Iako srbijanski prijevremeni parlamentarni izbori još nisu raspisani (najavljuju se za listopad ili studeni), Aleksandar Vučić je u predizbornoj kampanji. Međutim, ovog puta ne za mjesto predsjednika države već premijera.
Valjda se čovjek ugledao na idola, uzora i mentora Vladimira Putina, koji je isto tako mijenjao mjesta predsjednika i premijera, usput mijenjajući ustav i zakone da bi zadržao apsolutnu vlast.
I tako je tijekom kampanje Vučić pohodio Priboj, gdje je obišao tamošnju vojarnu koja se obnavlja i dograđuje kako bi mogla primiti 500 ročnika kad se obveza služenja vojnog roka vrati i u Srbiju (naravno, nakon izbora).
Pritom je Vučić, onako ovlaš, novinare obavijestio da će srbijanska protuzračna obrana uskoro dobiti još bolji sustav, uz već postojeće kineske FK3 i HQ17. Doduše, nije rekao točno koji, valjda se nije mogao sjetiti. Ili je tu informaciju ostavio za bolju priliku, neki veliki izborni skup.
Pa, kad Vučić nije htio reći, mi ćemo – Srbija je od Kine kupila protuzračni raketni sustav srednjeg i velikog dometa HQ9. Razlika u dometu je prije svega posljedica uporabe različitih vođenih projektila. Proizvođač, tvrtka CASIC, rado ističe da je HQ9 bolji sustav od ruskog S-400. Ako i nije, želi biti na tom nivou.
Kineski sustav HQ9 kao prijetnja za Hrvatsku
S najvećim dometom djelovanja od 260 kilometara, HQ9 je potencijalno jako opasan sustav za nacionalnu sigurnost Hrvatske. Ne toliko ako bi bio smješten u okolici Beograda ili negdje drugdje na srbijanskom teritoriju, već prije svega ako bi koja bitnica „zalutala” u Republiku Srpsku.
Odatle bi HQ9 sa spomenutim dometom potpuno „pokrio” hrvatski zračni prostor, na što hrvatska vojska uopće ne bi imala adekvatan odgovor.
Foto: Screenshot
Prvo zato jer Hrvatska vojska i HRV nemaju adekvatan sustav za uništavanje neprijateljskih PZO sustava.
Prije svega samonavođene projektile zrak-zemlja ili zemlja-zemlja koji se samostalno navode na radare PZO sustava. S obzirom da je HQ9 velik sustav, iako je formalno samohodni, ipak je lak cilj za otkrivanje te ga se može napasti i krstarećim projektilima.
U našem slučaju ne onim velikim, dometa više od tisuću kilometara (teško da bi nam te netko sada htio prodati), već onim puno manjeg dometa, 300 kilometara ili manjeg.
Hrvatska bez adekvatne protuzračne obrane
Onomad je ministar obrane Ivan Anušić naručio od Lockheed Martina višecjevne lansere HIMARS. Na žalost, naručio ih je samo osam, s isporukom ne ranije od 2028. godine.
Navodno su pritom naručeni projektili dometa samo 80 kilometara. Za nadati se da to nije cijela istina te da su naručeni i projektili znatno većeg dometa. Ako nisu, onda treba krenuti u hitnu nabavku znatno potentnijih projektila zemlja-zemlja.
Kao što je Ground-Launched Small Diameter Bomb (GLSDB), zajednički proizvod Saaba i Boeinga. Dometa 150 kilometara, za početak, bio bi barem nekakvo rješenje. Iako bi puno bolji bio sustav duplo većeg dometa.
Video ispod pokazuje testiranje Ground-Launched Small Diameter Bombe
Dok MORH i HRM uporno guraju program gradnje korveta, za koje uopće nema objašnjenja što će nam, Hrvatska još uvijek nema protuzračni raketni sustav ni srednjeg, a kamoli velikog dometa.
S obzirom da MORH šuti, nije za očekivati ni da će biti odabran u skorije vrijeme. A onda dok prođe proces ugovaranja, pa sve dulji rokovi isporuke… Posljedično, Hrvatska će ostati potpuno nebranjena barem narednih pet godina, ako ne i duže.
Putin, Baltik i posljedice za NATO
I to u trenucima kad se NATO polako, ali nezadrživo, raspada. I kad zapadne obavještajne službe uopće ne dvoje hoće li Putin napasti baltičke države. Samo je pitanje kada. Procjene idu od nekoliko mjeseci pa do godine dana.
Najvjerojatnija opcija je da će Putin pričekati predsjedničke izbore u Francuskoj na kojima će pobijediti njemu sklona politička opcija. Zbog toga se Vučić ubrzano naoružava – kad Putin krene na Baltik, Vučić će na Kosovo. Usput će pripojiti Republiku Srpsku. A potom i Crnu Goru.
Krene li Putin na Baltik, NATO će se raspasti kao kula od karata. Predsjednik Trump neće poslati Amerikance da ponovno ginu za Europljane, a europske vojske nemaju snage oduprijeti se ruskoj vojsci.
Njemačka vojska u Litvi – papirnata snaga
Evo jednog primjera – Hrvatska televizija je u središnjem Dnevniku 10. kolovoza objavila reportažu o velikoj vojnoj vježbi njemačkih snaga u Litvi. Toliko važnoj da je prisustvovao i njemački ministar obrane Boris Pistorius.
Kao, eto, imaju Nijemci i snage i volje braniti Litvu. Nažalost, prava je istina puno gora. Ono što u reportaži nije rečeno je da se radi o oklopnoj brigadi Panzerbrigade 45.
Ta bi brigada trebala do kraja 2027. godine postati nositelj obrane Litve i pritom brojati oko pet tisuća pripadnika. Trenutna je popunjenost brigade oko 50%, dok su dijelovi popunjeni s tek 30%.
Problem je u tome što je njemačko zapovjedništvo kopnene vojske pokušalo popuniti brigadu na dragovoljnoj osnovi, što se pokazalo kao potpuni promašaj jer njemački vojnici i vojnikinje očigledno ne žele u Litvu, nekoliko desetaka kilometara od Bjelorusije i ruske baltičke enklave i najveće vojne baze ruske vojske, Kalinjingradske oblasti.
Stoga ne čudi da je ministar obrane Pistorius najavio da će ministarstvo obrane naložiti prinudnu raspodjelu vojnika i vojnikinja (po zapovijedi) u Panzerbrigade 45, a kako bi se konačno popunila. U ovom slučaju moglo bi se reći da, kad već prijete praznom puškom, bilo bi dobro da prvo nabave pušku.
U Litvi bi trebala biti i buduća tvornica tenkova Leopard 2A8, u gradu Kaunasu, koji je od granice s Bjelorusijom udaljen nešto više od 110 kilometara. Sva sreća da tvornica neće biti dovršena prije nego što ruske trupe okupiraju baltičke države, zajedno s Kaunasom.
Hrvatska vlada i pogrešni prioriteti
U takvim uvjetima, koji jako podsjećaju na tridesete godine prošlog stoljeća, naša Vlada i MORH ne odaju da su odveć jako zabrinuti. Ako se kupuje, onda se kupuje stara krama (Bradleji i Rafali) ili se kupuje na sitno.
Foto: HINA/ MORH
Još gore, namjerava se trošiti na potpuno nepotrebno (korvete). A ono što nam nasušno treba (PZO), to se ne spominje. U glavama naših vlastodržaca još uvijek je slika idealnog svijeta u kojem će Amerika da nas brani, a Njemačka da nas hrani.
Amerika nas sigurno neće braniti, a Njemačka uskoro neće moći prehraniti ni sebe.
Više od istog autora:
Njemačka nuklearna bomba – opet
Pariz: Hrvatska je točno tamo gdje treba biti – gleda u stražnjicu Vučića
Summit NATO-a u Ankari: „velika ljubav i zajedništvo”
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
