Snimljen je nabrzinu s malim budžetom i glumcima koji su tjednima nosili istu, znojem natopljenu odjeću. Da je “Teksaški masakr motornom pilom” prošao nezapaženo, malotko bi bio iznenađen.
Dogodilo se suprotno, ove godine kultni film slavi 50. godišnjicu – pola stoljeća u kojem je bio mjerilo za ‘slasher’ film, podžanr hororaca u kojima sadističke ubojice masakriraju nedužne.
“Ne postoji kutak u svijetu gdje možete izgovoriti naslov ‘Teksaški masakr motornom pilom’, a da netko ne zna o čemu pripovijedate, bez obzira je li gledao film ili ne”, rekao je Chase Andersen iz producentske kuće Exurbia Films, koja posjeduje prava na franšizu.
“Postao je dio moderne nomenklature. Američki je poput pite od jabuka”.
Godine 1974. redatelj Tobe Hooper pronašao je formulu koja će nadahnuti nebrojene imitacije – vesela skupina mladih ljudi naiđe na izoliranu kuću u kojoj živi maskirani luđak koji će ih raskomadati oštrim predmetima.
A taj manijak, Leatherface, vitla motornom pilom, reže čovjeka koji sjedi u invalidskim kolicima i vadi utrobu drugom dok mlada žena to gleda obješena na kuki za meso.
“Michael Myers (“Noć vještica”) nosi masku.. Jason (“Petak 13.”) nosi masku. Međutim, Leatherface je bio prvi tip koji je to napravio”, rekao je Josh Hazard, koji se okupio s drugim fanovima na festivalu filmova strave “Texas Frightmare”.
“To je doista bio presedan u razvoju horor filmova.”
Definicija žanra
Ali se na početku nije tako činilo.
Glumac Edwin Neal, koji u filmu glumi autostopera, rekao je za AFP da nije mogao pretpostaviti da se radi o filmu koji će definirati žanr.
“Kad su mi dali scenarij, rekao sam: ‘Nosite se s tim’. Mislio sam da to nitko neće gledati”.
Teksaški masakr motornom pilom lažno se reklamirao da je utemeljen na istinitim događajima.
Dio publike stvarno je povjerovao u to, kaže Neal i dodaje da su neki japanski fanovi mislili da se radi o dokumentarcu.
“Teksaški masakr motornom pilom do danas je film kao nijedan drugi,” rekao je Ronnie Hobbs, koji je prošle godine lansirao video igru temeljenu na filmu.
“Čak ni nastavci i ‘remakeovi’ nisu mogli proizvesti takvu nelagodu kakvu je izazivao original”, dodaje.
Jedan od razloga za to možda je i ogoljena produkcija, kaže Andersen iz Exurbia Filmsa.
“Imali su skroman proračun i stvarno su morali biti kreativni”, rekao je. “Nisu imali luksuz da imaju više rekvizita ili kostima”.
“Gunnar Hansen koji je glumio Leatherfaca morao je nositi isti kostim tijekom cijelog snimanja i do kraja je jako smrdio”.
Teri McMinn, koja je utjelovila jednu od Leatherfaceovih žrtava, osim kreativnosti dodaje i da je u filmu relativno malo krvoprolića jer se većina nasilja ne vidi nego naslućuje.
No, njoj je najužasnije bilo nešto drugo. U jednom kadru istaknuto mjesto ima njezina stražnjica.
“Kad sam to prvi put vidjela na velikom ekranu skamenila sam se. Što će mi reći majka ako to vidi”, rekla je uz osmijeh.
Kraj dramske sezone u HNK-u uz Shakespearea: ‘Mjera za mjeru’
Hrvatski film ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ osvojio Zlatnu palmu u Cannesu
Prvi veliki koncert – Baby Lasagna na Sea Staru zapalio svoj Umag
