‘Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute’

Praizvedba drame Ivora Martinića “Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute” u kojoj obitelj secira svoju prošlost i sve neprešućene istine, izvedena je u petak u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) u režiji Aleksandra Švabića.

U središtu drame su likovi Sina, Majke i Oca koji u početku razgovaraju za stolom o uobičajenim temama poput ručka, vremena i posla. No, prošlost i dotad prešućivane istine eksplodiraju u trenutku kada se obitelj suočava s upitnikom kojim vlada od njih traži odgovore na pitanja što bi učinili u slučaju katastrofe, točnije kojeg bi se djeteta odrekli u tom slučaju.

Stariji sin tada sazna da bi roditelji žrtvovali njega i njegovu sestru, a zadržali mlađeg, problematičnog sina.

“Obitelj je jedna od tih velikih riječi s kojima danas sve teže izlazimo na kraj, negdje uz bok kapitalizmu, slobodi, ljubavi, identitetu i klimatskim promjenama” kazao je dramaturg predstave Marin Lisjak.

Drama se formalno sastoji od samog dijaloga, a jedina didaskalija nalazi se u samom naslovu.

Redatelj Aleksandar Švabić ističe kako se šutnja koja se spominje u naslovu, događa iz razgovora, odnosa i osjećaja, ali ona je tu i zato što se neke stvari trebaju probaviti kada se kažu i čuju

Fokus je na čistom dijalogu, punom gorkih istina i optužbi koje stvaraju napetost i osjećaj neizvjesnosti kod Sina, Majke i Oca.

Teatrolog Matko Botić istaknuo je kako se u drami traume slijevaju u potocima, a likovih ih više ni ne pokušavaju zaobići.

U predstavi majku i oca glume, Doris Šarić Kukuljica i Sreten Mokrović, a Petra Svrtan i Luka Knez glume kćer i starijeg sina.

Scenograf je Matija Blašković, a suradnica za scenski pokret Petra Hrašćanec. Kostimografkinja je Tea Bašić Erceg, za dizajn rasvjete zadužen je Anton Modrušan za dizajn zvuka Miodrag Gladović, a inspicijentica je Dina Ekštajn.

Ovo je drugi Martinićev tekst koji se postavlja u ZKM-u, nakon nagrađivane predstave “Dobro je dok umiremo po redu” 2019. godine.