Duže čekanje na blagajni postaje, ako tako shvatite jedno pitoreskno mjesto i mjesto stvarnosti, posebno kad uhvatiš mega trenutak u kojem glavni junak ispred tebe upada u problem.
- Zaboravio si mobitel, Antišaaaa….I srećo, tko ti je ona koja te u messu naziva macane, frrrrr, grrrr, mrnjau…
U pozadini njegovog života, prije nego mu se srušio strop na glavu tgovačkog lanca odzvanjalo je – Tam tam tam taaaaaaaaam, tam tam tam taaaaaaaaaaam.
Kad smo već kod veličanstvenog Beethovena poznato je kako se nije klanjao nikome pa ni carici, i da je posljednjih godina svog života stalno kritizirao vladu. Nije gotovo ni izlazio, jeo je makarone sa s parmezanom i kuhao od 60 zrna jako finu kavu. Takvi su i naši penzioneri, gotovo Beethovenski.
Budi što god hoćeš, ali budi dosljedan sebi do kraja su riječi koje se mogu staviti kao epigraf čitave penzionerske filozofije. A mogu si priuštiti tijesto bez parmezana, kavu i ponekad otputovati do Špičkovine. Čekajući u redu kritizirali su sve, a jedan se obruši na svoje susjede i njihov avanturistički duh na ekskluzivnim i skupim mjestima.
Pa dobro, veli mu drugi – kak vi podižete svoju dinamiku? A kaj ja znam, meni je nekak najdraže kad izvadim stari ekspress – lonac iz Vogošća. Obuzme me neka mistika jer u ekspress – lonac malčice teže virim. Onda osjetim kako me tijelom prožima napetost dok osluškujem pištanje ventila, a onda me adrenalin tak pukne kad skužim da će mi od zamašćenog ventila 15 l sarme završiti na stropu.
Došla je i na red mirovinska reforma. To me podsjetilo da moram s mamom ozbiljno porazgovarati. Po mom izračunu, i kad umiješam Kvadrivijum i Pitagorinu sreću o savršenstvu brojeva, mama mora živjeti barem do 115 godine kako bi preuzela plaćanje mojih režija.
No već je čujem – radi do 70-te i bit ćeš bogatija za 20 posto, tvoj glas na izborima bit će odlučan, a moći ćeš gledati i turske serije u miru. Zapravo, kad bolje razmislim neću razgovarati jer što će čovjeku mirovina i potvrda da se od prošlosti ne živi.
Jedna gospođa vidno uznemirena priča drugoj:
- Stara moja, sanjala sam ti Katarinu Peović
- Pa kud nju, ona više nije u politici
- Kaj ja znam, sanjala sam je i veli ona meni:
- Šta se radi, drugarice Miro?
- A evo lopatam, drugarice Kato
- Jel teško, drugarice?
- Ma jok, evo me na 203 kilometru pruge
- Neka neka, drugarice Miro, to je bratstvo i jedinstvo, a ne “sex & drugs & rock’n’roll”
Klinka ispred mene s košarom punom slatkiša i napitaka pušta neki video o vjenčanju robota u Japanu. Matičar izreče- You may kiss the bride”, mladoženja se sav spetlja i iz usta mu u znak poljupca izleti nakrivljeni srebrni disk u smjeru mladenke. Na velikom ekranu mobitela druge klinke ide prepiska:
- J.OK?
- J. OK
- Javil sam se pa APP….
- Gdje si?
- Kupujem FYI… btw… FM1P
- Aaaaa
- Ja bzvz..volim f2f… lijepa si IMHO.. – Tnx – NNČ ..
- Kava 2moro?
- OK bhl8
- Xo – Xo, Xo
Sve u svemu, lijepo su se napričali.
Muškarac iza mene imao je ozbiljan problem s razlikovanjem č i ć pa je odabrao samo č do kraja života. I to je ok, ali tada nastrada ć i jedan onako fini, mekani ( tko voli) čevapčić postane tvrdi čevapčič, a Vučić postaje Vučič, a to stvarno ne ide.
A onda je u tom minimalnom pomicanju reda do blagajnice nastala svađa. Mama je bila jako ljuta na svog klinca.
- Joj, joooj, samo da dođemo kući, vidit ćeš ti svoga boga.Ti ćeš se meni inatit. Neću ti kupit sve te gluposti i točka. Dosta je meni bilo tvog markiranja i mrtve babe. Isuse, reći da ti je baba mrtva, radi matematike.
Onda se umješala jedna gospođa i rekla:
- Gospođo nasilje nad djecom je kažnjivo, prosim lepo
- Dobro, dobro pa nećemo se sad svađat, nismo na vijestima
Još tekstova od iste autorice:
Skrb i njega bolesnika – kako sačuvati sebe i svoje zdravlje
‘Čovjek uzdiše ogorčen, sit i presit čovjeka i svih njegovih opačina, ali bez čovjeka sve je laž’
Isusove riječi upućene svim ženama do kraja svijeta – izložba akademske kiparice Dijane Ive Sesartić
