Pred nama su još jedne konklave u kojima će se izabrati novi papa.
Mnogi vjernici postavljaju pitanje kakav će biti novi Kristov namjesnik na Zemlji?
Hoće li biti poput prethodnog ili pak dijametralno drugačiji? Odgovor na to valja prepustiti Duhu Svetome koji ravna izborom pape, no svejedno ću biti toliko slobodna i podijeliti nekoliko misli na tu temu.
Krist je ustanovio svoju Crkvu, između ostaloga da bi ljudi mogli jedni druge voditi k Njemu i posvećivati sebe i druge.
Deus caritas est.
Svi znamo što znači ova jednostavna, ali vrlo duboka rečenica.
Glas Crkve, Kristove zaručnice koja živi u svijetu, ALI nije od svijeta i koja nadživljava ratove, progone, revolucije, sve opačine, okrutnosti i nepravde jednako je snažan sada kao i na početku ustanovljenja Crkve.
Njen je pogled usmjeren jedino prema vječnom Bogu, zanima je samo Njegovo djelovanje kao i Njegova ljubav i mudrost.
Krasi je čista i postojana doktrina; punina snage kako Biblije tako i stoljeća jedinstvene, kontinuirane i konzistentne tradicije, tradicije koja nije zastarjela i prašnjava, nego živa i mlada .
Bog nam neće dati točno ono što smo tražili, ne, On će nam dati nešto puno bolje od toga jer njegove misli nisu naše misli i Njegovi puti nisu naši puti. U tome leži odgovor na pitanje iz naslova.
Isus nas je došao pozvati u Trojstvo vječnoga života i ljubavi. To je dom za koji smo stvoreni i za kojima čeznemo na zemlji. Tu ćemo iskusiti ljubav koja nadilazi svaki razum, kako nas uvijek iznova obuhvaća. Nema kraja primanju onoga za čim smo uvijek žudjeli, jer je Božja ljubav beskonačna, a dao nam je beskonačnu sposobnost njezina primanja. Zbog toga je sveti Grgur iz Nise skovao novu riječ, Epecstasy, kako bi opisao radost koja stvara beskrajno primanje i uživanje beskonačne ljubavi, koja sve jače ulazi u svaki dio našega bića i prožima ga.
Jesu li dekadencija i izopačenost današnjeg svijeta bolje ili lošije od onog poganskog antičkog? Kad slušamo vijesti u medijima možemo primjetiti njihovu negativnost i katastrofičnost i često se postavlja pitanje: Zašto Bog dopušta takve stvari?
U pravom odgovoru na taj cri de coeur leži prava bit. Da bi nestale sve zloće, opakosti i nepravde ovoga svijeta potrebno je učiniti nešto što se čini gotovo nemogućim: svi poroci i zloća koji vladaju palim čovječanstvom moraju ustupiti mjesto krepostima što ih je Isus propovijedao svojoj Crkvi.
I upravo je to zadaća budućeg pape, no trebamo shvatiti da te vrline mogu doći čovječanstvu iznutra, ispunjenom nadnaravnom ljubavi što ju je Isus oslobodio u prvoj Pedesetnici.
Bit je to onoga što nazivamo Radosnom viješću koju su kršćani, danas više nego ikada prije, pozvani propovijedati i naučavati drugima. Kakav će biti novi papa po toj logici ovisi upravo o nama. Da, o meni i tebi dragi čitaoče! I nemojte upotrebljavati izraz ALI! Ali vrijedi jedino u slučaju eventualnog nametanja Božje ljubavi. Nametnuta ljubav je oksimoron poput drvenog željeza. To je fizički neizvedivo jer naš je Bog svakako silan, ali nije nasilan.
Kako čista i savršena ljubav Božja prodire u naše unutarnje biće, prvo mora pročistiti i ukloniti sve što priječi njezino nastanjivanje u nama samima. Putovanje je to što traje čitav život, vodi izravno susretu i iskustvu punine ljubavi:nesavršeno na zemlji, a savršeno u nebu.
Kakav će biti novi papa? Onakav kakvi će biti njegovi vjernici. Budimo iskreni i priznajmo si tu odgovornost. U biologiji je Omne vivum ex vivo (Živo nastaje samo iz živoga).
Tako je i Mistično Kristovo tijelo apostolsko, jer povijesno svoje korijene ima u Kristu, ali je istovremeno i ljudsko jer smo svi mi dionici istoga. Mistično je tijelo sam produženi Krist i to je najveći razlog za optimizam.
Krist sada živi!
On sad naučava, upravlja i posvećuje kako napominje nenadmašni Fulton Sheen. Kao što je jedinstvo u nauku i autoritetu centripetalna sila koja drži život Crkve kao jedno, katolicitet je centrifugalna sila koja mu omogućuje da se širi i prihvaća otkupljeno čovječanstvo bez obzira na rasu i boju i kože. Tu je i svetost Crkve što je čini zdravom, čistom i slobodnom od bolesti hereze ili raskola
Kristov križ postavlja mnoga životna pitanja; uskrsnuće je odgovor na njih. Ne feminizirani, nego muževni Krist razvija pred posrnulim svijetom zastavu pobjede, zastavu spasenja koja se blista od rana.
Kakav nam papa treba, kakva nam Crkva treba?
Ne okrunjena zlatnom, nego trnovom krunom.
Naš je Kralj kralj od ožiljaka. Takvog papu trebamo!
Bole nas rane naše Crkve, melem je u Kristovoj boli koju je nadvladao baš kako je nadvladao i smrt.
Ne želimo trčati prema tronu, nego baš poput našeg Kralja hramati prema njemu.
Njegovi su ožiljci naši ožiljci, ne trebaju nam lažni jaki bogovi koje nam nudi svijet jer naš je bio slab i po toj slabosti pobijedio je svijet i smrt.
Želimo i ljubimo jedinog Boga koji je imao rane.
Papa i Crkva će biti onakvi kakvi ćemo biti mi.Nesavršeni, pogrešivi, izranjeni, šepavi, progonjeni, izrugivani, pljuvani i omalovažavani. Samo te značajke jamče konačnu pobjedu.
Bože daj nam da budemo kristoliki, daj da hodimo stopama križnog puta, daj da nas novi papa vodi u tom smjeru i nema ama baš nikakve sumnje da nam Crkvu ni vrata pakla neće pobijediti.
Kako reče jedan pjesnik, moramo te imati Isuse od ožiljaka. Pokaži nam ih, znamo lozinku.
Imat ćemo papu i crkvu točno onakvu kakvi ćemo biti mi sami.
“Marijo!”, zazvao je učitelj vjernu učenicu pred praznim grobom.
“Nikolino! Ivane! Alene! Darko! Ružice! Franjo!”
Ako se odazovete, imat ćete Majku Crkvu dostojnu njenog utemeljitelja koji je toliko puta ponavljao kroz retke Svetog Pisma; NE BOJTE SE!
