U moru velikih HDZ-ovih afera koje se nižu kao na traci ispod radara prolaze postupci malih lokalnih šerifa koji po uzoru na svoje šefove daju svoj obol sveopćem raspadu sustava.
A, kad se i dogodi da građani smognu hrabrosti i bez obzira na moguće posljedice prijave poneki takav slučaj tada nadležne inspekcije odrade svoj dio posla, ustanove kako nepravilnosti nema, a zviždači ostaju sami na milost i nemilost nadređenih čije su postupke prijavili.
S jednim takvim slučajem našoj se je redakciji javila i Dijana Šantić, nezadovoljna medicinska sestra i gerontodomaćica, djelatnica Gradskog društva Crvenog križa Mali Lošinj.
Prema njenim navodima ta mala lokalna organizacija djelovala je skladno, lokalno stanovništvo koristilo je njihove usluge i sve je bilo uobičajeno dok za šefa te organizacije u prosincu 2021. nije izabran stanoviti Antonio Badurina.
Mladi doktor, predsjednik gradske organizacije Mladeži HDZ-a, kaže, vrlo je brzo krenuo s već uobičajenom praksom. Zaposlio je nove djelatnike, redom članove HDZ-a, u odbore i skupštinu postavio nove ljude, a od više od 240.000,00 kuna koje je zatekao na računu ubrzo napravio minus bez da je provodio aktivnosti.
Napominje Šantić i kako je novoustoličeni ravnatelj svojim stranačkim kolegama povisio, a „starosjediocima” smanjio plaće. Potom je djelatnicima umjesto predviđenih 300,00 uplatio po 100,00 eura Božićnice i to na osnovu odluke Odbora gradskog društva na kojem nije bilo kvoruma, da bi istovremeno sebi po toj istoj odluci isplatio 965 eura što je uključivalo božićnicu, naknadu za rođenje djeteta i nagradu za radne rezultate.
Ubrzo su lošinjski Crveni križ napustili dotadašnji članovi odbora i skupštine koji su redom dali ostavke na svoje dotadašnje pozicije.
Badurina je svima strogo zabranio ulazak u njegov ured, zahtijevao je da se za njegove potrebe naručuju staklene bočice Jane jer on valjda ne želi koristiti vodu iz većih plastičnih pakiranja, a kamo li da pije vodu iz vodovoda, dok djelatnicama nije osiguravao ni osnovna sredstva za rad.
Rezultat toga je odlazak većine volontera koji su do tada pomagali u radu lošinjskog Crvenog križa. Kao osobito bahatim gospođa Šantić doživljava njegov zahtjev da se djelatnici prije odlaska s radnog mjesta namjeste ispred kamere kako bi imao potvrdu kad su otišli s posla budući da on vrlo često nije ni prisutan u svom uredu. Ističe i kako žene koje su gotovo cijeli svoj radni vijek provele u toj lokalnoj organizaciji Crvenog križa naziva klimakteričnim babama kojima fali „ona stvar”.
Dijana Šantić napominje i kako su djelatnici najprije o svemu obavijestili Roberta Markta, izvršnog predsjednika Hrvatskog Crvenog križa koji ih uputio da se jave institucijama i kako premda Markt ima vikendicu na Lošinju nikada nije našao za shodno da dođe u njihovu lokalnu organizaciju i sam porazgovara s njima i ravnateljem.
Šantić je uskoro sve nepravilnosti prijavila Gradonačelnici, Hrvatskom Crvenom križu, DORH-u i Financijskom inspektoratu, a epilog svega za sada je nalaz Državnog inspektorata Republike Hrvatske u kojem stoji kako nisu utvrđene nikakve nezakonitosti.
Naravno, istog je časa smijenjena s pozicije voditeljice gerontodomaćica, a kad je od ravnatelja zahtijevala pismenu odluku pozvao je policiju da ga zaštiti.
Suptilna maltretiranja su se kaže od tog časa još pojačala, a ona je završila na bolovanju zbog stresa na radnom mjestu.
I za kraj, Šantić poručuje kako je bez obzira na sve odlučna da neće odustati dok istina ne izađe na svjetlo dana.
