Poslije Papina odlazka u “vječni Emaus”, svi svjetovni mediji, a pozorno pratim uglavnom samo tiskane, donose izjave i dojmove poznatih i nepoznatih ljudi o papi Franji. Među njima su također biskupi i svećenici, političari i znanstvenici, estradnjaci i kulturnjaci, intektualci i bezveznjaci itd… – svi odreda kao da se natječu tko će dati “precizniju” i “realniju (PR)ocjenu” o Franjinu liku i djelu ter pontifikatu – je li on povijestni uspon u odnosu na predhodne, je li prava katastrofa, ili pak kontinuitet… itd.
Zanimljivo je to štivo – bilo bi u formi knjige veoma privlačan bestseler, siguran sam – ali još više značajan i znakovit dokument za povijest (također ljudske površnosti, gluposti i umišljenosti)!
Kanio sam, prikupivši materijale iz novina sve dok papa Franjo bude “vijest”, napraviti nekakav ozbiljan osvrt na te raznolike “posthumne” i “inmemorialne” ‘bisere”, ali sam u ponedjeljak (zbog sudjelovanja na “Noći knjige” HDKN-a) propustio sačuvati dnevne tiskovine pa sam odustao od te namjere.
No evo konačno se netko i u dnevnom tisku osvrnuo barem na neke izjave (koje su i meni u fokusu). Tako u VL-u jutros čitam zanimljiv komentar Roberta Bubala (iz kojega prenosim dio):
“U proteklih nekoliko dana mogli smo slušati tirade desnih političara i svećenika koji su sastavljali popise ‘papinih grijeha’ prema Hrvatima. I dok nije neobično da se političkim i vjerskim vođama nakon smrti ‘zbrajaju računi’, način na koji to čini hrvatska desnica više nalikuje pogrebnoj udruzi narikača koja već sada priželjkuje nekog ‘orbanovskog’ kardinala za novog papu – uvjerena da će poništiti sve ‘nepravde’ koje je Franjo navodno nanio Hrvatima. Jedna je od tih ‘nepravdi’ čak i ta što papa Franjo nije posjetio Hrvatsku, iako nije otišao ni u rodnu Argentinu. Ali čekajte, nije došao u Hrvatsku, pa to je neoprostivo! A što su oni učinili za Hrvatsku, dajte nam popis?”
No taj Franjin “bojkot Hrvatske” – ili neki drugi dio onoga što je kardinal Vinko Puljić mislio pod “mnoga razočaranja” – nisu ni “kamilica” prema “neoprostivu” (odnosno – da malo karikiram – “u nebo vapijućemu”) papinu “grijehu” u odnosu prema našemu svetom Blaženiku, tj. Stepincu, što mu većina kritičara i kritizera zamjera. Tako mi prijatelj iz Splita javlja da je naslov na naslovnici jednoga hrvatskog časopisa “monstruozan”. Otvorim priloženi link i pročitam… ter mu odgovorim:
Pa nije baš monstruozan, ali je totalno neprimjeren, promašen, netočan i nekatolički ter čak antihrvatski! Ali, općenito, slijepo ‘cromoljublje’ ne primjećuje i ne shvaća koliko je takvo “dobronamjerno” izražavanje zapravo golemo štetočinstvo i Crkvi i narodu ter kako takve medijske negativne ‘antimolitve’ – čak ni na Stepinčev nadljudski i ‘nadsvetački’ zagovor! – ne mogu s Neba spustiti na Hrvatski narod nikakvu milost i nikakav blagoslov!
Isti prijatelj uputi me na F-profil prijatelja akademika Pečarića, na kojoj je famozna kolumna relativno vrckavo duhovitog Hodaka LIJEVOM NAŠOM – s naslovom Papa Franjo nije našao vremena da posjeti Hrvatsku: No stigao je zaustaviti beatifikaciju Stepinca – pa odmah i bez čitanja komentiram:
Prosudba u tako ozbiljnom fenomenu, kao i donošenje definitivnih zaključaka bez vrjemenskog odmaka, jednaki su ponašanju mrava koji je upravo izišao iz drvenog poda podruma Wolfganga Amadeusa Mozarta i gleda ga dok sklada “Kyrie eleison” Krunitbene mise u C-duru te donosi o njemu zaključak “dostojan cijeloga mravinjaka”…
Poslije sam pogledao komentare ter odmah ispod prvoga napisao:
Neznalice – papa Franjo nije otišao ni jednom ni u rodnu Argentinu! To je prvo! A drugo, upitajte se ŠTO je šačica Hrvata (među kojima većina katolika stalno psuje Boga ter svakodnevno krši sve Božje zapovijedi!) za Katoličku crkvu na globalnoj razini (ako čak i u jednoj velikoj Njemačkoj milijun kršćana godišnje službeno “izlazi iz Crkve”!).
I treće, najvažnije, promislite koliko ste kao naš sveti Blaženik Alojzije spremni žrtvovati se za bilo kojega čovjeka u nevolji bez obzira na njegovu vjeru i nacionalnost! Glumite da branite Stepinca, a on nije dopuštao da se Papu napada i nije htio odvojiti Katoličku crkvu u Hrvatskoj od Rima, kako je “Tituš Kumrovečki” od njega tražio… itd.
Na Fejs profilu jednoga poznatog novinara i urednika izražavam slaganje s komentatorom koji se protivi “pljuvanju” po papi Franji ter navodim slično:
Točno, Ilija! Reakcije mnogih “cromoljuba” sramote i našu Crkvu i Hrvatski narod! To više nisu katolici, nego nekakva “hrvatska katolička sekta” kakvu je krvolok Tito tražio od Stepinca, a sveti Blaženik radikalno odbio! Đilas je priznao da su mu upravo zbog toga namjestili suđenje.
Svi koji su i prije pljuvali po papi i/ili to sada rada čine: 1. težki grijeh oholog uzdizanja u antikatoličkom pametovanju; 2. neinteligentno donose sud o fenomenu koji ih nadilazi i u kojem uobće nisu kompetentni; 3. čine golemu duhovnu i javnu štetu ugledu hrvatskoga katoličkog naroda; 4. ne pokazuju nimalo pristojnosti na razini ljudskosti prema drevnom pravilu “de mortuis nihil nisi bene”, a poglavito prema Evanđelju da ne osuđujemo nego SUD prepustimo Bogu! Najžalostniji sam kad sve to čine neki moji prijatelji 
Da zaključim: mojim čitateljima je dobro poznato kako sam se čudio papinom držanju u prokletoj pLandemiji tek kako sam kritizirao njegov dokument “Fiducia…”. Ali nikada nisam dopuštao da se grubo napada papina osoba i njegova služba, bez obzira na eventualne (čak i velike!) promašaje.
Jer tko smo mi, bilo tko od nas – pa bio to i najugledniji kardinal ili više njih! – da donosimo “povijestnu” procjenu ili presudu na način kako su to činili “ugledni” shizmatici u povijesti Crkve?! “A tko si ti da sudiš tuđega slugu?”, upozorava nas Sv. Pavao, baš kao i Sv. Jakov: “A tko si ti da sudiš bližnjega?” – što je papa Franjo rekao u nekim delikatnim situacijama, također na temelju Isusovih riječi!
Nažalost, umjesto da se PAMET(NJAKOVIĆ)NI Hrvati ZAMISLE nad Papinim postupkom glede Stepinčeve kanonizacije – jer riječ je o veoma ozbiljnom činu o kojemu se Papa sigurno savjetovao s mnogima! – oni su odmah skočili (kao) izključenoga mozga, gotovo jednako kako bi učinili npr. navijači Hajduka da Gattuso iz čista mira i bez razloga ne stavi Livaju u prvi sastav ključne utakmice!
A razlog je uvijek isti: u Hrvatskoj ima 3,5 milijuna vrhunskih nogometnih izbornika, 3,5 milijuna stručnjaka za sva područja života, pa dakle i oko 3,5 milijuna teologa i vatikanologa…! Ajme, Bože…!
Zato je bolje kloniti se preuzetnih procjena i neprikladnih postupaka. Sjetimo se kako je i u vrijeme Franje Asiškoga i u vrijeme Martina Luthera bilo u Crkvi doista “svašta”, ali postupci jednoga i drugoga razlikuju se kao Nebo od Zemlje! I danas smo pred izborom kojim putem krenuti!
Zato je, umjesto svakog “ajme”, bolje (za)vapiti: In Te, Domine, speravi! Miserere nobis, Domine!
(NB: Ovako sam morao po savjesti reagirati, po cijenu da se zamjerim i nekim dobrim prijateljima. Ali, amicus Plato, sed amicitia VERITAS! Odnosno, što je najvažnije, Isus Krist je jedini Put, ISTINA i Život.)
Dva ‘lica’ svetca Stepinca: Hrabri propovjednik i nacionalni simbol
