Ovogodišnju svečanu vojnu paradu u povodu pada Bastilje predsjednik u odlasku Emmanuel Macron odlučio je pretvoriti u odu samom sebi. Kad mu je već zadnja u funkciji predsjednika. Tako je po Avenue des Champs-Élysées ove godine promarširalo više od sedam tisuća vojnika i pokoji policajac (6686 francuskih i 500 iz savezničkih država), 299 vojnih i policijskih vozila (uključujući 98 motorkotača), te 193 konja.
Iznad visokih dostojanstvenika preletjelo je 102 zrakoplova, većinom francuskih, ali i iz 11 europskih saveznika. Sveukupno najveća ikad.
Macron se okružio i visokim dostojanstvenicima, mahom predsjednicima (7) i premijerima (22). Uključujući i srbijanskog Vučića, iako Srbija nije nigdje, ni u NATO-u, ni u EU ni u Koaliciji voljnih (zapravo vrlo otvoreno podržava Rusiju).
Dapače, Macron je Vučića smjestio u prvi red, odmah pokraj uskoro bivšeg britanskog premijera Starmera. Za Večernji list Plenković je u Parizu dao intervju naslova:
„Hrvatska je upravo tamo gdje treba biti.” Mi bismo dodali – gleda u dupe Vučiću i Srbiji.
Znakovito je da među uzvanicima nije bila talijanska premijerka Giorgia Meloni, već je Italiju predstavljao potpredsjednik Vijeća ministara Italije Antonio Tajani. Sjedinjene Američke Države predstavljali su rado viđen državni tajnik Marco Rubio i nimalo dobrodošao ministar rata Pete Hegseth.
Službeno, trošak sve ove parade je 3,5 milijuna eura. Neslužbeno, barem deset puta više. Ostatak troškova skriven je po stavkama najrazličitijih ministarstava, prije svega obrane, unutarnjih i vanjskih poslova.
Kako Macron nije mogao reći domaćoj javnosti, koja ga odavno ne podnosi (potpora mu se kreće oko 18% i najniža je od svih predsjednika od kraja II. SR), da će toliki novac spiskati na proslavu kraja svog drugog (i zadnjeg) predsjedničkog mandata, odlučio je da će izgovor biti Ukrajina.
Oružje za Ukrajinu koja ga ne može ni proizvesti
Preciznije, okupljanje lidera Koalicije voljnih iz 35 zemalja koje su se obvezale pružiti Ukrajini snažna sigurnosna jamstva čim neprijateljstva prestanu. Ima operativnu komponentu koja ujedinjuje nacije spremne provesti mjere za obnovu i uvjeravanje ukrajinskih oružanih snaga u zraku, na kopnu i na moru.
S obzirom da je EU već obećala Ukrajini 90 milijardi eura za ovu i iduću godinu, Macronu je preostalo tek da obeća novo oružje. Pariz će Kijevu izdati licencu za proizvodnju PZO vođenih projektila Aster, krstarećih projektila SCALP i vođenih bombi A2SM.
Uz to, Francuska će Ukrajini tijekom 2028. i 2029. isporučiti 16 borbenih zrakoplova Rafale (već su im isporučili šest Miragea 2000). U idućim tjednima Francuska će poslati i zasad nepoznat broj sustava protuzračne obrane SAMP/T. Jedini je problem što Ukrajinci nisu nimalo zadovoljni tim sustavom te preferiraju američki MIM-104 Patriot.
Uz to, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dobio je još jedan „poklon” – Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Norveška, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo odlučili su novcem i znanjem poduprijeti razvoj ukrajinskog projekta proturaketnog sustava Freyja, koji razvija tvrtka Fire Point.
„Ono što ovdje gradimo nije namijenjeno samo Ukrajini. Ovo je dokaz da Europa može sama brinuti o vlastitoj sigurnosti, štititi svoje interese i djelovati odlučno”, izjavio je francuski predsjednik Macron, a kako bi francusku javnost još jednom pokušao uvjeriti da novac za Ukrajinu nije bačen novac.
Potpuno drugi problem je što sve te najave prepuštanja licenci za proizvodnju Ukrajini nemaju nikakvog smisla. Osim dodatnog političkog pritiska na Putina. Naime, ukrajinska industrija nema ni znanja ni kapaciteta za proizvodnju tako složenih sustava. Nekad davno je imala.
U trenutku raspada SSSR-a, ukrajinske tvrtke proizvodile su, između ostalog, interkontinentalne balističke projektile. Kako bi ukrajinskoj vojsci sada dobro došao i balistički projektil srednjeg dometa. No sve je to sustavno uništavano.
Stručnjaci su ili otišli u Rusiju ili (znatno manji broj) na Zapad. Posljedica je da danas ukrajinska vojna industrija nema mogućnosti proizvoditi Astere ili SCALP-ove. Jedina opcija da se ovi projektili „proizvedu” u Ukrajini je da dođu u dijelovima pa ih francuski i ukrajinski tehničari sklope.
Plenkovićev pogled prema Bruxellesu
Već smo spomenuli da je Macron uspio „sletjeti” na manje od 20% potpore javnosti. No to i nije tako važno. Puno važnije je da je svojim politikama Macron potpuno uništio politički centar.
Koji će na skorašnjim predsjedničkim izborima (prvi krug će biti 18. travnja iduće godine, a drugi 2. svibnja) imati minornu ulogu. Najveća borba vodit će se između domoljubne desnice i ekstremne ljevice.
Skorašnji odlazak Macrona utjecat će i na premijera Andreja Plenkovića. Kojem jednako brzo curi vrijeme da mu francuski prijatelj osigura neku od pozicija unutar Europske unije.
Tračevi kažu da bi Plenković najradije sjeo na mjesto Antónia Coste, aktualnog predsjedavajućeg Europskog vijeća. Međutim, to iziskuje prvo smjenu Coste, a potom ne mali poguranac za Plenkovića. Moguće, iako ne odveć vjerojatno.
S obzirom da je Ursula von der Leyen (za sada) nedodirljiva na mjestu šefice Europske komisije, najizglednije mjesto za Plenkovića je ono visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku. Trenutna obnašateljica je Kaja Kallas.
Nije tajna da se gospođa Kallas nije najbolje snašla na toj poziciji te da je izgledna smjena na jesen ili zimu. S obzirom da je Kallas na tu funkciju došla s mjesta premijerke Estonije, jednako (ne)važne države kao i Hrvatska, Plenković ima ozbiljne šanse da preuzme to mjesto.
Nije nikakva tajna da se naš premijer puno bolje osjeća u Bruxellesu i Strasbourgu nego u Zagrebu, pa mu od srca želimo skorašnji odlazak.
Više od istog autora:
Milanović je potpuno u pravu oko zabrane odlaska hrvatskih vojnika u Pariz
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
