Predsjednik Zoran Milanović izvojevao je važnu pobjedu – u Pariz će umjesto vojnika policajci. Istovremeno, načelniku Glavnog stožera generalu Tihomiru Kundidu neće se dogoditi ništa, iako se oglušio o odluku ministra obrane i poslušao predsjednika. Problem je što sa svakom takvom Milanovićevom „pobjedom” Hrvatska sve dublje klizi u ustavnu krizu.
Novo bojište: Europska unija
Međutim, predsjednik Milanović tu neće stati. Već je najavio otvaranje novog bojišta, ovog puta u vanjskoj politici. I to tamo gdje će premijera Andreja Plenkovića najviše zaboljeti – Europska unija.
U obraćanju novinarima na Pantovčaku 3. srpnja Milanović je izjavio: „Evo što se događa kad se vanjska politika provodi kroz čobanluk, silovanje i ignoriranje akata. Članak 144.b) kaže da Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju sukladno njihovim ustavnim ovlastima Vlada i Predsjednik Republike. Što ovdje nije jasno? A što je stvarnost u Hrvatskoj?
Reći ću vam što je stvarnost. Ovo je stupilo na snagu 2010., ja još nisam bio premijer, a pregovarao sam sa Šeksom i ekipom što će ući u Ustav. Ovo sam ja napisao, moja desna ruka. HDZ je to htio izbaciti, to se sve zna. Nikoga nisam ucjenjivao, ali sam pritiskao i iznudio na legitiman način da bude ovako, a ne kako je htio HDZ: meni sve, grabi, daj. Ja nisam ni vidio sebe ni u jednoj od tih uloga.” Pa je nadodao: „Plenković, Plenković i samo Plenković. Koga zastupa on u tim tijelima? Samo sebe. Što drugo možemo zaključiti? Mene nema tamo. Čisti privatluk, grubi, seljački. Tu se ne može govoriti lijepim riječima.”
Najava novog „rata” između Pantovčaka i Banskih dvora je odaslana. Bojište je određeno. Jedino nije jasno kako Milanović misli napasti. Nije da može poslati zapovijed ministru vanjskih poslova kojom se naređuje da će u Bruxelles, umjesto premijera, ići on.
Nije ni opcija da se na sastanku Europskog vijeća istovremeno nađu predsjednik i premijer. Na novinarsko pitanje kako to misli ostvariti, Milanović je odgovorio krajnje neodređeno: „Zar ja moram pisati zahtjeve za nešto što je Ustavom propisano? On se mora obratiti meni.” Te je okončao presicu. Stoga nam preostaje iščekivanje kako će Milanović prijetnje provesti u djelo. Ako uopće?
Put u Ankaru
U međuvremenu, predsjednik i vrhovnik Milanović ide put Ankare na 36. summit NATO-a. Koji će možda biti i zadnji?
Što se Milanovića tiče, to ga očigledno puno ne zabrinjava. Uostalom, priznao je da ga tamo nitko ne doživljava. Te se požalio da će imati samo tri minute da se obrati nazočnim predsjednicima i premijerima. U tako malo vremena teško da se može reći nešto jako pametno. Vjerojatno ga velika većina i ovako neće slušati. Jer NATO čine 32 države, i tko će slušati sve te govore?
Uostalom, na summitu u Ankari svi predsjednici i premijeri kružit će u orbitama oko američkog predsjednika Donalda Trumpa. Neki u vrlo niskoj (domaćin Recep Erdoğan i glavni tajnik NATO-a Mark Rutte), a neki u visokoj (francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer u odlasku Keir Starmer). A neki na samom rubu, uključujući španjolskog premijera Pedra Sáncheza i našeg Milanovića.
Bit će jako zanimljivo gledati kako će se Trump ponijeti prema nekad velikoj saveznici, a sada otpadnici, talijanskoj premijerki Giorgi Meloni.
Trumpova hladnokrvnost i Hegsethova prijetnja
Trenutne najave su da će odnos predsjednika Trumpa prema sudionicima biti vrlo sličan odnosu koji je imao na nedavnom sastanku skupine G7. Na njemu je Trump izbjegao bilo kakvu konfrontaciju. Doduše, puno je više pažnje posvetio bilateralnim sastancima s čelnicima bliskoistočnih država koji su iskoristili priliku da si skrate let na pola puta. Te da osobno saznaju kakvi su američki planovi s Bliskim istokom.
Trumpu nije ni potrebno ulaziti u sukobe i slati prijetnje jer je to umjesto njega obavio ministar rata Pete Hegseth na sastanku ministara obrane NATO-a održanog 18. lipnja.
Nakon oštre kritike europskih „saveznika”, koji su ne samo odbili pomoći američkim snagama u djelovanjima protiv Irana već su i dodatno otežavali, ministar rata Hegseth najavio je analizu američke prisutnosti u Europi (Department of War review) koja, po njegovim riječima, neće trajati duže od šest mjeseci. Otprilike do kraja godine. S obzirom na to da je Hegseth najavio uključivanje Kongresa, a izbori za njega su 3. studenog, analiza nije da može trajati duže. Samo puno kraće.
Trump može napustiti NATO i bez povlačenja vojnika
Uostalom, već se zna da će pokazati potrebu daljnjeg smanjenja američkih snaga u Europi. Jedino je pitanje hoće li Kongres promijeniti zakon i dozvoliti smanjenje ispod trenutnog ograničenja od 76 tisuća. Iako broj američkih snaga ne mora biti presudan za ulogu Sjedinjenih Država u obrani Europe. Predsjednik Trump može povući SAD iz NATO-a u svakom trenutku, a da broj američkih vojnika ostane isti.
Za to mu je dovoljna samo jedna prosto proširena rečenica – „Američki vojnici više nikada neće ginuti u Europi.” Time bi svi američki vojnici u Europi postali skoro pa turisti. Doduše, i dalje bi mogli sudjelovati u vježbama i pomagati u obuci. Međutim, u bilo kakvom sukobu dobili bi zapovijed o neuključivanju i povlačenju na sigurno.
Pa neka europski vlastodršci i dalje prkose Trumpu.
Više od istog autora:
Milanović je potpuno u pravu oko zabrane odlaska hrvatskih vojnika u Pariz
Podržavaš neovisno novinarstvo? Ako cijeniš naš rad i držiš da su ovaj i drugi naši tekstovi korisni za tebe i hrvatsko društvo u cjelini doniraj:
Primatelj: Dijalog
IBAN: HR5923400091111245038
Opis plaćanja: Donacija za Dijalog.hr
Model: 00
Poziv na broj: (upisati datum)
