Australsko-britanska spisateljica Emilia Hart predstavila je u petak svoj novi roman „Sirene” u zagrebačkoj Uraniji – prostoru kreacije, gdje je uz promociju otvorena izložba hrvatske umjetnice Vide Meić, potaknuta autoričinim opusom koji spaja povijesnu prozu i feminizam.
Nakon velikog uspjeha njezina prvijenca „Weywardice”, inspiriranog lovom na vještice u Engleskoj i „Macbethom” te prevedenog na 30 jezika, autorica u „Sirenama” progovara o sestrinstvu, iznimnoj ženskoj snazi, moći snova, misteriju i čaroliji.
Ta priča o sudbinama sestara u različitim vremenskim razdobljima – 1800., 1998. i 2019. godine evocira drevne priče o moru, ali i komentira položaj žena u društvu i one koji su imali moć zaštititi ih, ali to nisu napravili.
„Uživam istraživati povijest, osobito žena, jako me zanimaju ženske priče iz povijesti koje su možda bile zanemarivane. One su često ispunjene tamnim i teškim temama, ali to je dio mističnog realizma koji pomaže baciti svjetlo na takvu tematiku”, rekla je.
Za svoj je novi roman napravila temeljito istraživanje australske povijesti, osobito u dijelu dovođenja britanskih kažnjenika u Australiju . „Htjela sam da svi detalji budu što autentičniji jer je to važan aspekt australske povijesti”, istaknula je.
U tome joj je bilo važno ispreplitati priče žena iz različitih povijesnih razdoblja. „Sve gledam kroz prizmu sjećanja. Prošlost je uvijek s nama, iako uvijek brinem i o budućnosti. Ipak, najviše me zanima kako se neke stvari prenose iz generacije u generacije, kako preuzimamo ponašanja svojih roditelja, djeda i baka”, napomenula je.
Prisjetila se dvaju događaja koji su joj obilježila život, ali i objašnjavaju njezinu fascinaciju vodom – kao dvogodišnjakinja skoro se utopila u bazenu obiteljske kuće, nakon čega su je roditelji poticali da pliva, a u srednjim dvadesetima nakon moždanog udara upravo je plivanje bio važan dio njezina oporavka.
„Kad sam se preselila u Veliku Britaniju zapostavila sam plivanje koje sam jako voljela, no vratila sam mu se zbog oporavka i ponovno se povezala s vodom. Mogu reći da me voda skoro ubila, ali me je na neki način i spasila”, dodala je.
Hart kaže kako ne može zamisliti život bez priča, ljudi se njima povezuju i one nam služe da dobijemo neku vrstu utjehe ili bijega od stvarnosti. „Priče su integralni dio mog života, privilegija je stvarati ih za druge, ponekad ne mogu vjerovati da mi je to posao. Želim nastaviti pisati o snažnim ženama i ženama iz povijesti, a i moj idući roman imat će takvu temu”, najavila je.
Hrvatsko gostovanje organizirao je izdavač Stilus knjiga u suradnji s knjižarskim lancem Hoću knjigu, gdje se Hart u četvrtak tri sata družila s čitateljima, a u potpisivanju knjige dugo se zadržala i nakon promocije u Uraniji.
„Zagreb je prekrasan grad, voljela bih se vratiti u Hrvatsku, možda na obalni dio Hrvatske jer sam čula da je tamo jako lijepo”, napomenula je, dodavši da će u subotu sudjelovati na zagrebačkom Noćnom maršu u povodu Dana žena.
Uz promociju je otvorena izložba Vide Meić, nagrađivane umjetnice, s grafikama nastajalima kroz proces u kojemu je ona tijekom čitanja kroz vizualni jezik promišljala autoričine pristupe temporalnosti koji su ju oduševili.
„Trenutno se bavim vremenom i fascinirao me način na koji je ona ispreplitala vremenske strukture i koliko su likovi bili povezani kroz prošlost, sadašnjost i budućnost. U ovom slučaju grafika je bila pogodna jer omogućuje slojevitost u fazama, što mi je omogućilo da neke stvari lakše oblikujem i prenesem svoj dojam”, rekla je.
Objasnila je kako je njezin uži interes grafika, ponajprije njeni tehnički aspekti koji su je oduvijek privlačili. „Način na koji vizualiziram ne temelji se nužno na nekom konkretnom liku ili događaju, nego načinom na koji je autorica to prenijela.”
Roman “Sirene” je po objavljivanju u Velikoj Britaniji odmah postao bestseler Sunday Timesa, na hrvatski ih je, gotovo s izlaskom engleskog izvornika, preveo Dražen Čulić.
