Peruanski pisac Mario Vargas Llosa, koji je pet desetljeća oduševljavao čitatelje svojom intelektualnom strogošću i lirskom prozom pet desetljeća i bio nadomak tome da postane predsjednik svoje zemlje, umro je u nedjelju u dobi od 89 godina.
Umro je u glavnom gradu Perua Limi okružen obitelji i “u miru”, objavio je na X-u njegov sin Alvaro Vargas Llosa, poznati politički komentator.
Vodeća zvijezda procvata latinoameričke književnosti 20. stoljeća, Vargas Llosa osvojio je Nobelovu nagradu za književnost 2010. za djela kao što su “Teta Julia i piskaralo”, “Smrt u Andama” i “Rat za kraj svijeta”.
Pisac je rano napustio socijalističke ideje koje su prigrlili mnogi njegovi vršnjaci. Godine 1990. kandidirao se za predsjednika Perua, rekavši da želi spasiti svoju zemlju od ekonomskog kaosa i marksističke pobune.
Izgubio je u drugom krugu od Alberta Fujimorija, tada nepoznatog agronoma i sveučilišnog profesora koji je porazio pobunjenike, ali je kasnije zatvoren zbog kršenja ljudskih prava i korupcije.
Frustriran gubitkom, pisac se preselio u Španjolsku, ali je ostao utjecajan u Latinskoj Americi, gdje je oštro kritizirao novi val oštrih ljevičarskih vođa predvođenih tadašnjim venezuelskim predsjednikom Hugom Chavezom.
U desecima svojih romana, drama i eseja, Vargas Llosa pričao je priče s različitih stajališta i eksperimentirao s formom – pomicao se naprijed-natrag kroz vrijeme i mijenjao pripovjedače.
U svojim je djelima često ispitivao uznemirujuće odnose između vođa i njihovih podanika. U “Jarčevom slavlju” (2000.) detaljno opisuje brutalni režim diktatora Dominikanske Republike Rafaela Trujilla, a “Rat za kraj svijeta” (1981.) polifonijski roman-rijeka o vjerskome fanatizmu u Brazilu potkraj XIX. stoljeća, inspiriran je stvarnim događajima.
Predstavljena knjiga eseja i kritika Davora Šalata ‘Nijanse’
