Sjedinjene Države i Iran postigli su dogovor o dvotjednom prekidu vatre. Američko bombardiranje time se obustavlja na 14 dana. Zauzvrat, Teheran bi trebao ponovno otvoriti Hormuški tjesnac i pristati na izravne pregovore.
Primirje bi, prema najavama, trebalo poslužiti kao prostor za intenzivne razgovore o mogućem konkretnom sporazumu. Taj bi sporazum obuhvatio i šire sigurnosne aranžmane na Bliskom istoku.
Rat na Truth Socialu
Ovaj zaokret uslijedio je nakon što je predsjednik Donald Trump danima podizao uloge prijetećim porukama na Truth Socialu. Iranu je zadao rok za potpuno otvaranje Hormuza pod prijetnjom masivnih udara na energetsku i prometnu infrastrukturu.
Na sam dan isteka roka poručio je, pomalo jezivo, da će „cijela jedna civilizacija večeras nestati, zauvijek, ako Iran ne pristane na dogovor” i ne otvori tjesnac. Apokaliptičkim tonom poruke, američki je predsjednik signalizirao spremnost na najubojitije vojne opcije.
Samo nekoliko sati kasnije Trump je istoj mreži objavio poruku nakon koje je svijet mogao odahnuti, barem na neko vrijeme.
Informirao je tako Trump svjetsku javnost da „Sjedinjene Države suspendiraju bombardiranje i napade na Iran na razdoblje od dva tjedna”. Dodao je i napomenu da se radi o „obostranom prekidu vatre”. Djelomice proturječno, naveo je i da su pregovori o „dugoročnom mirovnom sporazumu” već „u vrlo odmakloj fazi”.
Kao ključni uvjet naglasio je da Iran mora u potpunosti otvoriti Hormuški tjesnac za međunarodni promet. Istaknuo je da će se iduća dva tjedna procjenjivati može li se privremeno primirje produžiti i pretvoriti u trajni sporazum.
Dvotjedni prekid vatre između Sjedinjenih Država, Izraela i Irana, koji je, dakle, objelodanjen na društvenoj mreži neposredno prije isteka roka kojeg je Trump dao Iranu za otvaranje Hormuškog tjesnaca, otkriva i duboke razlike u načinu na koji sukob i ovu njegovu fazu vide Washington, Teheran i Jeruzalem.
Tri medijska narativa
U medijima bliskim Trumpu primirje se opisuje kao kulminacija strategije maksimalnog pritiska. Predsjednik koji je uvjerio neprijatelja da je odlučan i spreman uništiti cijelu infrastrukturu pa i „obrisati civilizaciju” ako treba, postigao je uvjete da „suspendira bombardiranje” kako bi dovršio „već vrlo odmakle” pregovore o dugoročnijem miru.
Time se učvršćuje slika da je upravo prijetnja silom natjerala Iran da prihvati dvotjednu pauzu i pristane na ozbiljnije razgovore o budućem statusu Hormuza i regionalnoj sigurnosti.
Iranski mediji, naprotiv, naglašavaju kontinuitet vlastite pozicije: Teheran je više puta odbio američke prijedloge kratkih primirja kojima bi se trgovalo za djelomično otvaranje Hormuza. Iran je inzistirao na trajnom okončanju rata i sigurnosnim jamstvima.
U njihovoj interpretaciji, Trumpova spremnost da prihvati dvotjedni prekid vatre, signal je da je Washington morao priznati stratešku izdržljivost Irana.
Razmatranje iranskog plana u 10 točaka – koji obuhvaća ukidanje sankcija, odustajanje od nuklearnog oružja i prestanak izraelskih napada na Hezbollah to potvrđuju. Primirje se zato predstavlja kao „taktička pobjeda” koja treba biti iskorištena za nametanje šireg političkog rješenja, a ne kao ustupak pod pritiskom Trumpovih ultimatuma.
Izraelski medijski i politički diskurs zauzima treću poziciju, fokusiranu na sigurnosne dileme i prostor djelovanja Izraela u sjeni američko‐iranskih pregovora. Urednički komentari upozoravaju da su ponavljani, a ponekad i neispunjeni rokovi koje je Trump postavljao Teheranu narušili vjerodostojnost prijetnji. Drže da su tako otvorili Iranu mogućnost da diže ulog tražeći paket koji obuhvaća i Izraelska djelovanja protiv Hezbollaha.
Istodobno se ističe da posrednički prijedlog iz Pakistana i drugih regionalnih aktera predviđa fazni proces – od trenutačnog prekida vatre i otvaranja Hormuza preko 45‐dnevnog razdoblja do mogućeg trajnog sporazuma. U se Izraelu otvara pitanja hoće li takav okvir dugoročno ugroziti izraelske interese.
Primirje – politički test
Na križištu tih triju narativa dvotjedni prekid vatre zapravo funkcionira kao politički test. Za Trumpa je to prilika da pokaže da prijetnje mogu dovesti do pregovora i eventualnog „velikog sporazuma”. Za Iran je pak mogućnost da dokaže kako je njegova otpornost na sankcije i bombardiranje natjerala Washington na ozbiljnije ustupke.
S treće strane, za Izrael je ovaj prekid vatre potencijalna točka preokreta. U njoj bi se mogle definirati granice budućih izraelskih operacija protiv Hezbollaha i iranskog utjecaja u regiji.
Hoće li dvotjedni predah prerasti u trajni aranžman ili se pretvoriti u tek još jednu epizodu cikličnog nasilja? Odgovor na ovo pitanje ovisit će o tome može li se razlika između privremenog primirja i sveobuhvatnog političkog rješenja premostiti u okvirima koje zasad Američka i Iranska strana tumače kao vlastitu pobjedu, a tuđa popuštanja.
I još više, o procjenama koje će prevladati u Jeruzalemu…
Trump zaprijetio: „Cijela civilizacija može nestati”
Da bi se razumjela duša sukoba, dušu treba imati
Iran unatoč upozorenjima nastavlja pogubljivati ljude koji se ne slažu s režimom
