U Vukovaru se dana 6. siječnja 2024. oko 22:30, dogodio sukob u kojem su pretučeni petnaestogodišnji dječaci, koji su pri tome zadobili teške ozljede. Tijekom sutrašnjeg dana, nakon proširenih vijesti o nedopustivom događaju, putem društvenih mreža oglasili su se brojni Vukovarci, neovisno o nacionalnoj pripadnosti i osudili ovo nedjelo, pa ako se u ovom trenutku nekoga baš mora izdvojiti – mnogobrojni Hrvati i hrvatski branitelji, premda to normalnom čovjeku uopće ne bi trebalo biti važno. Ipak, po svemu sudeći, nekome je – promptno se oglasilo srpsko Ministarstvo vanjskih poslova, navodeći da “među ozlijeđenima u spomenutoj tučnjavi NEMA srpskih državljana, kao NI pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj”. Jer, u Vukovaru građani nisu samo „građani“, a djeca nisu samo „djeca“, nego ih treba, u političke svrhe, naročito predizborne „razbrojiti na parove“ ili preciznije – „razvrstati na krvna zrnca“.
Prva su novinarska izvješća govorila o tome kako su u sukobu sudjelovale dvije navijačke skupine u kojima nema Srba, odnosno, aludiralo se na sukob pripadnika navijačkih skupina BBB i Torcide, pa se Njegovo veličanstvo Milorad Pupovac, smatrajući kako tu za njega „nema leba“, unjonjio puna dva dana, sve dok, sretne li okolnosti, u jednom intervjuu za neku od televizija, roditelj dva, također pretučena dječaka, nije izjavio kako je on pravoslavac, da mu je bio Božić, a na taj dan njegova djeca nisu za stolom nego, u bolnici. I tu počinje histerija.
Od anonimusa do Borisa Jebovasvukovar Dežulovića
Iako su sva druga pretučena djeca hrvatske nacionalnosti, napose iz obitelji branitelja, od kojih je jednome djed mučki ubijen na Ovčari, iako je i dvojici spomenutih pravoslavaca majka Hrvatica, a oni ne pohađaju školu po tzv. modelu „A“ po kojemu se cjelokupna nastava izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine, nego pohađaju, od osnovne škole, nastavu po redovitom programu, Pupovcu i njegovoj sviti otvara se Bogom dani prostor za jahanje na povampirenom ustaštvu.
Ovaj događaj im je pred nadolazeće izbore pao kao mana s neba kako bi motivirali i ujedinili svoje glasače, jer ako ih oni ne budu sačuvali od hrvatskih huligana i puzajućeg hrvatskog nacionalizma, Bože moj, pravna država u kojoj, prigodno su to za ovu prigodu „zaboravili“, sudjeluju u vlasti, sigurno neće. Mobiliziraju se sve snage kako bi se što češće ponovilo i što više puta napisalo te to, po već provjerenom receptu, postalo neosporna istina – „da su u Vukovaru srednjoškolci napadnuti samo zato to su Srbi, a Srbi se bez bojazni od svekolikih napada ne mogu slobodno hodati gradom“.
Nakon brojnih intervjua, pressica i gostovanja u različitim emisijama, dan za danom, najbolji dramski glumac među političarima napokon kreće s najjačom artiljerijom. Srpske Novosti, okupljalište bivših Feralovaca, još uvijek postojećih Jugoslavena i Pupovčevih provokatora svake vrste radi u tri smjene, pa nakon uvodnih opservacija nekih bezličnih likova i „zvezda“ u nastajanju, pero u ruke uzima Boris Jebovasvukovar Dežulović, kako bi onima, koji to još ne znaju, objasnio, da se u Vukovaru prije dva tjedna nije dogodio incident u kojem su akteri bili huligani, neosporno pripadnici navijačke skupine i maloljetnici, gotovo svi hrvatske nacionalnosti, nego je to obračun Bad Blue Boysa s vukovarskim Srbima.
Manipulator pod Titovom slikom
Ipak, najdalje je otišao Saša Kosanović, “ugledni” novinar na Pupovčevoj VIDA televiziji, predavač na Političkoj akademiji Srpskog narodnog vijeća, voditelj tribine srpskog društva Privrednik itd. i odnedavni struč(LJ)ak za međunacionalne odnose u Vukovaru. Onima koji nisu pogledali emisiju Nove S, komercijalne srpske televizije, u kojoj je Kosanović sudjelovao dana 13. siječnja 2024. godine javivši se video linkom iz svoga stana ili barem isječke emisije koji su podijeljeni na društvenim mrežama, Kosanović je jednostavno neprepričljiv.
U jednom potpuno bizarnom videu u kojem izgleda kao da je ispao iz nekog ex yu filma s kraja ’70-tih – brkati neugledni glumac s ovisničkom fizionomijom, dok na zidu iza njega visi maršal u bijeloj uniformi, Saša Kosanović mrtav ozbiljan lamentira o “jurišanju” na srpske kafiće u Vukovaru, djeci koja se napadaju pod velikim odmorima, ženama koje napadaju, valjda, povampirene ustaše, jer se sjetio i Pavelića i jama i vladika, pa sve do bejzbol palica koje kakti financira aktualni gradonačelnik Ivan Penava, a kojima se razbijanju “male srpske glavice” po gradu.
Ne samo Kosanovićev izgled i ambijent iz kojeg se javlja, narativ mu je identičan onome iz 1991. kakav je upravo brojne Vukovarce hrvatske nacionalnosti nakon sloma obrane grada koštao života, nedostaje samo 41 dijete iz vrtića, pa da priča bude kompletna.
Da podsjetim, ako uopće ima onih koji za to ne znaju, srpski fotoreporter Goran Mikić nakon okupacije Vukovara 1991. gostovao je po srbijanskim novinama i televizijama govoreći kako je svojim očima u vrtiću u vukovarskoj četvrti Borovo naselje vidio 41 zaklano srpsko dijete, pa su Večernje novosti 20. studenoga, na dan kada se dogodio masakr na Ovčari, izvijestile o djeci koju je zaklala hrvatska garda povlačeći se iz Vukovara. Kad je u Vukovar poslana skupina srpskih patologa koji su ustvrdili da nema ni traga zločinu o kojem je pričao, Mikić je priznao da nije ni vidio, ni izbrojio tijela, no za zarobljene hrvatske branitelje i civile to je priznanje stiglo prekasno.
Pa ipak, ovo je samo djelić nebuloza koje je Saša Kosanović izvalio tijekom sporne emisije, poput toga da je „posebno odvratan detalj o ekavici“, jer se iz Vukovara izvještavalo da je sukob započeo zbog ekavice – „što je kovanica za srpski jezik ali IM (valjda su i novinari koji su prvi izvijestili, ustaše) ekavica bolje zvuči“.
Navodi i kako je jedan od roditelja izjavio da je pravoslavac, jer se nije usudio reći da je Srbin, tu „groznu“ riječ koja naglašava njegovu nacionalnu pripadnost te da je zbog antisrpske politike u Vukovaru svaki Srbin označen kao meta. Jedna od njegovih izjava, a koje je potpuno prošla ispod radara je – „da smo mi država čija cijela mitologija počiva na Domovinskom ratu i žrtvi Vukovara“. Naglašava kako djeca koja u Vukovar dolaze na „ekskurziju“, aludirajući na terensku nastavu tijekom koje se uči o Bitci za Vukovar, ne uče o suživotu, nego dolaze slaviti smrt, „hodati po bolnici i gledati kako se patilo“ te da će time svoje predrasude, koje su valjda već ponijeli sa sobom, još više produbiti, pa će klinci u Zagrebu i Splitu sjesti u auto i doći u Vukovar, gdje će im lokalni Vukovarci prstom pokazivati kad vide nekog Srbina na ulici i govoriti – „Eno mete, ajmo ga sad izaći, pretući!“. Ako je i od predvidljivog Saše Kosanovića, previše je.
U svojim teatralnim i dramatičnim javnim istupima ovih dana, Milorad Pupovac pozvao je na razum, toleranciju i poštovanje, pa ako ovo predstavlja smirivanje situacije u Vukovaru, koju besprizorno sam svakodnevno potpiruje, kao u vicu (a nije smiješno), parafraziram – “molimo te, nemoj nas više miriti”.
Čemu glasilo za nacionalne manjine služi
Zbog brojnih drugih, ne samo gore navedenih razloga, neophodno je ponavljati kako su Milorad Pupovac i njegovi učenici i trbuhozborci iz Srpskog narodnog vijeća najveći kamen spoticanja u međunacionalnim odnosima u Hrvatskoj. Ipak, mi nastrano, mazohistički i normalnom umu neshvatljivo, financiramo protudržavni i protuhrvatski medij NOVOSTI u kojem plaćenici šire prosrpsku agendu i svako malo izazivaju nove podjele.
U normalnoj, modernoj, demokratskoj državi kakva je Hrvatska koju priželjkujem(o), novca za financiranje glasila nacionalnih manjina, mora biti. No, što je zapravo glasilo nacionalnih manjina i kako bi ono trebalo izgledati, barem ako ga država sponzorira? O čemu bi se određena manjina, kao ciljana publika, u njemu trebala informirati?
Ako iz puke radoznalosti otvorite nacionalnemanjine.hr, portal za SVE nacionalne manjine, pa prolistate naslove, uočit ćete kako se svi do jednoga tiču upravo onog za što takav portal i služi – za informiranje pripadnika nacionalnih manjina o vijestima i događanjima važnih/vezanih za njih ili informiranje onih koje njihove aktivnosti i problematika zanimaju. Na primjer: Vijeće Roma proslavilo dvadeset godina djelovanja; Slovenci veselo ispratili staru godinu; František Smetanka – ugledni zagrebački liječnik i manjinski aktivist; Pročitat ćete i reagiranje vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba koje je nezadovoljno proračunom ili kako su Albanci integrirani u hrvatsko društvo.
Ako vas zanima o čemu Hrvati koji žive u nekoj drugoj državi pišu u svojim tiskovinama, prolistajte, na primjer Klasje, list koji izdaje Hrvatsko društvo Ljubljana. Osim poštovanja prema drži u kojoj žive, Sloveniji, tekstovi pod naslovom – Gradimo mostove suradnje i povjerenja ili Zajedno možemo više i bolje, pišu o trideset godina uspješnog djelovanja Društva, Hrvatima u Sloveniji, različitim radionicama koje su imali, dobrotvornim akcijama ili literarnim susretima.
Oprez, nije za tankoćutne!
Međutim, ako imate dobar želudac, pa otvorite portal Novosti, tobožnje glasilo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, za financiranje kojeg se dobrim dijelom novac izbija iz džepa hrvatskih građana, pročitat ćete o bombardiranju Jemena i Sane, žal za Jugoslavijom, što je rekla Katarina Peović o Martini Dalić ili navijačkoj infekciji ustaštvom. Zbog mentalne higijene, preskočit ću veličanja različitih datuma ili osoba koj(i)e su zavile u crno hrvatski narod, a ovaj put ću preskočiti i omalovažavanja, vrijeđanja i ismijavanja vrijednosti Domovinskog rata, to je već toliko puta ponovljeno, da je deplasirano išta reći ili se, po tko zna koji put uzalud zapitati – zašto, dovraga, mi tu travestiju plaćamo?
Pa ipak, ako ste mislili kako financiramo samo protuhrvatsko djelovanje i potpirivanje međunacionalnih sukoba, grdno ste se prevarili. Dvojila sam kako uopće ovo napisati jer moram, vjerodostojnosti radi, koristiti izričaj neprimjeren u javnoj raspravi i pismu, pa molim tankoćutnije i one koji bi mi to mogli zamjeriti, da ovdje okrenu stranicu i odmah prijeđu na sljedeću. Naime, na portalu Novosti, u tekstu pod naslovom Budi muško i reci – jesam, peder sam! autor Viktor Zahtila obraća se novoizabranom ministru gospodarstva Damiru Habijanu, pa mu između ostalog poručuje:
„Nemoj se skrivati iza Plenkovića. I nemoj dopustiti da te zajebavaju pseudointelektualne tetke koje se prave da su iznad tebe dok potajno drkaju na tvoje instagram fotke.… I to dok se gradom svaki vikend kotrljaju kolone motornih vozila pune pijanih debila koji trube i vitlaju zastavama samo da bi obznanili da se neki random muškarac i žena, eto – jebu… Živimo u društvu u kojem gej muškarac koji želi biti ministar mora mobilizirati nacionalnu medijsku mašineriju kako bi uvjerio ljude da voli žensku pičku…“
Dobro. Ne ulazeći u motive zbog kojih je autor napisao ovaj tekst i tko ga je za njega nadahnuo, ostaje otvoreno pitanje – kako je članak prigodan za CroL LGBT news portal pronašao svoje mjesto u glasilu srpske nacionalne manjine koje se financira iz državnog proračuna, a bilo bi zanimljivo čuti i mišljenje Srba vulgaris, jesu li to teme kojima žele da se njihovo glasilo bavi i informacije koje ih zanimaju.
Jedan od mogućih odgovora na prvo pitanje je rečenica kojom se na društvenoj mreži X, nekadašnjem Twitteru, predstavio autor članka, Viktor Zahtila, a ono glasi, vjerovali ili ne: „Gladan kurca, sit Hrvatske“.
Čestitamo uredništvu, osobito Miloradu Pupovcu i Srpskom narodnom vijeću, nama je taj dio jasan i ne smeta nam, osim u neizrečenom – gladni i nezasitni hrvatskog novca. Naravno, ništa ovo nije novo, tako je iz broja u broj, iste mete, isto odstojanje, ista gadljiva, tobožnja satira i neopisivo vulgarni izričaj. Na naš račun, pa čestitam i nama.
Ipak, nije sve tako crno. Približavaju se izbori, postoji realna mogućnost kako će premijer Pupovac postati oporba, a njegov kupusov list napokon izaći na slobodno tržite i pokazati koliko vrijedi. Do tada, neka unose razdor, prebrajaju krvna zrnca i tužakaju konkurenciju.
/tekst izvorno objavljen u Hrvatskom tjedniku/
Još kolumni autorice:
Pa šta ako se radi o silovatelju i ubojici? Pa šta ili – nikom ništa!!!
