv nas. Premda im želimo samo dobro! Mir i dobro!
Povijestni uspontifikat ili pontifikatastrofa ili kontinuitet…?
