Odigrali su Dinamo i Rijeka jedan tvrdi derbi, utakmicu za koju smo unaprijed znali da neće odlučiti prvenstvo, ali i utakmicu u kojoj je Dinamo mogao vise izgubiti porazom nego Rijeka dobiti pobjedom. Devet bodova zaostatka ipak bi Dinamo stavili u jedan nepovoljni položaj, bez obzira na utakmicu manje. S druge strane Rijeka bi pobjedom otišla na plus četiri Hajduku sto bi bila lijepa prednost, ali nipošto nedostižna.
Rijeka je tako derbi dočekala lišena psihološkog pritiska, a optimizam je kod Riječana podgrijavala i činjenica da je Dinamo prije tri dana odigrao tešku utakmicu s Betisom dok se je Rijeka cijeli tjedan pripremala za ovaj susret.
Dinamova početna postava izgledala je isto kao i protiv Betisa dok je Sopić iznenadio izostavljanjem reprezentativca Pašalića umjesto kojeg je utakmicu započeo Grgić te vraćanjem mladog Ivanovića umjesto iskusnijih Marića ili Obregona.
I Krenula je Rijeka sukladno najavama vrlo agresivno u utakmicu, visokim presingom pokušavala isprovocirati pogrešku domaćih, ali već nakon uvodnih nekoliko minuta Dinamo je polako preuzeo konce igre u svoje noge. Nametnuli su se plavi igrom na sredini terena, preuzeli posjed, ali na kraju i oni su samo jednom ozbiljnije zaprijetili.
Pred sam kraj prvog poluvremena Petkovicev udarac koji je išao u gol skrenuo je odlični Radeljić u korner.
Osim ove akcije treba izdvojiti i pokušaj bijega Ivanovića kojeg je proigrao Fruk, a koji je završio na travnjaku nakon duela s Nevistićem i Bernauerom. Sudac Bel pokazao je žuti karton golmanu Dinama, a nakon što je na poziv VAR-a išao provjeravati eventualni crveni karton na kraju je odluku poništio i dosudio loptu za Dinamo. Dojam je da je faul postojao, ali ne Nevistićev već Bernauera jer se na snimci jasno vidi kako Dinamov igrač gura rukom Ivanovića u leđa taman toliko da ovaj izgubi ravnotežu. I to je bilo sve sto bilježimo iz tvrdog prvog poluvremena.
U nastavku je Sopić izvadio mladog Ivanovića koji je umalo dobio drugi žuti nakon jednog nesmotrenog starta, a vjerojatno ga je spasila činjenica što je prvi žuti dobio zbog prigovora koji je izgledao opravdan. Umjesto Ivanovića, trener Rijeke dao je priliku Mariću. U igri bez igre dobrim dijelom drugog poluvremena njegovi su ga suigrači dugim loptama tražili ne bi li tako ugrozili Dinamova vrata.
Ulazak Pasalića sredinom drugog poluvremena unio je malo živosti u gostujućoj momčadi što je rezultiralo s nekoliko izglednih akcija koje na kraju nisu urodile plodom. Najbliže golu Rijeka je bila kad je Marić petom pokušao poentirati na Pašalićevu asistenciju, ali je lopta otišla pored gola. S druge strane, Dinamo je najbliže golu bio kad je Ademi iz blizine glavom poslao loptu pored vrata Labrovića.
Treba istaknuti i kako je Rijeci ovaj put nedostajalo i malo sportske sreće. Naime, gol kojeg je Marić postigao glavom nakon nabačaja iskosa iz slobodnog udarca poništen je nakon intervencije VAR-a, radio se je o nekoliko centimetara.
Isto tako, u doslovno zadnjim sekundama susreta Bruno Goda napravio je potpuno nepotrebni i nesmotreni prekršaj u šesnaestercu koji je na kraju presudio pobjednika. U situaciji u kojoj Špikić i Goda gledaju gdje će završiti centaršut, Goda je podignuo lakat koji dodiruje vrat Špikića, dinamov igrač je pao kao pokošen, a sudac Bel nije dvojio ni trenutka, siguran s bijele točke bio je Fran Brodić.
Je li intenzitet tog kontakta bio dovoljan da upravo to bude ključan trenutak derbija i što bi se dogodilo da je situacija bila obrnuta tj. da se je dogodila u šesnaestercu domaćina ostat će u domeni subjektivnih prosudbi, ali to neće umanjiti činjenicu da je Dinamo bio malo bolji i puno hrabriji nego Rijeka.
Dinamo je ovom pobjedom opet preuzeo ulogu najizglednijeg favorita za osvajanje naslova i pokazao svoj pobjednički karakter koji je kod Rijeke ovaj puta izostao. Nedostajalo je hrabrosti kod Riječana, a rekli bismo i odlučnosti kod Sopića koji je i svojim izmjenama pred kraj utakmice jasno pokazivao da bi bio prezadovoljan i s jednim bodom.
Ali prvenstvo nipošto nije gotovo, tek se je zakuhalo i sigurni smo da nas očekuje još pregršt uzbuđenja u nikad uzbudljivijoj sezoni HNL-a!
Varaždin – Hajduk: Rekord posjećenosti stadiona i bod u baroknom gradu!
